Ministar obrazovanja, znanosti i sporta Dragan Primorac posljednjih tjedana oko sebe okuplja grupu vrhunskih stručnjaka koji će Ministarstvu pomoći savjetodavnim uslugama. Jedan od njih je i Chemi Peres, sin uglednog izraelskog političara i diplomata, trenutačnog zamjenika izraelskog premijera Shimona Peresa. Chemi Peres u Zagrebu je prošli tjedan boravio u dvodnevnom posjetu, a ekskluzivno za Nacional objasnio je ulagačku strategiju kojom je u svojoj zemlji prikupio milijarde dolara za najrazličitije istraživačke projekte, te što će savjetovati ministra Primorca i hrvatsku vladu. Tijekom svog boravka u Zagrebu Peres je posjetio Institut Ruđer Bošković, Brodarski institut i bolnicu Sveti Duh, a upoznao je i grupu od 25 najboljih hrvatskih studenata, kojima je održao predavanje o izraelskom modelu poslovnog uspjeha temeljenog na venture kapitalu.

  NACIONAL: Jedan ste od osnivača organizacije koja okuplja izraelske venture kapital investitore. Što je u stvari venture kapital?
  - Venture kapital fond je investicijska kompanija koja prikuplja kapital od institucionalnih investitora. Poslovni model je da razvijate taj fond otprilike 10 godina, u tih 10 godina razvijete portfolio kompanije s 20-ak do 30-ak kompanija te investirate u te kompanije. Kako jačate taj portfolio, tako i uočavate brojne mogućnosti, odabirete one za koje smatrate da imaju veće šanse da budu uspješnije, i nakon 10 godina, na kraju tog ciklusa, gledate što se dogodilo: obično su dvije do tri tvrtke vrlo uspješne, jedna ili dvije su potpuni promašaj i neuspjeh, a ostatak kompanija u pravilu ne generira baš dobar rezultat. Kad tvrtka počne imati dobar profit ili kad ojača dovoljno da se pojavi na burzi, zatvaramo svoju investiciju, vraćamo se investitorima, a 20 posto profita odlazi menadžmentu.

  NACIONAL: Koja je razlika između private equity i venture capitala?
  - Venture kapital najčešće se fokusira na projekte visokog rizika, ali i potencijalno visokog povrata uloženih sredstava. Također, najčešće je riječ o tehnološkim kompanijama, kompanijama koje su tek u začetku. Pravilo je i da se nakon 10 godina svode računi: ako je kompanije bila uspješna, prodaju se njezini udjeli, a ako je bila neuspješna, donosi se odluka o prestanku njezina postojanja. Ova struktura poslovanja prati poslovnu filozofiju i financijske zakonitosti, osobito porezne, tako da se sve više primjenjuje u svijetu. Izmišljena je u SAD-u, ali se danas može naći u svakom kutku svijeta. Ograničeno partnerstvo u društvu s ograničenom odgovornošću, to je pravna osnova te ideje.

  NACIONAL: Kako procjenjujete Hrvatsku u tim okvirima?
  - Znam da u Hrvatskoj trenutačno postoje dva ili tri venture kapital fonda, doduše, nisam se nikad susreo s njima i ne znam kakve portfelje imaju, ali vjerujem da u svakoj zemlji postoje talentirani ljudi koji su motivirani da osnažuju kompanije koje se temelje na poduzetništvu. Važno je prepoznati ljude koji imaju velike snove i vizije. Venture kapital funkcionira samo na mjestima gdje postoje poduzetnici kojima treba takva vrsta potpore. Takvim ljudima i kompanijama banke najčešće ne žele ili nevoljko pružaju financijske usluge. S druge strane, private equity fondovi imaju investicijsku filozofiju da ulažu sredstva u poslove koji već dulje funkcioniraju pa im, primjerice, trebaju dodatna sredstva za neki novi projekt ili slično, ali oni gotovo nikad ne investiraju u rizično poduzetništvo.

  NACIONAL: U koje sektore venture capital fondovi najčešće ulažu?
  - Ako se fokusirate na male zemlje koje nemaju razvijeno lokalno tržište, one ovise o izvozu. Ako pak ovisite o izvozu, uobičajeno je da nemate prednosti ako proizvodite, već se morate pouzdati u svoje intelektualne mogućnosti. Dakle, sve što se temelji na intelektualnim i autorskim uslugama, poput komunikacija, softvera, internetskih usluga, medicinskih uređaja, biotehnologije, nanotehnologije i slično.

  NACIONAL: Koliko je Izrael svih ovih godina uspješan u tome?
  - Neke od najuspješnijih izraelskih high tech kompanija uključuju, primjerice, tvrtku Checkpoint, koja je jedna od vodećih svjetskih sigurnosnih kompanija, zatim tvrtka koja je smislila i razvila VPN sustav koji danas koriste gotovo svi mobilni telekom operatori. Nadalje, imamo nekoliko vrlo uspješnih kompanija u tiskarskoj djelatnosti, poput Sitexa i Indiga, pa u sektoru komunikacija, gdje imamo tvrtku koja razvija softver za komunikaciju sa satelitima, zatim kompaniju Comverse koja je "izumila" elektroničke poštanske sandučiće i glasovnu poštu, pa Mercury koji se bavi automatskim testiranjem softvera, Amdocs koji razvija softvere za naplatu korištenja različitih dobara i usluga. Samo rijetki znaju da je VoIP, telefoniranje putem interneta, stvoreno u Izraelu, glasovna pošta također, pa tiskanje obrazaca putem računala. Problem je što mnoga od tih poslovnih rješenja nisu brandirana, već se proizvode i prodaju tvrtkama koje rade s krajnjim korisnicima, pa oni na kraju uopće ne znaju da je dio proizvoda ili usluge stvoren u Izraelu. Međutim, sve češće su na internetu prisutne neke uspješne izraelske tvrtke, poput primjerice www.shopping.com, zatim ICQ, program izraelske tvrtke Mirabillis koji je omogućio chat preko interneta. Osnivač Mirabillisa je partner u mojem Pitango fondu, a izvršni direktor Mirabillisa nedavno je oformio novu internetsku kompaniju u koju smo odlučili investirati znatna sredstva. Broj ideja, kompanija i tehnologija koje dolaze iz Izraela zapravo je fantastičan.

  NACIONAL: Što Hrvatska može naučiti iz izraelskog primjera?
  - Prvo može naučiti da mala zemlja s ograničenim resursima može razviti ekonomiju koja se temelji na tehnologiji i inovacijama. Zatim može naučiti da poslovne okvire ne treba svesti na uske, regionalne poglede, već treba razmišljati globalno.

  NACIONAL: Kako privući venture capital fondove izvana da investiraju u hrvatske projekte?
  - Prvo trebate imati infrastrukturu koja se temelji na obrazovanim ljudima koji su motivirani i željni uspjeha. Nadalje, treba postojati snažan i opsežan pristup vlade i vladinih institucija koje će na sve moguće načine poticati takvo investiranje. Potencijalnim investitorima treba pružiti bolji povrat uloženih sredstava, bolju poslovnu okolinu i poduzetničku klimu, jer je izbor za investiranje doista velik. Netko tko ima sredstava, može ih investirati bilo gdje u svijetu.

  NACIONAL: Leži li ključ privlačenja investitora u poreznom sustavu i olakšicama?
  - Zapravo i ne, odnosno ne samo u tome. Osnova svega je dobar obrazovni sustav jer su ljudi i njihove ideje ono u što, u konačnici, investitor ulaže svoj novac. Nadalje, zadaća vladinih institucija je da promoviraju tehnologiju i inovacije, infrastrukturu koja će potpomagati poduzetništvo. Vlada treba definirati strategiju i utvrditi u kojem smjeru bi poduzetništvo moglo i trebalo ići. Primjerice, to može biti broadband industrija ili pak mobilne komunikacije. Na temelju tih strategija određuju se i proračunska sredstva za određene sektore, što dovodi do rasta. Isto tako, ako investitori osjete da je određena zemlja otvorena, da je u njoj jednostavno poslovati i raditi, da je sigurno i sređeno, to će ih svakako privući. Prisjetimo se samo irskog slučaja. Irska je bila vrlo inovativna u svom pristupu, pa se i razvijala veoma brzo i uspješno. Treba biti kreativan, kompetitivan.

  NACIONAL: Postoje li ideje o ulasku izraelskih investitora u Hrvatsku?
  - Naravno. Ako u Hrvatskoj postoje kvalitetni projekti, svaki je normalan investitor zainteresiran za tako nešto. Ispričat ću vam primjer našeg fonda: kad smo prikupljali novac od različitih međunarodnih investitora, osim predstavljanja našeg fonda - tko smo i što smo, koji je naš background i slično - također smo načinili i prezentaciju s naslovom "Zašto Izrael?". Morali smo im prikazati koje su prednosti i dobre strane Izraela i uvjeriti ih da je ulaganje u izraelske tvrtke izvrsna poslovna odluka. Mislim da smo načinili vrlo dobru prezentaciju: odlučili smo brandirati Izrael kao globalni izvor inovacija i kao "europsku Silicijsku dolinu". Rekli smo: "Trebate doći u Izrael zato što su ljudi inovativni, poduzetni, vlada ulaže mnogo napora u pružanje infrastrukture i pomoći za razvijanje, zato što imamo izvrsne istraživačke institute i znanstvene centre, zato što znamo poslovati na globalnom tržištu, zato što smo lojalni, vratolomno hrabri i još mnogo, mnogo toga."

  Primjerice, ako vi u Hrvatskoj želite pokrenuti softversku industriju, prva stvar koju trebate napraviti je otići u Microsoft i reći im: "Ako u Hrvatsku odlučite smjestiti svoj istraživački i razvojni centar, spremni smo vam ponuditi sljedeće…", i onda nabrojati nekoliko važnih razloga kojima ćete ih uvjeriti da to doista i učine. Naravno, možda Microsoft to ne učini, no možda i učini, ili će neka druga kompanija uočiti svoju priliku. Ako imate takve institucije izgrađene na svom terenu, u svojoj zemlji, ljudi u Hrvatskoj počet će razumijevati što znači raditi u globalnoj kompaniji, kako pokrenuti kompaniju koja jednog dana može biti globalna, kako je razvijati. Putem takvih projekata stjecat će iskustva da bi nakon nekoliko godina mogli reći: "Pa ja mogu samostalno osnovati takvu tvrtku!" Na ovaj su način u Izraelu pokrenute brojne tvrtke, to je bila prava evolucija za našu zemlju. Isprva smo privukli poznate svjetske kompanije da u Izraelu osnuju svoje centre objašnjavajući im da su naši ljudi talentirani, obrazovani, lojalni, da će investiranjem u Izrael dobiti određene porezne olakšice, da će im vlada pomoći na svakom koraku.

  NACIONAL: Ovo je vaš drugi posjet Hrvatskoj. Što očekujete od hrvatskih kolega?
  - Došao sam ovdje kako bih naučio više o vašoj zemlji, razgovarao sam s mnogo ljudi, razmijenio ideje. Nadam se da ću u Hrvatsku dolaziti sve češće.

  NACIONAL: Koje ste savjete dali ministru Primorcu?
  - Prva stvar na kojoj uistinu trebate poraditi je kreiranje prezentacije "Zašto Hrvatska?", prikupiti i pobrojati na jednom mjestu sve komparativne prednosti koje vaša zemlja ima. Budući da vjerujem da u Hrvatskoj ima ljudi s vizijama i dobrim idejama, treba ih prepoznati i uključiti u ekipu koja će stvarati strategije, određivati prioritete, voditi nove projekte. Nadalje, možemo zajedno detaljno proučiti izraelski primjer i analizirati što je u njemu bilo dobro, što se može primijeniti na Hrvatsku.

  <b>Chemi Peres, sin izraelskog vicepremijera, nakon desetogodišnjeg služenja u izraelskom vojnom zrakoplovstvu kao pilot, studija industrijskog inženjeringa i menadžmenta na univerzitetu u Tel Avivu i rada na brojnim tehnološkim projektima, godine 1996. osnovao je venture investicijski fond Pitango venture kapital. Jedan je od osnivača organizacije IVA (Israel Venture Association), koja okuplja izraelske venture investitore. Član je upravnih odbora nekolicine izraelskih kompanija, istraživačkih i znanstvenih institucija, te izraelskog ministarstva industrije i trgovine. </b>