Kuća koju je Černe založioU noći sa srijede na četvrtak, 2. lipnja, Silvio Černe, bogati trgovac romske nacionalnosti, ubio je jednog provalnika i ranio drugog u svojoj novoj obiteljskoj kući u sesvetskom naselju Sopnice. Brutalno pretučen i obliven krvlju, uspio se domoći pištolja iz ladice pokraj kreveta u svojoj spavaćoj sobi i obraniti se od okorjelih kriminalaca naoružanih oružjem s prigušivačima koji su lica sakrili maskama. Bez obzira na to što je bila riječ o evidentnoj samoobrani i unatoč činjenici da su napadači bili okorjeli kriminalci, dobro poznati policiji Vukovarsko-srijemske župnije po provalama i razbojništvu, Černe je optužen za ubojstvo i pokušaj ubojstva te pritvoren na mjesec dana. Njega se optužuje teže nego trojicu napadača – oni su optuženi samo za ubojstvo u pokušaju i provalu. Pri zadržavanju Černea nije bilo važno to što je ubijeni Robert Čavić (34) nanizao 38 kaznenih djela, od iznuda do nasilja u obitelji, ni to što je ranjeni Anton Kopčić (37) u dosjeu imao 30 kaznenih djela, uglavnom provala, ali i jednu razbojničku pljačku draguljarnice. Opravdano se postavlja pitanje bi li bio pritvoren da je slučajno svjetloputi Hrvat iz nekog elitnog kvarta, a ne Rom iz Sesveta. Černea su neki mediji odmah prikazali kao kriminalca, implicirajući da je dobio ono što je zaslužio, ali činjenica je da on nije osuđivan i da ima uredno izdanu dozvolu za oružje. Nakon mjesec dana pritvora Černe će svoje puštanje na slobodu platiti na način koji je običnom Hrvatu poznat samo iz američkih filmova. Naime, sud je kao zalog da Černe neće pobjeći uzeo njegov obiteljski dom u kojem je umalo nastradao. Dodatno poniženje čovjeku koji se branio u svojoj spavaćoj sobi bila je i obveza plaćanja troškova procjene vrijednosti svoje kuće. Sud je uporno odbijao Černeove žalbe na pritvor i odbio mu dopustiti da vrijeme istrage povede na slobodi. Njegov odvjetnik Silvije Degen kaže da je iznenađen što njegov klijent nije pušten odmah nakon ispitivanja, dodajući da su sve brige o bijegu mogli riješiti oduzimanjem putovnice te da njegov klijent nema razloga pobjeći jer nije kriv. Sud je ipak inzistirao na sramotnom pritvaranju, pravdajući se činjenicom da Černe inače živi u Belgiji, gdje mu je i obitelj, te da u Hrvatskoj nije zaposlen pa smatraju da bi mogao pobjeći. Zašto bi pobjegao, nisu objasnili.

  Policija je javnosti u posljednjih mjesec dana davala šture informacije, a o događaju su se razvile mnoge teorije. Prva, koje se drži ranjeni napadač Antun Kopčić, je da su u Černeov dom došli radi utjerivanja duga od 600.000 eura nastalog u nekom poslu s dijamantima. Druga i vjerojatnija je da je bila riječ o "običnoj" razbojničkoj pljački koja se zakomplicirala. Upravo na to navodi kriminalna povijest napadača. Izvori bliski policiji potvrdili su nam da je u posljednje vrijeme sve manja razlika među profesionalnim provalnicima i razbojnicima koji do plijena dolaze upadajući u kuće i oružjem prisiljavajući domaćina da im otkrije gdje skriva vrijedne stvari. Bez obzira na to koja je verzija istinita, činjenica je da je Černe ubio Roberta Čavića braneći se u svojoj spavaćoj sobi, ali je unatoč tomu proveo više od mjesec dana u istražnom zatvoru zajedno s preživjelim napadačem Antunom Kopčićem. Černeova majka Lenka i supruga Dijana povjerile su Nacionalovu novinaru kako je on zbog boravka u pritvoru potpuno rastrojen te da tijekom njihovih posjeta stalno plače žaleći zbog toga što je čovjeku oduzeo život. Kažu da mu nije jasno zbog čega je zadržan u pritvoru, te da sudu kao jamstvo da neće pobjeći uporno nudi svoju skupocjenu kuću, što je na kraju i prihvaćeno. Moguće je da je policija zadržala Černea jer su razmatrali mogućnost da je počinio klasično ubojstvo, što bi naravno bilo teško kazneno djelo. Međutim, sve što je poznato javnosti i stručnjacima, te saznanja do kojih je došao Nacional, potvrđuju suprotno. Mediji povezuju Černea sa sumnjivim aktivnostima, potkrepljujući to činjenicom da je mijenjao ime. Njegova supruga kaže da je on svoje pravo ime Zvonko Đorđević legalno promijenio u Silvio Černe jer su ga zafrkavali da je Srbin i da se nikad nije predstavljao kao Kuzman Đorđević ili Dragan Prkačin, kako je objavio Novi list. U cijelom slučaju kontroverzno je i to što policija tvrdi da je Černe osuđivan jer je navodno zbog falsificiranih dokumenata potkraj 90-ih uhićen u zagrebačkoj zračnoj luci te je zbog toga i više puta deportiran. S druge strane, Silvio Černe u svom iskazu policiji tvrdi da nikad nije osuđen i da su u pitanju pogreške, a kao dokaz navodi da potpuno legalno posjeduje dva pištolja, što doista ne bi bilo moguće da je osuđivan. Činjenice govore da je Silvio Černe iznimno bogat romski trgovac koji s brojnom obitelji živi u Belgiji. Prema romskim običajima, i ondje živi u zajedničkom kućanstvu sa svoje šestero djece, njihovim bračnim partnerima i unucima. Zajedno sa svim članovima svoje obitelji bavi se trgovinom tekstilom i preprodajom automobila, ali obitelj ne želi otkriti ime njihove tvrtke i grad u kojem žive jer se boje osvete. Kuću u sesvetskom naselju Sopnica u kojoj je napadnut kupio je prije pet godina kako bi se mogao s obitelji vratiti u Hrvatsku. Uređenje te kuće bilo je pri kraju, pa je Černe vjerojatno zbog završnih radova i došao u Hrvatsku u nedjelju 29. svibnja, ostavivši obitelj u Belgiji. Avionom je došao u Zagreb iz Pariza, a do kuće je stigao taksijem. U garaži ga je čekao njegov novi tamnoplavi Golf 5, kojim se koristi tijekom boravka u Hrvatskoj. Istim automobilom dovezao se kući tri dana poslije kad je napadnut i umalo ubijen. Dva dana nakon dolaska, 1. lipnja rano ujutro, zajedno s poznanikom Rašidom, vlasnikom ličilačkog obrta otišao je u obližnji Bauhaus kako bi odabrali boju za ogradu, a zatim i u Mercator po kistove. Za to su vrijeme dvojica Rašidovih radnika čistili ogradu od korozije. Dok su radnici završavali pripremne radove nakon kojih su sutra prema dogovoru trebali bojati ogradu, po Černea je došao Željko, vjenčani kum njegova brata Miše, s kojim je otišao na kavu u lokalni kafić Zenit. Obilazeći prijatelje i znance nakon duljeg izbivanja iz Hrvatske, kasnije te kobne večeri je s prijateljem Amirom otišao vidjeti njegovu novu kuću u Zelini, a u povratku je na Kozari boku navratio do svojih prijatelja Stojana i Radmile.

  Napadači su istodobno obavljali pripreme za upad u Černeovu kuću. Antun Kopčić zvani Tunjo svojim je crnim Peugeotom 206 dolazio na sastanak s Robertom Čavićem, zvanim Roki. U devet sati navečer počeli su akciju koju je Kopčić policiji poslije opisao kao utjerivanje duga od 600.000 eura "od nekog Cigana". Zanimljivo je da je Černe kad mu je policija predočila slike napadača bez maski ustvrdio da je obojicu upoznao u Vinkovcima. Čavić, koji je živio u Bjelovaru, nije u Zagreb došao u svojem Audiju A4, nego je od čovjeka iz Bjelovara pod nadimkom Švabo posudio sivi Volvo S 40 zagrebačkih tablica. Vozeći se u dvama automobilima došli su do Sesveta, a zatim na ugibalištu za autobuse pokraj trgovine Europa Trade pojeli sendviče. Svoj Peugeot Tunjo je parkirao uz obližnji kiosk, ostavio u njemu sve dokumente, a ključ je stavio ispod prednjeg desnog kotača. Tako je osigurao da bilo tko može doći po automobil dogodi li se nešto neplanirano. Roki i Tunjo zatim su sjeli u Volvo i otišli na Glavni kolodvor, vjerojatno po trećeg partnera koji nije otkriven. Vratili su se u Sesvete, a Volvo su parkirali ispred obližnjeg autosalona te pješice krenuli prema Černeovoj kući. Vidjevši da nema njegova Golfa u dvorištu, popeli su se preko garaže na prvi kat kako bi zaobišli kameru ispred ulaznih vrata, ne znajući da je isključena. Obili su balkonska vrata i spustili se u kuću. Černe je stigao desetak minuta nakon njih, a svoj je Golf parkirao u dvorište ispred garaže. U kući je gorjelo svjetlo za koje nije bio siguran je li ga ostavio upaljeno, pa je pregledao kuću sumnjajući da ga je netko opljačkao. Ipak, nije pronašao nikakve tragove pa se smirio i gledao talijanski film na televiziji. Ne sluteći što će se dogoditi, Černe čak nije upalio skupocjeni alarmni sustav i videonadzor. Bezbrižno je pojeo nekakvu salatu i potom otišao spavati. Kao i uvijek, ostavio je upaljeno jedno svjetlo u dnevnoj sobi. Roki i Tunjo polako su otvarali vrata od spavaće sobe, dok je njihov treći partner čuvao stražu. Vukovarac Roki lice je prekrio potkapom, a u ruci je imao strojnicu škorpion s prigušivačem, dok je Tunjo, lica prekrivenog ženskom najlonkom, u ruci držao čeličnu teleskopsku palicu i mali pištolj kalibra 6,35mm, također s prigušivačem. Budući da su se vrata otvarala polako, Černe je pomislio da ih otvara propuh. Odjednom su se naglo otvorila, a dvojica provalnika istog su trenutka bez riječi nasrnuli na njega. Černe se pokušao ustati, ali ga je dočekalo barem dvadeset udaraca u glavu. Nakon što je u krvlju natopljenom rublju dovezen u kiruršku ambulantu KBC-a Zagreb, otkrivene su i teške ozljede koje su mu nanijeli. Dežurni liječnik Franjo Širić zašio je Černeu sedam otvorenih rana na glavi, od kojih je najveća bila iznad lijeve obrve duga čak 7 centimetara i široka 7 milimetara. Nije ni čudo da se zbog udaraca automatom i čeličnom palicom po glavi nesretni kućevlasnik srušio pored svog bračnog kreveta, već dobrano natopljenog krvlju. Na svoju sreću, pao je s desne strane kreveta, gdje je bila ladica u kojoj je držao pištolj Crvena Zastava CZ 99. Drugi pištolj egzotične marke Coonan držao je negdje drugdje u kući. Kad se dokopao pištolja, repetirao ga je urlajući na napadače. Roki i Tunjo bili su iznenađeni otkrićem da Černe ima pištolj u ruci. Sigurni u sebe, već su počeli pretraživati ormare i ladice u sobi. Prema Černeovim riječima, tada je Kopčić prvi put te večeri prozborio zavikavši na Čavića: "Ubij ga, ubij ga." Istodobno, Robert Čavić repetirao je svoj Škorpion. Na mjestu napada poslije je pronađen deformiran metak, što pokazuje da se Rokijev automat možda zaglavio, vjerojatno zbog deformacije spremnika do koje je došlo dok je automatom razbijao glavu snenog vlasnika kuće. Uslijedila je opća pucnjava, a na poprištu su pronađene tri vrste čahura – Čavićeve kalibra 7,65, Kopčićeve kalibra 6,35 i osam komada kalibra 9 mm koje je iz svoje Zastave ispalio Černe. Nakon trenutka opće gužve, u kojoj Černe čudom nije ranjen iako se jedan metak zabio u zid nad uzglavljem kreveta, domaćin se zaletio prema napadačima koji su mu blokirali izlaz iz sobe i pucajući prošao pored njih. Pobjegao je kroz vrata koja su iznenađeni i već prostrijeljeni provalnici ostavili otvorena. U dnevnoj sobi nije zatekao trećeg čovjeka, kojeg je vidio nekoliko trenutaka prije. Ne osvrćući se, Černe je trčao prema izlaznim vratima i u panici pritisnuo gumb za otpuštanje okvira za streljivo, koji je ispao iz njegova pištolja. Uspio je otključati vrata i posrnuvši trčao preko ceste do susjeda Remzije Ahmetovića, vičući na romskom da zove policiju. Cijeli se događaj odigrao u najviše tri minute.

  Bježeći s poprišta, teško ozlijeđeni Antun Kopčić popeo se na kat, izišao kroz provaljena vrata i preko garaže skočio u vrt susjedne obitelji Pustak. Uhvatila ga je nesvjestica pa je pao jako krvareći iz rane na lijevoj strani prsnog koša. Metak mu je slomio rebra i krv mu se skupljala oko pluća pa su mu liječnici poslije jedva spasili život. Pokraj njega ostao je odbačen pištolj kalibra 6,35. Uz metak u cijevi, imao je samo dva u okviru, što potvrđuje da je iz njega pucano. Na ulazu u sobu pronađene su četiri čahure tog oružja. Mrtvo tijelo Roberta Čavića ostalo je na podu Černeove izrešetane spavaće sobe, a pokraj njega bio je automatski pištolj Škorpion s prigušivačem i praznim spremnikom. Na mjesto napada brzo je došla hitna pomoć te ekipa za očevid, predvođena istražnim sucem Ratkom Šćekićem i brojnim voditeljima odjela i načelnicima sektora MUP-a, što govori o ozbiljnosti slučaja. Indikativno je da su napadači bili maskirani, a Černe ih je poslije prepoznao jer su se prije sretali u Vinkovcima. Naime, Černe često dolazi u Vinkovce, a ondje je poznat kao imućan Rom jer u tom gradu posjeduje tri kuće. Ustrijeljeni Antun Kopčić je iz Vinkovaca, a Robert Čavić iz obližnjeg Vukovara. Obojica su zalazili u kafić "Škorpion" u Vinkovcima, u koji je dolazio i Černe. Iako su se u raznim hrvatskim novinama odmah pojavile tvrdnje da su razbojnici Černeu došli utjerivati dug od 600.000 eura navodno nastao trgovinom dijamanata, činjenica da su poznavali bogatoga trgovca mogla je biti povod klasičnoj pljački. Nacionalovi izvori bliski policiji kažu kako je neobično među imućnim Romima da im u poslovanju ostaju dugovi. Naš izvor ne sjeća se kad je posljednji put čuo da je netko od bogatih pripadnika romske zajednice nekom ostao dužan, a još manje da mu je netko pokušavao utjerati dug. Kaže da se prema njihovu običajnom pravu oko svih poslova sklapa usmeni dogovor pred članovima obje obitelji koje su uključene u dogovor. Pismeni ugovor nije praksa s obzirom na to da i danas među Romima ima mnogo nepismenih. U slučaju da jedna strana ne poštuje dogovor, obitelj preuzima teret duga i isplaćuje ga pod cijenu da sve moraju rasprodati. Da vjerojatno nije riječ o utjerivanju duga, potvrđuje i činjenica da Černeu nitko nije prijetio, zvao ga telefonom, zapalio mu automobil ili bilo što od onog što gotovo u pravilu ide uz naplatu tako visokih dugova. Dapače, Černe nije svoje oružje nosio sa sobom nego ga je držao u kući, što nikako ne bi napravio čovjek koji duguje tako velik novac i koji se boji za svoj život. Uz to, koliko se bezbrižno osjećao govori i činjenica da na kući nije aktivirao alarmni sustav ili videonadzor. Predstavnik udruge Roma, pravnik Ivan Rumbak, kaže kako su se u posljednje vrijeme zaredale pljačke imućnijih Roma, ali i ostalih stanovnika u tom dijelu Sesveta, te tvrdi da je i u ovom slučaju bila riječ o običnoj pljački.