Treba li Hrvatski sabor dobiti dvoranu za fitness kao što je prije nekoliko dana predložila Vesna Pusić?Treba li Hrvatski sabor dobiti dvoranu za fitness kao što je prije nekoliko dana predložila Vesna Pusić? Uostalom, u kakvoj su kondiciji ovdašnji zastupnici, bave li se sportom i imaju li ozbiljnijih zdravstvenih problema? Na ova pitanja redakcija Nacionala potražila je odgovore kod nekoliko poznatih članova parlamenta.

Ako je suditi po mišljenju stručnjaka, ideja o svojevrsnom saborskom rekreativnom centru je opravdana, premda se sportom redovito treba baviti i izvan posla. “Ljudi u dobi između 40 i 50 godina trebaju vježbati tri puta tjedno, barem 45-60 minuta. Sve manje od toga nije dovoljno jer tek poslije 40-ak minuta u tijelu se počnu oslobađati hormoni”, objašnjava Iva Kolić, viši fizioterapeut iz Zagreba. Pritom je teško govoriti o tome koliko bi svaki političar trebao vježbati, jer to ovisi o njegovoj kondiciji, no program treninga trebali bi odrediti njihovi treneri ili fizioterapeuti. Važna je i provjera zdravlja koja uključuje kontrolu tlaka, a on ne bi smio biti niži od 60/120 ni viši od 80/140. U Hrvatskoj ne postoji istraživanje o tome koliki dio populacije vježba, s iznimkom podatka da se samo 3 posto trudnica bavi sportom. Povremeno bavljenje sportom nije dobro, napominje Iva Kolić i objašnjava kako je to očito zimi, kada svi idu skijati, a kako nisu istrenirani, mnogi se sa skijališta vraćaju slomljeni. Stoga bi se građani trebali početi redovito baviti sportom, a to se odnosi i na saborske zastupnike.

Ideja o dvorani za fitness koja bi bila na raspolaganju saborskim zastupnicima načelno nije loša, no nikako nije pravo vrijeme za otvaranje diskusije o tome, slažu se Zlatko Kramarić i Đurđa Adlešić. Oboje zaključuju kako o sabornicima u javnosti i bez toga prevladava loše mišljenje. Komentirajući za Nacional prijedlog svoje saborske kolegice Vesne Pusić Đurđa Adlešić dodaje: “Pogreška je u tome što se o prijedlogu koji je iznijela Vesna Pusić odjednom počelo raspravljati kao o glavnoj temi. I to je jedina pogreška. Znam da neki skandinavski domovi imaju dvorane za fitness, ali kako mi imamo rejting onih koji primaju veliku plaću, a ništa ne rade, tako ne vjerujem da je za ovaj prijedlog izabrano najsretnije vrijeme.” Svakodnevne šetnje i povremena vožnja bicikla za ovu su haeselesovku jedini redovni oblik sportske rekreacije. “Svake zime odlazim na skijanje. Malo kad stižem na jahanje u mjesni konjički klub u kojem sam nekad bila prilično redovna, a prošla dva ljeta pohađala sam kratko i školu ronjenja, što mi je ostalo u krasnoj uspomeni”, kaže Đurđa Adlešić.

Na pitanje je li fitness potreban Ljubica Lalić iz kluba HSS-a odgovara pozitivno. Po njezinu mišljenju, svakom građaninu koji obavlja neku dužnost i pritom sjedi ili miruje “potrebna je gimnastika”. Za sebe kaže da se trenutačno ne bavi sportom jer za to nema vremena, ali da ono vrijeme koje ima koristi za obavljanje poslova na obiteljskom gospodarstvu, na primjer za košenje vrta ili krečenje. Iako ne trči niti ne pliva redovito, kaže da bi na natjecanju sigurno bila najbrža na svijetu te da bi se bez sumnje vrlo brzo dočepala obale ako bi se u moru pojavio morski pas. Tlak ne mjeri osim na liječničkim pretragama te ironično dodaje da će, zbog dobrog stanja organizma i razine krvnog tlaka, “na vjerojatni užas političkih protivnika živjeti i zagorčavati im život još jako dugo jer inače nema većih zdravstvenih problema”. “Iako pušači kažu da nisam pušač, smatram se pušačem te se nikada nisam ozbiljno pokušala odreći svojih 15 cigareta dnevno, osim u korizmi”, zaključuje Ljubica Lalić.

“Rekreacija je definitivno potrebna. Potreban je sport kojim se razvija cijeli organizam, a što se saborskih zastupnika tiče, onaj sport koji otklanja stres. Moj je sport aikido, kojim se trudim baviti dva puta tjedno, iako bi idealno bilo tri puta tjedno”, objašnjava Tonći Tadić, član Hrvatske stranke prava. “Za plivanje nemam vremena, a bojim se i kožne zaraze”, dodaje. Tadić ne puši niti je ikada u životu pušio.

HNS-ovac Srećko Ferenčak zasigurno spada među sportski najaktivnije parlamentarce. Bivši prvak države u karateu i viceprvak svijeta u nanbudu koji se 10 godina aktivno bavio nogometom, danas se bavi jedrenjem, igra tenis, squash, vježba u teretani, vozi bicikl i odlazi na Sljeme. “Osobno mi fitness dvorana u Saboru nije potrebna jer u gradu imam otvorena vrata barem desetak fitness dvorana, ali smatram da bi saborski zastupnici svakako trebali vježbati. Vi ne možete misliti 12-14 sati dnevno, a da niste u fizičkoj formi”, kaže Ferenčak koji smatra da je rasprava o fitness dvorani u Saboru potpuno izmakla kontroli. “Tijekom nevezanog razgovora nas petero stranačkih predsjednika u saborskom kafiću Vesna Pusić je izjavila da mi četvorica razmišljamo samo o tome gdje bismo pili gemište umjesto gdje bismo se mogli rekreirati, što je jedan od prisutnih potom ispričao novinarima.” Srećko Ferenčak ima krvni pritisak 80/120 i uz smijeh dodaje da tlak mjeri jedino kada posjeti mamu, kojoj je nedavno kupio tlakomjer.

“Iako to prije nisam radila, sada se svaku večer ili ujutro prisiljavam na gimnastičke vježbe. Skupa mi je oprema za fitness pa je to jedan od razloga zbog čega ne idem na vježbanje. Općenito, više volim statičke vježbe negoli maratonske i duge, a to je i stvar fizičke predispozicije. Ja sam, na primjer, u školi bila puno brža u trčanju na kratkim relacijama”, kaže Ingrid Antičević te dodaje da voli i vožnju biciklom kojim često obilazi rodni Zadar. “To smatram korisnim za tjelesno, ali i za duševno zdravlje jer jedino tako mogu vidjeti dijelove grada koje inače ne bih stigla. Za to subotom odvojim barem pola sata.” Ingrid Antičević ubraja se u niskotlakaše. O pušenju nema pretjerano loše mišljenje jer puši “maksimalno 5 do 6 cigareta dnevno” i misli da “ništa što je umjereno ne šteti zdravlju”.”Kada sam sama ili preko vikenda, uopće ne pušim, a alkohol ne pijem. Unatoč tome smatram da je novi zakon o 0 promila posljedica ne razlikovanja žita od kukolja.”

Nekadašnji ministar gospodarstva, a sada SDP-ov zastupnik Ljubo Jurčić protivi se ideji fitness dvorane u Hrvatskom saboru jer smatra da bi u nju zastupnici trebali ići u slobodno vrijeme, a u Saboru se koncentrirati na posao. I inače, kaže, zagovornik je stroge podjele dnevnog ritma u radno i slobodno vrijeme. Vrlo je sportski aktivan, najmanje tri puta tjedno trči oko zagrebačkog Jaruna, vozi bicikl, igra tenis i rukomet i obavezno planinari svake nedjelje. Ovog se ljeta svaki dan penjao na 3000 m na ledenjaku Grossglockner u austrijskim Alpama. “Pretrčim oko 7 km, oko dva jarunska kruga, a za jedan mi je potrebno oko 30 minuta, a biciklom najčešće odvozim 30 kilometara za otprilike dva sata. Prijavio sam se ove godine i za saborsku nogometnu ekipu”, kaže Ljubo Jurčić, zakleti nepušač koji ima normalan krvni pritisak 70/125.

Tonino Picula nije se Nacionalu želio izjasniti o svome zdravstvenom stanju niti otkriti svoje trkaće i plivačke sposobnosti te koji mu je omiljeni sport. “Ako je to Vesna Pusić zakuhala, neka sama i ‘otkuha’”, glasio je njegov odgovor na upit je li fitness saborskim zastupnicima potreban ili nije.

Zanimljivo da ni autorica ideje o fitness centru u Hrvatskom saboru nije željela govoriti o svojim sportskim preferencijama. Premda je primila poruku Nacionalove novinarke, nije se odazvala pozivu na razgovor.