Juščenkova supruga Katerina Čumačenko zaista je američka državljanka ukrajinskog podrijetla, neko je vrijeme radila i u Bijeloj kući, ali energično poriče nagađanja kako američka vlada preko nje utječe na preusmjeravanje ukrajinske politike.Kad ukrajinski proruski politički krugovi napadaju pobjednika ukrajinskih predsjedničkih izbora Viktora Juščenka da je zapadni plaćenik, često ističu da mu je supruga Amerikanka. Jedna ruska televizija svojedobno je emitirala poseban prilog o Juščenkovoj ženi tvrdeći da je agentica CIA-e, iz Bijele kuće poslana u Ukrajinu kako bi ga zavela a on potom uz pomoć CIA došao na čelo države. Juščenkova žena je zbog toga tužila tu televiziju i dobila spor.

ARGUMENTI U PRILOG OPTUŽBAMA Nakon studija promijenila je nekoliko poslova u američkoj državnoj administraciji, pa i u Bijeloj kući NAKON POBJEDE NA IZBORIMA Katarina Čumačenko očekuje da joj suprug omogući da dobije državljanstvoJuščenkova supruga Katerina Čumačenko zaista je američka državljanka ukrajinskog podrijetla, neko je vrijeme radila i u Bijeloj kući, ali energično poriče nagađanja kako američka vlada preko nje utječe na preusmjeravanje ukrajinske politike.

Rodila se 1961. u Chicagu u obitelji ukrajinskih useljenika. Njezin otac Mikailo Čumačenko potječe iz sela Zajcevka u istočnoj Ukrajini. Mnogi članovi njegove obitelji umrli su od gladi koja je 1933. harala Ukrajinom. Izučio je zanat električara. U II. svjetskom rata Nijemci su ga poslali u Njemačku na prisilni rad. U logoru je upoznao mladu Ukrajinku Sofiju iz okolice Kijeva. Vjenčali su se i 1945. im se rodila kći Lidija.

Još za vrijeme rata Mikailo Čumačenko razbolio se od tuberkuloze. Nakon rata osam godina proveo je u njemačkim bolnicama i sanatorijima i postupno prizdravio. Njegova supruga dotle je oskudno zarađivala kao krojačica pa je njihova kći Lidija veći dio djetinjstva provela u sirotištima i samostanima. Kad je prizdravio, bilo mu je ponuđeno da se vrati u Ukrajinu, ali je to odbio čuvši da su mnogi od onih koji su bili prisilno odvedeni na rad u Njemačku po povratku u domovinu završili u logorima u Sibiru pod sumnjom da su zapadni špijuni. Ostali su u Njemačkoj, a 1956. su uz pomoć ukrajinske crkve uspjeli emigrirati u SAD, u Chicago gdje postoji velika zajednica ukrajinskih useljenika. Opet je počeo raditi kao električar, ona kao krojačica, a prezime su amerikanizirali u Chumachenko.

Ondje su 16 godina nakon prve kćeri dobili još jednu kojoj su dali ime Katerina. Ona je kao tinejdžerica, da bi skupila novac za školovanje, radila 40 sati tjedno kao konobarica u restoranu. Nakon gimnazije dobila je stipendiju za studij politologije na sveučilištu u Georgetownu. Magistrirala je u Chicagu. Specijalizirala se za pitanja ljudskih prava.

Kateryna Chumachenko bila je fascinirana domovinom svojih roditelja o kojoj su joj mnogo pričali. U kući se govorilo ukrajinski, roditelji su se trudili da upozna ukrajinske običaje, tradiciju i kulturu pa su je rano uključili u ukrajinska kulturna društva u Chicagu. Majka ju je kao tinejdžericu dvaput vodila sa sobom u posjet obitelji u Ukrajini, 1975. i 1979. Na studiju u Georgetownu, u predgrađu Washingtona, nekoliko je godina bila predstavnica Ukrajinsko-američkog kongresa u Washingtonu.

Nakon studija zaposlila se u američkom ministarstvu vanjskih poslova u odjelu za ljudska prava. Promijenila je neko poslova u državnoj administraciji, neko vrijeme radila u odjelu za odnose s javnošću Bijele kuće u doba predsjednika Georgea Busha, oca današnjeg predsjednika, pa u ministarstvu financija. Bila je odlično plaćena i stekla stanovit imetak.

Kad je Ukrajina 1991. stjecala neovisnost, nagovorila je roditelje da svi zajedno posjete domovinu i možda se tamo vrate. Tada je i njen otac prvi put nakon 50 godina posjetio svoje rodno selo, gdje se susreo sa sestrom. Bio je šokiran onim što je vidio, nije mu se sviđalo to što je Ukrajina rusificirana, što većina ljudi u Kijevu govori ruski, nisu mu se sviđale političke prilike u Ukrajini, njena zaostalost, a posebno je bio zgrožen time kako izgleda njegovo rodno selo te je kćeri rekao da se ne namjerava vratiti u Ukrajinu. Kao umirovljenik već je živio na sunčanoj Floridi. Ipak, poželio je da bude pokopan u Ukrajini. Kad je 1998. umro, kći mu je ispunila tu želju i pokopala ga u Kijevu.

Katerina Čumačenko u Ukrajinu se preselila sama. Došla je u Kijev kao predstavnica novog Ukrajinsko-američkog fonda, kojim je ukrajinska emigrantska zajednica u SAD-u uz pomoć američke vlade htjela pospješiti ekonomske i kulturne veze SAD-a i Ukrajine. Poslije se zaposlila u ukrajinskom ogranku velike američke financijske korporacije. Od 1993. radila je i kao savjetnica američke organizacije za međunarodnu pomoć, USAID-a, u Ukrajini. Organizirala je razmjenu stručnjaka SAD-a i Ukrajine, a 1995. posjet ukrajinskih bankara SAD-u. Među putnicima u SAD bio je i tadašnji visoki funkcionar Središnje banke Ukrajine Viktor Juščenko. Nakon što se razveo od prve žene, 1998. su se vjenčali.

Viktor Juščenko rodio se 1954. u selu Koruživka u sjevernoj Ukrajini. Otac mu je bio učitelj. Završio je studij ekonomije u Ternopilu u zapadnoj Ukrajini i radio kao računovođa u provinciji, a 1976. se zaposlio u državnoj banci. Početkom 80-ih postao je zamjenik direktora Ukrajinske agroindustrijske banke u Kijevu. Nakon osamostaljenja Ukrajine osnovana je ukrajinska Narodna banka, gdje se i on zaposlio 1993. i 1997. postao njenim guvernerom.

Poslije se govorilo da mu je pomagao jedan od najmoćnijih ukrajinskih bankara Vadim Hetman, prvi guverner Narodne banke Ukrajine. Po tvrdnjama nekih ruskih listova, Hetman je bio kum Svjetlane Koljesnik, koju je Juščenko upoznao kad se iz provincije preselio u Kijev. Vjenčali su se i dobili dvoje djece, kćer i sina.

Kad se, spremajući se za put u SAD, Juščenko upoznao s Katerinom Čumačenko, njegov brak sa Svjetlanom Koljesnik navodno je već bio u krizi. Neki ruski listovi tvrde da je ona ubijena, kao što je u misterioznim okolnostima u travnju 1998. ubijen i njen kum Hetman. Djeca Viktora i Svjetlane Juščenko danas žive s ocem i maćehom Katerinom Čumačenko, a Juščenkova kći iz tog braka već je postala majkom.

Viktor Juščenko i Katerina Čumačenko dobili su troje djece, dvije kćeri i sina Tarasa. Nakon rođenja prvog djeteta Katerina Čumačenko napustila je posao i potpuno se posvetila djeci i kućanstvu. Podržavala je muževe političke ambicije i bila s njim u burnim događajima posljednjih godina. Kao guverner Narodne banke Ukrajine on se istaknuo u zaštiti ukrajinske valute kad je financijska kriza u susjednoj Rusiji bila na vrhuncu pa je 1999. postao premijer kako bi Ukrajinu izvukao iz ekonomske krize.

Ukrajinsku ekonomsku krizu stvarali su ponajviše ukrajinski oligarsi, koji su nakon osamostaljenja Ukrajine postali vlasnici najvećeg dijela ukrajinske privrede. Provodeći mjere nove ekonomske politike premijer Juščenko sukobio se s njima, posebno s onima u energetici, koji su imali najviše koristi od bliskih veza Ukrajine s Rusijom. U njegovoj vladi energetsku politiku vodila je potpredsjednica vlade, bogata Julija Timošenko, koju su moćni protivnici vlade diskreditirali i izbacili iz vlade. I Juščenka su oligarsi htjeli smijeniti, a za to su imali sve jaču podršku predsjednika Leonida Kučme. Sukob je kulminirao početkom 2001.

Juščenkovi protivnici procijenili su da ga mogu kompromitirati preko njegove supruge. Ruska državna televizija ORT 10. travnja 2001. u vrlo gledanoj političkoj emisiji “Odnako” objavila je prilog u kojem se tvrdilo da je Katerina Čumačenko agentica CIA-e i da radi za Zbigniewa Brzezinskog, američkog geostratega i nekadašnjeg savjetnika predsjednika Jimmyja Cartera, koji je u svojim knjigama posebno ukazivao na geostratešku važnost Ukrajine za SAD. Autor priloga Mihail Leontijev tvrdio je da ona potpuno kontrolira svog muža i da je stigla u Ukrajinu upravo zato da pronađe osobu koju će CIA postaviti na čelo zemlje. U tom se prilogu tvrdilo da Juščenko nije bio nitko i ništa prije nego što su se vjenčali, a bilo je i raznih gadosti o njoj.

Ukrajinska televizijska mreža Inter prenijela je tu emisiju a list Kijevskoje vodomosti objavio je transkript emisije. Katerina Čumačenko sve je demantirala, ali dva tjedna poslije, 26. travnja 2001., Juščenko je smijenjen s premijerskog položaja.

Ona se obratila ukrajinskom sudu i zbog klevete tužila ORT, novinara Leontijeva i ukrajinske medije koji su prenijeli njegov prilog. Nakon pravnog natezanja sud je stao na njenu stranu te ORT i Leontijeva osudio zbog klevete, pa je ona dobila barem djelomičnu zadovoljštinu. Iako se nisu držali odluke suda da objave ispravak, ukrajinske medije koji su prenijeli te klevete ukrajinski sud, međutim, nije osudio.

Kateryina Čumačenko podržala je muževu odluku da se kandidira na predsjedničkim izborima kako bi spriječio da na vlast, nakon što Kučmi istekne mandat, dođe neki od Kučminih štićenika. Bila je uz njega i u najtežim trenucima, kad su ga početkom rujna protivnici htjeli otrovati. Upravo je ona prva shvatila da je otrovan: kad je on 6. rujna 2004. došao kući nakon večere u dači jednog od šefova ukrajinske tajne službe, poljubivši se s njim osjetila je okus kemikalije na njegovim usnama. Bio je to okus dioksina koji su mu stavili u juhu. Ona mu je prva rekla da je vjerojatno otrovan. Inzistirala je, kad mu se stanje pogoršalo, da hitno ode na liječenje u Austriju. Pratila ga je i na mitinzima za demokratsku revoluciju. Nakon tog atentata na njega s djecom je živjela na tajnom mjestu. Ona je znatno pripomogla njegovoj pobijedi. Njeni znanci tvrde da nakon pobjede na izborimaona od njega očekuje da joj kao predsjednik napokon omogući ukrajinsko državljanstvo. Iako su joj roditelji Ukrajinci, iako već 13 godina živi u Ukrajini i udana je za Ukrajinca, Kučmin režim uporno joj je uskraćivao državljanstvo. Možda su joj molbu odbijali upravo zato da Juščenka stalno mogu difamirati kako mu je žena Amerikanka pa je zato pod kontrolom CIA-e.

NIZOZEMKA U GRUZIJI
Supruga gruzijskog predsjednika strankinja

Nije Viktor Juščenko jedini demokratski novoizabrani predsjednik bivše sovjetske republike kojem je žena strankinja. I supruga Mihaila Saakašvilija, predsjednika Gruzije, imala je značajnu ulogu u političkoj karijeri svog muža.
Ona se 1970. rodila u Terneuzenu u Nizozemskoj. Govori engleski, njemački, francuski, ruski i gruzijski. Studirala je ljudska prava na raznim sveučilištima, mnogo putovala, upoznala prilike u drugim zemljama, vrlo mlada boravila je i u Ukrajini i Gruziji. Nakon završetka studija htjela je s nekom humanitarnom organizacijom u Somaliju, gdje je početkom 90-ih bila velika glad.
Studirajući u Bruxellesu 1993. se zaljubila u mladog gruzijskog pravnika Mihaila Saakašvilija. On joj je rekao da slične probleme kao Somalija ima i Gruzija te ju je nagovorio da zajedno rade na njihovu rješavanju. Četiri mjeseca nakon što su se upoznali već su bili u braku. Ona je s njim otputovala u SAD, gdje je dobio stipendiju za postdiplomski studij. Ondje im se rodio sin Eduard a potom se obitelj nastanila u Tbilisiju kad je Saakašvili 1995. postao gruzijski ministar pravosuđa. Ona je počela raditi kao konzultantica stranim investitorima zainteresiranima za ulaganje u Gruziju.
Podržala je muža kad je stao na čelo opozicije protiv dugogodišnjeg predsjednika Eduarda Ševardnadzea. Davala je intervjue brojnim stranim novinarima koji su stigli u Gruziju da prate “ružičastu revoluciju” potkraj prošle godine. Bila je uz njega u tim burnim danima kad je Ševardnadze bio prisiljen na odlazak i u pripremama za izbore 4. siječnja, na kojima je Saakašvili izabran za predsjednika uz podršku 85 posto birača. Ljetos, kad je njen suprug kao predsjednik poduzimao velike napore da se u Gruziju reintegrira odcijepljena pokrajina Južna Osetija, ona je helikopterom otišla tamo i razgovarala s tamošnjim ljudima, dijelila igračke u jednom selu, kako bi pokazala da je Južna Osetija još dio Gruzije, čija vlada ima dobre namjere prema tamošnjim stanovnicima. Njen čin bio je vrlo hrabar: osetijske postrojbe umalo su srušile helikopter.