Objavljeno u Nacionalu br. 464, 2004-10-05

Autor: Dean Sinovčić

INTERVIEW

Al Pacino, bivši mafijaški don u shakespearovskoj fazi

Slavni newyorški glumac poznat po ulogama mafijaškog šefa u trilogiji 'Kum', koji po filmu ima honorar od deset mil. dolara, u razgovoru za Nacional govori o utjecaju Shakespaerea na njegov rad, ulozi Shylocka u novom filmu 'Mletački trgovac', odabiru uloga, glumačkim emocijama, braku i sjećanjima na Marlona Branda

U privatnom životu Pacino je najpoznatiji hollywoodski neženja. Ima troje djece, kćer Julie Marie s učiteljicom glume Jan Tarrant te blizance Antona i Oliviju s glumicom Beverly D'Angelo.U privatnom životu Pacino je najpoznatiji hollywoodski neženja. Ima troje djece, kćer Julie Marie s učiteljicom glume Jan Tarrant te blizance Antona i Oliviju s glumicom Beverly D'Angelo.Al Pacino, jedan od najboljih glumaca, svakim svojim novim filmom dokazuje svoj glumački status. Bilo da glumi u komercijalnom hollywoodskom krimiću, drami ili nekom potpunom filmskom promašaju, Pacino glumački ne zna ili ne može zatajiti. Od glumačkih početaka, od filma “Kum” pa do filmova “Probuđena savjest” i “Nesanica”, Pacino je više od 30 godina glumačka zvijezda koja je to dokazala i u svojem posljednjem filmu. Riječ je o filmskoj verziji Shakespeareova djela “Mletački trgovac” u kojem Pacino glumi Shylocka i u povodu čega je dao ekskluzivan intervju za Nacional.

'Marlon Brando se od 'Kuma' duboko zadržao u mom srcu. Sjećam se našeg prvog susreta i druženja. Bio je tako senzitivan, pun razumijevanja za mene, dao mi je jako puno'Pacino je rođen prije 64 godine u New Yorku. Roditelji su mu se razveli dok je bio dječačić, škola ga nikada nije previše zanimala pa se vrlo rano počeo zanimati za glumu. Nakon što je počeo glumiti u kazalištu, 1966. krenuo je na satove glume kod Leeja Strasberga, a nakon tri godine dobio je najveću kazališnu nagradu Tony za ulogu u predstavi “Does the Tiger Wear a Necktie?”. Nakon filmskog debija u propalom “Me, Natalie”, Francis Ford Coppola dao mu je ulogu Michaela Corleonea u filmu “Kum” 1972. iako su tu ulogu željeli svi eminentni hollywoodski glumci. Odmah je nominiran za Oscara, što je bila njegova prva od osam nominacija, i tek je u osmom pokušaju, za film “Miris žene” 1993., i dobio Oscara. Bio je nominiran još za uloge u filmovima “Serpico”, “Kum 2”, “Pasje popodne”, “Pravda za sve”, “Dick Tracy” i “Glengarry Glen Ross”. Osim tih uloga glumio je u filmovima “Lice s ožiljkom”, “More ljubavi” u osamdesetima, “Carlitov način”, “Vrućina”, “Donnie Brasco” i “Probuđena savjest” u devedesetima te “Nesanica” prije dvije godine. Svi ti uspjesi i danas mu garantiraju honorar od 10 milijuna dolara po filmu.

U privatnom životu Pacino je najpoznatiji hollywoodski neženja. Ima troje djece, kćer Julie Marie s učiteljicom glume Jan Tarrant te blizance Antona i Oliviju s glumicom Beverly D’Angelo. Tijekom intervjua njegov hrapavi glas zvuči nevjerojatno snažno, kao i njegova volja da detaljno odgovori na svako pitanje koje mu postavite.

NACIONAL: Kako ste prihvatili ulogu u filmu “Mletački trgovac”? – Prije nego što sam dobio na uvid scenarij Michaela Radforda nisam nikada glumio u “Mletačkom trgovcu” niti sam imao takve namjere, iako su me neki ljudi nagovarali na to. Smatrao sam da je to djelo već odigrano, i to na briljantan način, ali kada sam vidio na koji način Michael Radford prikazuje Shylocka, kako objašnjava njegove porive i postupke, kako dobivamo dublje objašnjenje Shylockovih razmišljanja, tada sam rekao samom sebi “prihvaćam ulogu”. Tada sam shvatio Shylocka, čovjeka koji nakon gubitka supruge i nakon potvrde da je dobar u onome čime se bavi vodi deprimiran život. Nakon svega njegova kći ga napušta, što on opravdava i shvaća kao kaznu zbog svog života i zbog čega gotovo poludi. Pokušava se oporaviti, izaći iz depresije, ali to čini prekasno, i tada shvaća da je u svojim postupcima otišao predaleko. Taj opis Shylocka bio mi je dovoljan da zaključim kako mogu predstaviti lik u koji vjerujem, s kojim komuniciram, i nalazim ljudskost u njemu. To je bio razlog zbog kojeg sam prihvatio ulogu u ovom filmu.

NACIONAL: Shylock je negativac i Židov, smatrate li da će netko ovaj film smatrati antisemitskim? – Ne znam kako će ga prihvatiti u današnje vrijeme kao što ne znam kako je bio prihvaćen prije 400 godina, kada ga je Shakespeare napisao. To je na kraju samo film u kojem sam nastojao opisati ljudsku stranu Shylocka, lika koji je toliko važan da se ljudi mogu identificirati s njim i koji u ljudima pobuđuje nešto. Ne želim reći da pobuđuje simpatije, ali on je ipak tragična figura. Ako uspijemo dobiti takve reakcije publike, onda će film dobro funkcionirati.

NACIONAL: Shylocka napušta njegova kći, s obzirom na to da imate troje djece, možete li zamisliti da vas djeca napuste? – Shylock je imao samo jedno dijete i ono ga je napustilo nakon svega, Shakespeare nam ne nudi previše detalja oko njihova odnosa. Mi ne znamo kako se Shylock osjeća zbog nje, ali možemo osjetiti da je imao povjerenja u nju. Čini mi se da je Shylock obožavao svoju kćer i na kraju kaže “imao sam kćer”, čime želi reći kako su je odveli od njega. Mislim da mu je kći velika motivacija.

NACIONAL: Kako ocjenjujete pokušaj redatelja Michaela Radforda da “Mletačkog trgovca” prenese na filmsko platno? – Koliko sam mogao vidjeti, Radford se najviše potrudio da ovo Shakespeareovo djelo predstavi tako da ga publika može shvatiti i da može osjetiti vrijeme u kojem se priča odvija. Pri tome nije bilo nužno da atmosfera bude potpuno vjerodostojna, ali da publika shvati smisao i razlog svih događaja. Mislim da je u tome razlika između filma i kazališne predstave. Netko je pitao što bi Shakespeare na ovo rekao da je živ, a ja sam odgovorio ne znam, mislim da bi snimio film prema vlastitom djelu. Što god bilo, ovaj me film tjera da razmišljam o Shylocku kao humanoj osobi.

NACIONAL: Jeste li ovoj ulozi prišli instinktivno ili ste istraživali pojedinosti o Shylocku? – Naravno da sam mnogo istraživao o ovoj temi, ali instinkt je ono što uvijek slijedim. Prije ovog filma nisam bio blizak s ovim Shakespeareovim djelom. Tek kada sam pročitao scenarij, “Mletački trgovac” postao mi je jasan.

NACIONAL: Poznato je da ste velik ljubitelj Shakespearea. Kako je do toga uopće došlo? – On je oduvijek bio negdje u meni. Kao što vrhunski glazbenik obožava svirati djela Mozarta ili Beethovena jer mu oni daju priliku da koristi svoj instrument na najbolji mogući način tako i glumac koristi Shakespearea i njegova djela. Ako si glumac, moraš glumiti Shakespearea, to je u glumačkoj tradiciji, Shakespeare je postojao prije televizije i filmova. Glumci su tada putovali svijetom i predstavljali Shakespearea kroz svoj repertoar predstava. On je osnova, pokretačka snaga, kod većine glumaca, osobito onih koji dolaze iz kazališta. Moja glumačka evolucija vezana je uz Shakespearea. Ipak, nisam mnogo puta glumio u Shakespeareovim djelima. S filmom “Tražeći Richarda” pokušao sam sebi objasniti koliko je Shakespeare važan, što znače njegova djela, kako se Amerikanci nose sa Shakespeareom te kako publiku uvjeriti da gleda Shakespeareova djela. Bez obzira na to tko glumi u nekom Shakespeareovu djelu, publika to ne voli gledati jer ne osjeća da joj se autor obraća. No Shakespeare će uvijek biti oko nas, glumio ja u njegovim djelima ili netko drugi.

NACIONAL: Ipak, “Mletački trgovac” se ne smatra njegovim važnijim djelom. – Da, meni se čini kao da je u nekim trenucima “Mletački trgovac” nedovršen. Ne želim biti kritičan prema ovom djelu, ali tako vam je to kad je lista Shakespeareovih djela mnogo bolja od većine knjiga koje su ikada napisane. No ako uspoređujemo “Mletačkog trgovca” s ostalim Shakespeareovim djelima, onda ga sigurno nećemo svrstati na vrh. Koliko znam, u počecima se “Mletački trgovac” izvodio kao komedija. Uspoređujući današnja i ondašnja vremena potpuno sam uvjeren da je tada “Mletački trgovac” shvaćan kao komedija.

NACIONAL: Mislite li da je danas gluma u filmu nastalom prema Shakespeareovu djelu jedna od rijetkih uzbudljivih stvari u Hollywoodu? – Da, svakako. No da biste mogli glumiti takvu ulogu, trebate znati da na filmu morate uraditi nešto više, nešto što se ne može napraviti u kazalištu. U kazalištu je lakše glumiti Shakespearea, osobito ako redatelj ima maštovit i osoban pogled na određeno djelo. Na filmu je teško, redatelji uvijek žele nešto novo i posebno kao što je Baz Luhrmann napravio s filmom “Romeo i Julija” ili kao što je to bio slučaj s filmom “Hamlet” s Ethanom Hawkeom. To su neobični i vizualno uzbudljivi filmovi redatelja koji su tako htjeli personalizirati Shakespeareovo djelo i približiti ga mlađoj publici. U usporedbi s njima, Radfordov “Mletački trgovac” je tradicionalno napravljen. Ono što nije tradicionalno u njemu njegov je vrlo realističan ugođaj.

NACIONAL: Poznato je da ste glumac koji svoju glumu temelji na snažnom iskazivanju emocija. Kako se oporavljate i opuštate nakon zahtjevnih filmskih uloga? – Glumci su posebna vrsta ljudi. Volim film “Garderobijer” iz 1981. jer lijepo prikazuje kroz što sve glumci moraju proći dok igraju neku ulogu. Ljudi misle da su glumci osobe koje daju sve od sebe na jedan otkvačeni način, a u tom filmu se lijepo vidi kako glumci u kazalištu doslovnu umiru od umora nakon odigrane uloge. Postoji razlika između kazališne i filmske glume jer na filmu dnevno katkad glumiš samo nekoliko minuta, a ostalo se vrijeme oporavljaš i čekaš. Nakon mnogo godina u ovom poslu naučio sam kako da se odvojim od uloge koju glumim. Kao glumac, ja sam zapravo emocionalni sportaš. To sam naučio vrlo rano u životu, naučio sam da se s time trebam nositi i da trebam naučiti kada i kako dopustiti glumačkim emocijama da te prožmu. Nemam problema s iskazivanjem emocija na filmu, to čak smatram zdravim, ali mnogo je teže iskazivati i kontrolirati emocije u privatnom životu, vjerujte mi. To nas živcira, što dobro znam jer sam prolazio kroz to. Kada glumac na filmu iskazuje emocije, to je nešto drugačije.

NACIONAL: Za nas novinare i publiku vi ste jedan od najvećih glumaca svih vremena. No što za vas znači biti glumačka ikona? – Mislim da to znači sve više posla. Čak i sada kada sam stariji, razlika je u tome da sada dobivam drugačije uloge. Kako starim, mijenja se interes za određenu vrstu uloga, počinjem se zanimati za uloge koje odgovaraju mojim godinama i mom izgledu. Ja sam se kao glumac uvijek snalazio pri odabiru uloga, čak i onda kada nisam bio poznat i slavan. Ja nisam slikar ili pisac, ja sam glumac i ništa me drugo ne zanima, čak ni režija. Uvijek se mogu snaći kao glumac, imam Actor’s Studio, imam Broadway u New Yorku.

NACIONAL: Među svim glumačkim ikonama jedini ste ostali neoženjeni. Što je tako strašno u braku? – Pa dobro, kad ste navalili, dajte mi neka ženska imena i brojeve telefona pa ću razmisliti. Šalim se, naravno. Osobno, osjećam se kao da sam bio u braku. Imam djecu, što pridonosi osjećaju braka. Imam prijatelje koji su u braku i znam da reagiramo i razmišljamo na isti način kada govorimo o ženi i djeci. Takav sam kakav sam. Osim toga, to se pitanje tiče i žena s kojima sam bio i koje nisu previše forsirale pitanje braka dok smo bili zajedno. To se pitanje pojavilo nekoliko puta, gotovo sam se oženio nekoliko puta…

NACIONAL: Ali… – Namjeravao sam reći da su me poštedjeli, odnosno da sam ja poštedio druge. No to nije tako. Volio bih da sam se oženio.

NACIONAL: Imate troje djece, čini se da vas ona održavaju mlađim. – Da, preporučujem svima koji su stariji od 40 ili 50 godina da postanu očevi.

NACIONAL: “Mletački trgovac” snimao se u Italiji, kako su vas Talijani prihvatili s obzirom na to da su vaši roditelji podrijetlom sa Sicilije? – Italija je zemlja mojih korijena i zato se uvijek osjećam ugodno u Italiji. No moram reći da se u Europi osjećam vrlo ugodno. To je u prirodi mog posla, putovanja i rad u cijelom svijetu. Sjećam se kada sam posjetio Checkpoint Charlie u istočnom Berlinu. Došao mi je neki tip i rekao “bok, Al”, što me šokiralo. Želio sam obići Berlinski zid i ostale znamenitosti a ljudi su me dočekali prijateljski. Isto mi se događalo u Jeruzalemu, Parizu.

NACIONAL: Događa li vam se u New Yorku da vam ljudi kažu “bok, Al” dok vodite djecu u školu? – Da, događa se, ali trebale su proći godine prilagodbe. Sviđa mi se taj prijateljski pristup. Nisam vjerovao da ću uživati u tome jer sam imao problema s običnim izlaskom na ulicu. Do prije nekoliko godina živio sam povučeno od ostatka svijeta. Prije 20 godina nisam uopće davao intervjue. To je bila moja reakcija na sve što mi se dogodilo, bio sam šokiran događajima oko sebe. Osim toga, smatrao sam da glumac mora biti anoniman, da je njegovo predstavljanje javnosti, kako njegova rada tako i privatnog života, nepotrebno. Više u to ne vjerujem. Svojedobno sam gledao dokumentarni film o Picassu u kojem su ga kamere pratile kako crta. Kada je crtež bio gotov, Picasso ga je pokazao kamerama, a on se povukao, on više nije imao veze s tim crtežom. Taj je dokumentarac djelovao na mene tako da sam smatrao da se moram odmaknuti od javnosti kada je film dovršen. Mislim da je takvo moje ponašanje bilo pogrešno i da je utjecalo na osobe iz mog privatnog života.

NACIONAL: Kada kažete da ste bili šokirani, mislite li pritom na slavu nakon uspjeha filma “Kum”? – Svakako. Meni je i danas teško opisati što se događalo u vrijeme kada se “Kum” počeo prikazivati. Do tog filma nisam bio poznat glumac iako sam se 15 godina bavio glumom, pretežno u kazalištu. Prije “Kuma” glumio sam samo u jednom filmu i doista nisam bio spreman na takav uspjeh. To me stanje šoka držalo daljnjih deset godina.

NACIONAL: Što danas osjećate kada se prisjetite “Kuma”? Sjetite li se Marlona Branda? – Oh, Marlon. Marlon se od tada zadržao duboko u mom srcu. Sjetim se našeg prvog susreta, sjetim se druženja s takvom osobom. On je bio tako senzitivan, pun razumijevanja za mene, dao mi je jako mnogo. Godinama smo se družili, ali nikada mu nisam postavio pitanje koje sam želio: zašto se nikada nije vratio kazališnoj glumi. Volio bih da sam mogao razgovarati s njime o tome, pa da i to pitanje raščistimo. Netko mi je rekao da je njemu bila ponuđena uloga Shylocka u ovom filmu, ali ju je odbio jer je bio prestar.

NACIONAL: Je li istina da ste odbili ulogu u filmu “Apokalipsa sada” koju je poslije dobio Marlon Brando? – Otkud znate za to? Bila mi je ponuđena i uloga koju je dobio Marlon Brando i uloga koju je dobio Martin Sheen. Kada su Coppolu pitali zašto sam odbio te uloge, odgovorio je kako prihvaćam samo one uloge koje mogu odglumiti i snimiti u vlastitoj kući. U to vrijeme sam prolazio kroz neku pustinjačku fazu svog života, ali svejedno mislim da je “Apokalipsa sada” sjajan film. Ne vjerujem da bih preživio snimanje tog filma. Pa Martin Sheen je na snimanju doživio srčani udar.

NACIONAL: Je li “Kum” najbolji film svih vremena? – Ne mogu odgovoriti na to pitanje. Kada gledate taj film, osjetite se kao zakvačeni za njega iako ste ga gledali nekoliko puta prije, a takvih je filmova malo. Ima nešto u njemu što je Coppola stvorio i što vas tjera da ga gledate ponovo. I “Kum 2” je takav, on je za Coppolu bio još osobniji od prvog dijela. Nije imao tako snažnu priču kao prvi “Kum”, ali u njemu Coppola metaforično govori o Italoamerikancima kao žrtvama američkog sna. U tom smislu Michael Corleone se također žrtvuje za sljedeću generaciju

NACIONAL: Imate li omiljeni filmski žanr u kojem volite glumiti? – Ne baš, iako mi se sviđaju detektivski filmovi. Shvatio sam da volim uloge detektiva. Iskreno, lako ih mogu odglumiti.

NACIONAL: Koji vam je sljedeći projekt? – Počinjem snimati film “Two for the Money” s Rene Russo i Matthewom McConaugheyjem. Glumim osobu koja poput brokera objašnjava ljudima na koga da se klade i ako dođe do dobitka, zarađujem novac, uzimam postotak od zarade.

NACIONAL: Znači li to da i u privatnom životu znate s novcem? – Tko, ja? Kao što sam rekao u jednom filmu “zaboravite na to”.

Biografija
ROĐEN 25. TRAVNJA 1940 u New Yorku
1966. u Actor’s studiju kod Leeja Strasberga studira glumu i nastupa u kazalištima na Broadwayu
1969. dobio je najveću kazališnu nagradu Tony za ulogu u predstavi ‘Does the Tiger Wear a Necktie?’
1972. film ‘Kum’ i prva od osam nominacija za Oscara
1973. ‘Serpico’
1974. ‘Kum 2’
1975. ‘Pasje popodne’
1979. ‘Pravda za sve’
1983. ‘Lice s ožiljkom’
1989. ‘More ljubavi’
1990. ‘Dick Tracy’, ‘Kum 3’
1992. ‘Glengarry Glen Ross’ i ‘Miris žene’ u kojem za glavnu ulogu dobiva Oscara
1993. ‘Carlitov način’
1995. ‘Vrućina’
1997. ‘Donnie Brasco’, ‘Đavolji advokat’
1999. ‘Probuđena savjest’
2002. ‘Nesanica’
2004. ‘Mletački trgovac’

Komentari

Ovaj članak nema komentara.

Nije moguće komentirati članke starije od tri mjeseca.

Najnovije

Izbor urednika