Po nekima je najstariji lovac bio Gilgameš, babilonski junak kojeg je zbog njegovih sposobnosti da svlada svaku životinju cijelog života progonio golemi škorpion. Na hetitskim pločama Ras Šamra upisano je da je prvi sveti lovac bio Akat u kojega se nesretno zaljubila boginja bitke strašna Anata, a kako joj nije uzvratio ljubav, posla ona smrtonosnog diva Jatpana i on ubije Anata i baci njegov luk u more. Egipćani pak tvrde da je prvi lovac bio sokoliki bog Horus, sin Ozirisa i Izide, koji se s visina mogao sunovratiti na svako biće, a kojeg je, budući da je naslijedio oca na egipatskom prijestolju, pogubio jezoviti Set, nakon što je ubio i svog brata Ozirisa. Ipak, koliko god bili strašni i moćni svi ovi bogovi i junaci, prvi pravi predani lovci bili su boginja Artemida i Orion, najljepši živi čovjek, sin Posejdona i Eurijale, a poslije njih snažni Meleagar i djevica Atlanta. Artemida je ishodila od svog oca Zeusa da i ona zauvijek ostane djevicom, pa je naoružana srebrnim lukom i strijelom kretala u hajke na jelene, veprove, srne i košute. Ipak, neki su Grci tvrdili da je upravo ona bila olimpska djevica srebrnog luka koji je predstavljao mladi mjesec, najbolje doba za noćni lov i koja se podavala samo jelenima, dok bi ih iz prikrajka motrile jarebice, pernata pratnja razuzdanog Pana. Orionu je bila namijenjena tužnija sudbina.

  Taj legendarni lovac beotijskog kralja Hirija, došavši jednog dana u Hij, na prvi se pogled zaljubi u Meropu, kćer Dionizova sina Ojnopiona, koji je odmah iskoristio njegovu nazočnost  i obećao Orionu Meropu, ako oslobodi njegov otok od opasnih zvijeri koje su ga stalno napadale. I tako je svake večeri lovac donosio meso i kože ubijenih životinja te kad je najzad obavio svoju zadaću, zatraži Meropinu ruku. Ali Ojnopion, koji je bio smrtno zaljubljen u vlastitu kćer, počne tvrditi kako još ima zvijeri po brdima i nikako se nije htio odvojiti od Merope. Jedne noći Orion, napivši se Ojnopionova vina, obljubi Meropu, a sam Dioniz, kako bi osvetio unuku, posla Satira koji učini da Orion još popije i napokon zaspi. Ojnopion mu tada iskopa oba oka, a to je za lovca bilo ravno smrti. Ipak zbog svojih velikih djela Orion je nakon smrti bio uzdignut u zviježđe koje se i danas zove njegovim imenom, a najsjajnije sjaji za ljetnih vrućina, kad se zaljubljena u zvjezdanog lovca rumeni jutarnja Zora, boginja Eoja. Sličan je mučni usud pratio još jedan nesretni par. Lovca Meleagara, za kojega se priča da je bio sin kralja Oneja i Altaje te jedinicu Jasija i Klimene, djevičansku Atlantu, koju je dojila medvjedica i koja je potom odrasla među lovcima i oduvijek je, kažu, od samog djetinjstva nosila oružje. Dogodilo se naime da je Artemida, bijesna što ju je Onej zaboravio u molitvi, poslala na Kalidon strašnog vepra koji je pustošio ljude i blago po zemlji. Kralj je sazvao najveće junake i oni se dadoše u veliku hajku, u kojoj mnogi nastradaše, a samo Atlanta i Meleagar uspješe zvijeri zadati smrtonosne rane. Tada joj Meleagar, očaran Atlantinom ljepotom, pokloni kožu kalidonskog vepra, što je izazvalo druge sudionike lova te planu bijesni rat u kojemu je na kraju i ovaj veliki lovac izgubio glavu, budući da ga je izdala sama majka Altaja i njegova ljubomora žena Kleopatra. Kad su vidjele što su učinile, objesiše se, a Artemida ih potom pretvori u divlje kokoši i odnese ih na otok Ler, gdje žive grješnici. Tu nekako završava priča o prvim lovcima.  Ipak, svi oni, ma koliko moćni i strašni bili, što stariji to strašniji, moćniji i nezasitniji, izjedali su meso svojih žrtava, uvjereni da na taj način u sebe prenose dio njihove snage. Iz te potrebe razvila se postupno i lovačka kuhinja koja još i danas plijeni pažnju zaljubljenika u divljač. I mnogi od tih sladokusaca, nakon dobra objeda, spremni su priznati kako im se čini da od običnih ljudi postaju bogovi ili barem snažne zvijeri.

RECEPTI KAO POTPISI POD FOTOGRAFIJE
1. PEČENA SRNETINA Dobar srneći but ostavite preko noći u pajcu od ½ l vina, ½ l vode i 3 dl kvasine, zajedno s 2 mrkve, 1 korijenom selena ili celera, 5 listova lovora, 2 veće kapule i 6 režnjeva češnjaka, sve sjeckano na kockice i kolutove. Prije kuhanja izvadite but iz pećnice, dobro ga nabodite dimljenom slaninom i pecite na namašćenom limu u vreloj pećnici, podlijevajući pajcom. Okrenite kad s jedne strane uhvati koricu, dodajte srnetini procijeđeno povrće iz marinade i pecite do kraja, stalno podlijevajući. Služite srnetinu izrezanu na ploške, najbolje s lovačkim okruglicama. Ovo je stari, još srednjovjekovni recept koji se zadržao i u našim krajevima.
2. LOVAČKI GULAŠ Očistite od kostiju po ½ kg mekači od srnetine, jelenovine i veprovine, pa potom zazlatite s 3 sjeckane kapule, 10 dag na trake rezane pancete i 5 režnjeva češnjaka. Kad sve zazlati i meso pusti krv, kuhajte podlijevajući temeljcem od kostiju divljači, dok meso ne omekša. Tada ulijte čašu mljevenih rajčica ili pomidora, čašu bijelog vina, žličicu kima 3 klinčića i 3 lista lovora. Pustite da sve kuha, pa na kraju posolite i popaprite, dodajte 3 žlice svježe slatke paprike, i po želji 2 na kocke rezana krumpira. Kad se gulaš ugusti, a krumpiri sasvim omekšaju, služite vruće. Ovakve guste lovačke juhe, slične gulašima, kuhale su se na srodne načine od davnina, naravno bez paprike i rajčica, došljaka iz Amerike.
3. VEPROVINA S RIBIZLIMA Komad buta od veprovine od oko 2 kg preko noći ostavite u pajcu pa prije kuhanja nabodite sa 6 narezanih režnjeva češnjaka i 5 dag pršuta, te pecite u pećnici dok ne uhvati dobru boju, podlijevajući marinadom. Tada meso narežite na komade i pirjajte u posteljici s 2 mrkve, 1 korijenom celera, 4 veće kapule i 1 korijenom petrusimula, svim povrćem prethodno naribanim, podlijevajući slatkim bijelim vinom. Kad dobijete gust umak, dodajte žlicu meda, posolite i popaprite te zaspite s 2 žlice zrnja od divljeg šipka. Poklopite i pustite da odstoji desetak minuta. Služite uz domaću tjesteninu. Recept iz XIV. stoljeća, s malim razlikama, poznat i u našim krajevima.