Objavljeno u Nacionalu br. 503, 2005-07-04

Autor: Dean Šoša

DVD/VIDEO

Sterilna drama iz bunkera

'Nacija Prozaca' bila je u bunkeru tri godine, a mogla je ostati i dulje: jedva da je primjerena za nedjeljno TV prikazivanje

Dean ŠošaDean ŠošaPodatak da jedan umjetnički ambiciozan film snimljen 2001. hrvatsku kino ili video premijeru ima tek 2005. upućuje naizgled još jednom na inertnost domaćih distributera naspram neameričkih i američkih nezavisnih filmova koji još uvijek često u kina ili ne stižu ili stižu s velikim zakašnjenjem. Ovaj put razlozi kašnjenja sasvim su drukčiji: drama "Nacija Prozaca" kasni jer su je njezini američki producenti godinama čuvali, kako se to još uvijek kaže, u bunkeru. Kao razlozi spominju se mračna tema koja zadire u ovisnost Amerikanaca o antidepresivima, komercijalna neatraktivnost, činjenica da je film popljuvala Elizabeth Wurtzel, autorica autobiografije prema kojoj je snimljen, ali i njezine kontroverzne izjave o 11. rujnu. Kako bilo, film je pušten u distribuciju tek nakon što su braća Weinstein odlučila napustiti Miramax i prije toga prikazati sve dovršene filmove, ne ostavljajući Disneyju ništa u amanet. "Nacija Prozaca" prikazana je na prošlogodišnjem Motovunskom festivalu, čija je glavna zvijezda bio jedan od epizodista Jason Biggs.

  "Nacija Prozaca" bavi se uglavnom studentskim danima cure koju je tata ostavio vrlo rano, a majka je preko nje liječila goleme osobne frustracije. Nakon što dobije stipendiju za studij novinarstva, Elizabeth odlazi na Harvard, no njezin uspjeh u novinarstvu (piše za Rolling Stone) prate veliki privatni problemi. Nesigurna, egoistična i promiskuitetna Elizabeth ubrzo postaje ovisnica o alkoholu i drogama, koja se ne snalazi ni u ljubavi niti u prijateljstvu. Talentirana klinka na kraju postaje depresivna pacijentica skupe psihijatrice koja je uglavnom kljuka antidepresivima.

  "Naciju Prozaca" producenti su, dakle, dugo držali u bunkeru. Prvi dojam nakon gledanja filma je taj da su je komotno mogli držati i dulje. Riječ je o prilično sterilnoj drami primjerenoj eventualno za nedjeljno TV poslijepodne, čiji je jedini adut izniman nastup glavne glumice Christine Ricci. Osim što je odigrala glavnu ulogu, ona je i koproducent filma u kojem se čak pristala i razodjenuti, želeći i tako pokazati koliko joj je stalo do priče, jer njeno skidanje, kako bi naše pametne glumice rekle, baš i nema Bog zna kakvog "umjetničkog opravdanja".

  Christina Ricci je izvrsna i njezina interpretacija donosi filmu barem jednu zvjezdicu više. Upravo je fascinantna mjera koju je talentirana glumica uspjela pronaći ne želeći ispasti ni simpatična gubitnica i žrtva obiteljske nepravde niti banalno antipatična negativka. Nažalost ostali članovi ekipe nisu joj pružili odgovarajuću potporu. Norveškom redatelju Eriku Skjoldbjærgu, koji se prethodno proslavio odličnom "Insomniom", koju je vješto preradio Christopher Nolan, "Nacija Prozaca" trebala je biti odskočna daska za američku karijeru. Ipak, nakon "Nacije", Skjoldbjærg se vratio u domovinu. Ne bez veze: u ovakvim filmovima koji su vjerojatno prolazili brojna mijenjanja i kraćenja, često je teško povući crtu redateljeve odgovornosti. No ako Skjoldbjærg i nije kriv za brojne dramske propuste, televizijski izgled filma i pomodne, već olinjale stilizacijske postupke, kriv je jer nije uspio zadržati kakvu-takvu kontrolu nad filmom i stoga mu je pametnije što se vratio kući. Osim Christine Ricci, glumci su prilično blijedi. Prekaljeni tumač poremećenih osoba Jessica Lange ("Frances", "Plavo nebo") pretjerano je patetična u ulozi majke, Anne Heche blijeda kao psihijatrica, a jedini je dobar posao obavio Jason Biggs.

  Većini kritičara "Nacija Prozaca" će se bez sumnje svidjeti. Riječ je o filmu velike poruke, a zbog velikih poruka brojni kritičari još znaju zanemariti činjenicu da je film ipak umjetnost a ne slanje poruka poštom, osobito kada se ono što su autori htjeli poručiti podudara s njihovim svjetonazorom. A autori "Nacije Prozaca" htjeli su poručiti da u  "Sjedinjenim Državama Depresije", kako Elizabeth Wurtzel zove svoju domovinu, ljudi moraju gutati antidepresive da bi preživjeli. Prisutnost Christine Ricci te bavljenje disfunkcionalnim obiteljima i psihološki labilnim mladim osobama priziva u sjećanje remek-djelo Anga Leeja "Ledena oluja", no usporedbe ovih dvaju filmova posve su besmislene: Ang Lee je umjetnik, a Erik Skjoldbjærg, nažalost, samo poštar, toliko uvjerljiv da gledajući kako mama i kći, navodno u ozbiljnim financijskim neprilikama, troše goleme pare na psihijatre koji im otkrivaju toplu vodu i svađajući se u velikom stanu, idu iz sobe u sobu, jedino možemo poželjeti njihove probleme za koje nam vjerojatno ipak ne bi trebali antidepresivi. Prosječni Hrvat, koji usred obiteljske svađe poželi demonstrativno napustiti prostoriju, često jedino može otići u susjedov stan.
Prozac Nation, am.-njem. drama, 2001.
R: Erik Skjoldbjærg
GL: Christina Ricci, Jessica Lange, Jason Biggs, Michelle Williams
FILM: 2
DVD: 1

VATRENE KOČIJE
CONTINENTAL FILM
DVD+VHS
  Engleski redatelj Hugh Hudson debitirao je 1981. u velikom stilu: njegove "Vatrene kočije" nagrađene su Oscarima za najbolji film, kostimografiju, scenarij i glazbu. Četvrt stoljeća nakon što su snimljene, "Vatrene kočije" ostavljaju nažalost tek dojam jednog od najnezasluženijih dobitnika Oscara. Ako postoji neki film koji bismo mogli okarakterizirati kao akademski, onda je to ovaj: svaki element "Vatrenih kočija" sam je po sebi atraktivan, no unutar cjeline ne predstavlja više od kiča - najbolji je primjer odlična, ali filmu posve neprimjerena Vangelisova glazba. Fantastično DVD izdanje donosi gomilu dodatnih priloga, no kao što je često slučaj, šteta je što takvom pažnjom nije počašćen neki bolji film.

Chariots of Fire, brit. drama, 1981.
R: Hugh Hudson
GL: Ben Cross, Ian Charleson, Ian Holm, Nicholas Farrell
FILM: 3
DVD: 5

DRACULA 3000
UCD
DVD+VHS
  Pažljiviji čitatelji Nacionala možda se sjećaju filma "Boa protiv pitona", najsumanutijeg naslova predstavljenog posljednjih godina u ovoj rubrici. Znanstvenofantastični horor "Dracula 3000" barem je jednako blesav, ako ne i blesaviji film o spomenutog, dakle još jedan kandidat za neki budući kultni status. "Draculu" jednostavno morate posuditi i uvjeriti se kako se Sedlari ne rađaju jedino u Hrvatskoj: diletantska produkcija, scenografija i režija, potpomognuta nevjerojatnim glumačkim nastupima, čini "Draculu" toliko lošim filmom da će vas njegove mane na kraju zabaviti. Svi oni kojima se Coolio nije svidio u "Toj divnoj splitskoj noći", nakon "Dracule" ipak moraju priznati da Ostojić odlično radi s glumcima.
Dracula 3000, njem.-južnoafr. SF horor, 2004.
R: Darrell Roodt
GL: Casper Van Dien, Coolio, Erika Eleniak, Alexandra Kamp-Groeneveld
FILM: 0
DVD: 0

KAD NARASTEM BIT ĆU KENGUR
DISCOVERY
DVD+VHS
  Radivoje Andrić još nije snimio odličan film, no nakon tri vrlo pristojna ostvarenja, o njemu se može govoriti kao jednom od rijetkih uistinu zanimljivih redatelja susjedne srpske kinematografije kojoj je davno "crkla krava". "Kad narastem bit ću Kengur" bolji je film i od "Tri palme za dvije bitange i ribicu" i od "Munja!". Priča o beogradskim gubitnicima koji po čitave dane gledaju nogometne prijenose, piju pivo, a jedan od njih  pokušava "privesti" manekenku, ne donosi ništa što već nismo vidjeli, no Andrićev je redateljski izraz sve sigurniji. Film izgleda i zvuči moderno, krcat je duhovitostima i simpatičnim likovima koje Andrić voli, a jedna je od glavnih tema uvijek iznova zanimljivo klađenje.

Kad porastem biću Kengur, srp. komedija, 2004.
R: Radivoje Andrić
GL: Sergej Trifunović, Marija Karan, Nebojša Glogovac
FILM: 3
DVD:2

OSTALI NOVITETI

TU - BLITZ
ZARUKE SU DUGO TRAJALE - ISSA
U ZMAJEVOM GNIJEZDU - VTI
IZUMITELJ - BLITZ
LEGENDA O SURIYOTHAI - BLITZ
DRUŽBA ISUSOVA - BLITZ

Komentari

Ovaj članak nema komentara.

Nije moguće komentirati članke starije od tri mjeseca.

Najnovije

Izbor urednika