Prije nekoliko dana Boris Becker je izjavio da Roger ove godine neće pobijediti jer igra prenonšalantno i flegmatično

Suad Rizvanbegović, veliki teniski stručnjak i bivši igrač i trener, ekskluzivno za Nacional pratio je posljednjih pet dana Wimbledona kad su se događali najdramatičniji mečevi muškog i ženskog dijela turnira. Završnici turnira nazočili su i slavni britanski i drugi svjetski uzvanici. U kraljevskoj loži primijećena je Margareth Thatcher, bivša predsjednica britanske vlade, kao i princ Charles koji je uručio pokal pobjedniku turnira Federeru, a kroz IMG-ov centar svakodnevno su prolazili i dolazili u posjet bivša jordanska kraljica Noor, glumica Elizabeth Hurley, Jude Lowe, kći bivšeg američkog predsjednika Clintona, Chelsea, barun Rotschild sa suprugom, poznata CNN-ova novinarka Christiane Amanpour sa suprugom Rubinom, bivšim glasnogovornikom predsjednika Clintona, kao i bivši veliki tenisači, Boris Becker i Jimmy Connors, slavni golfer Garry Player iz Južnoafričke Republike i još mnogo drugi sportaši.

Srijeda, 29. lipnja 2005.

Danas očekujem odgovor na nešto što me muči već nekoliko dana: zašto je Mario Ančić izgubio tako katastrofalno i praktički bez borbe. Zar je taj Lopez doista toliko bolji ili je posrijedi neki drugi razlog. Prije meča Hewitta i Lopeza mislio sam da objektivno Lopez ne može i neće pobijediti Australca - inače ima jednu dosadnu, nemaštovitu igru, bez nekog osobitog udarca, ali vrlo sigurnog - koji jako malo griješi. To se i dogodilo, i sada uspoređujući Marija i Lopeza zaključujem da je Mario zapravo bolji od njega u svim segmentima tenisa. I zašto je onda izgubio? Previše pritiska? Predobra Lopezova igra? Prevelik umor? Ne, ništa od toga. Jednostavno rečeno, Mario je imao jedan iznimno loš dan koji se može dogoditi svakom velikom igraču. Petnaest dvostrukih pogrešaka na servisu više se nikad neće dogoditi Mariju. Pa i veliki je Federer nedavno u Parizu u polufinalu igrao iznimno loše protiv Nadala. Zato, glavu gore, Mario! Ti ćeš nam prirediti još mnogo radosnih trenutaka u budućnosti.

O Marinu Čiliću čuo sam dosta, a vidio sam ga samo jedanput - na turniru Branka Horvata u Zagrebu. Svidio mi se dečko, ali danas sam imao priliku malo ga bolje pogledati i moram reći da me oduševio. Pred njim je velika budućnost ako mu se omoguće maksimalni uvjeti. Sad mu je sedamnaest godina i sljedećih godinu-dvije odlučit će hoće li se probiti do samog vrha svjetskog tenisa ili se utopiti u moru talenata koji su to ostali do kraja karijere - i ništa više. Hrvatski teniski savez, Olimpijski odbor, Ministarstvo znanosti, obrazovanja i športa trebali bi se udružiti i maksimalno mu pomoći, ali bojim se da će se - kao i dosad - oglušiti na pozive. Ali... imam ideju! Ako Milan Bandić ovo pročita, mislim da će on nešto učiniti, a ako hoće - on to i može.

Roger Federer i dalje superiorno maršira prema trećoj uzastopnoj tituli. Danas je u jednoj fenomenalnoj igri pobijedio vrlo opasnog Gonzalesa, i eto ga u polufinalu. Prije nekoliko dana Boris Becker je izjavio da Roger ove godine neće pobijediti jer igra prenonšalantno i flegmatično, a danas je Jimmy Connors na engleskoj televiziji prognozirao pobjedu Hewitta protiv Federera u polufinalu. Čudno! Ja jednostavno ne vidim kako će to Hewitt dobiti švicarskoga genijalca koji već sada, sa 23 godine, pretendira za najboljeg igrača svih vremena.

Četvrtak, 30. lipnja 2005.Na žalost, londonska nas kiša nije poštedjela. Mečevi su trebali početi u 13 sati, no čekali smo cijelo poslijepodne, do 17.30, da dosadna kišica napokon prestane. Naš Marin Čilić igrao je protiv Nizozemca Haasea i dosta nesretno izgubio. Za to vrijeme ja sam se sastao s vlasnikom International Management Groupea, svojim velikim prijateljem Tedom Forstmannom i direktorom IMG-a za tenis, Gavinom Forbesom, i u načelu se dogovorio da IMG preuzme zastupanje Marina Čilića. To će našem darovitom igraču omogućiti da mirnije nastavi svoj razvoj.

Zatim sam vidio jedan od najboljih wimbledonskih mečeva do sada - Maria Sharapova protiv Venus Williams. Većina na stadionu navijala je za mladu Ruskinju, koja za razliku od većine današnjih djevojaka tenisačica izgleda lijepo i ženstveno. Ali Venus je u najboljem meču svoje karijere slomila Marijin otpor u prvom setu, a zatim ju deklasirala u drugom i ušla u finale. Na pressici nakon meča Sharapova je bila vrlo simpatična i objektivna. "Jednostavno, Venus me nadigrala, bila je puno bolja od mene, ali ja nisam tužna", rekla je Sharapova. "Ušla sam u polufinale i to je uspjeh, a ja ću nastaviti s radom da još poboljšam svoju igru."

Petak, 1. srpnja 2005.Smatram sebe i tisuće gledatelja posebno privilegiranima što smo imali prigodu gledati velikog Rogera. Jadni Hewitt! Igrao je izvrsno, zapravo najbolje što može: borio se, trčao i bacao po igralištu, a niti u jednom trenutku nije imao nikakvu šansu. U cijelom meču nije imao niti jednu break loptu na Rogerov servis i upravo se osjećala frustracija u njemu. Švicarski je majstor toliko superioran da osvajanje trećeg Wimbledona izgleda kao stvar minimalne preokupacije i opasnosti. "Jednostavno, on je krvavo dobar", kaže Hewitt. Za vjernika je gledati Federera gotovo religiozno iskustvo. S teniskom loptom može učiniti što hoće. Zastajao mi je dah gledajući različite spinove, promjene ritma i tempa, fenomenalnu brzinu i anticipaciju. Zapravo, čini mi se da su oni rijetki mečevi koje izgubi isključivo rezultat gubitka koncentracije. Postane mu malo dosadno i odleprša mislima nekuda.

Posjetila nas je u našem IMG centru slavna manekenka Naomi Campbell i provela s nama cijeli dan. Vrlo je simpatična i draga, jednostavna, jednom riječju - prekrasna. Vidjeli smo kakvu golemu popularnost uživa i ovdje u Londonu. Da ne zaboravim - i kiša nas je opet posjetila pa je meč između Roddicka i Thomasa Johanssona za finale bio prekinut. Ali, kiša je zapravo ovdje normalna pojava.

Subota, 2. srpnja 2005.Moram započeti s vremenom. Od ranog jutra crni oblaci nadvili su se nad Londonom i činilo se da će opet biti prekida. No kiše danas nije bilo i to je čudo. Subota je dan ženskog finala. Davenport i Williams odigrale su najduži meč u povijesti Wimbledona – 2 sata i 45 minuta. Na kraju je trijumfirala Venus iako je Lindsay, objektivno govoreći, imala dobiveni meč, ali se u kritičnim trenucima prestrašila pobjede. Meni je žao Davenport jer bilo bi lijepo da pri kraju jedne velike karijere opet osvoji Grand Slam turnir.

Nedjelja, 3. srpnja 2005.

Činilo se tako lako, tako prokleto lako. S udarcima koji bi trebali biti proglašeni "ilegalnima", jer nema objašnjenja kako ih izvodi i jer nitko drugi to ne može, Roger Federer osvojio je treći Wimbledon zaredom, nadigravši glatko Andy Roddicka. "Bilo mi je teže osvojiti drugi Wimbledon nego ovaj treći", kaže Roger. Nije ni čudo što to govori jer se ove godine prošetao Wimbledonom demolirajući sve protivnike bez ikakva napora. Gledao sam velikog Roda Lavera, Petea Samprasa, Bjorna Borga, ali Roger je jedinstven i zastrašujuće superioran svima. "On je najtalentiraniji igrač kojeg sam vidio i najveći svih vremena", kaže John McEnroe.

Na kraju, rekapitulirajući ovogodišnji Wimbledon, moram istaknuti da je protekao u znaku genijalnog Švicarca – i hvala mu za divne trenutke koje je priuštio svim ljubiteljima bijelog sporta.