Šestorica vozača uz podršku 35-članog Croatia Endurance Mototeama 13. i 14. kolovoza sudjelovali su na Svjetskom motociklističkom prvenstvu u Endurance utrkama u klasi Superproduction 1000 ccm u njemačkom Oscherslebenu Hrvatski motociklizam prije dva je tjedna prvi put u povijesti postigli svjetski uspjeh. Šestorica vozača uz podršku 35-članog Croatia Endurance Mototeama 13. i 14. kolovoza sudjelovali su na Svjetskom motociklističkom prvenstvu u Endurance utrkama u klasi Superproduction 1000 ccm u njemačkom Oscherslebenu– utrci koja u svijetu motora predstavlja ono što rally Paris – Dakar znači u svjetskom auto-moto sportu. Riječ je o vrhunskom testu izdržljivosti, utrci koja se na asfaltnoj kružnoj pisti neprekidno vozi puna 24 sata, a koju su hrvatski vozači ne samo uspjeli završiti već i osvojiti drugo i treće mjesto. Da su kojim slučajem ovakav uspjeh ostvarili u nogometu, tenisu ili kojem drugom popularnom sportu, ovi bi sportaši bili slavljeni i hvaljeni. No kako je riječ o iznimno skupoj, a samim tim u nas zanemarivanoj disciplini vlasnici ovog vrijednog rezultata ni ne računaju na veličanstvene dočeke i udarne termine u domaćem medijskom eteru.

«U svjetskim razmjerima popularnost ovog sporta itekako je značajna jer najpoznatiji endurance utrke svake sezone na svjetskim stazama prati i preko 200.000 gledatelja. U nas je na žalost ova disciplina gotovo nepoznata, prvenstveno stoga što je izuzetno skupa, a potom i zato što još nemamo stazu koja bi mogla zadovoljiti potrebne uvjete. Hrvati takvu utrku nemaju prilike gledati u živo i to je najveći razlog slabe zainteresiranosti za ovaj sport. No to uspjeh našeg tima ne čini ništa manje vrijednim» kaže Nenad Đurović – nekada aktivan kick bokser i motociklist, a danas sportski menadžer i pokretač prvog hrvatskog Endurance Mototeama.

Voziti jedan te isti motocikl neprekidno puna 24 sata po danu, noći suncu i kiši ne može biti lako, a motocikliste i njihove 'mašine' tjera do krajnjih granica izdržljivosti. Pravila su zapravo jednostavna – tri vozača 24 sata izmjenjuju se na isključivo jednom motoru koji se tijekom utrke smije popravljati, ali nikako zamijeniti. Croatia Endurance Mototeam u Njemačkoj se natjecao s dvije ekipe – Cromoto 1 odnosno «Crvenim Vragovima» na Kawasakiju ZX 10-R, te Cromoto 2 «Plavim munjama» –na Suzukiju GSX-R-1000. Crveni vragovi za koje su vozili Alen Vrdoljak, Davor Barukčić i Dražen Kemenović osvojili su drugo mjesto, dok je ekipa Cromoto 2 u kojoj su bili Boris Zujić, Siniša Kezić i Krešimir Erdec utrku završila na četvrtom mjestu.

«U ukupnom plasmanu svih klasa, osvojili smo 14. i 16. poziciju i tako ušli na listu najboljih među kojima su i tvornički timovi našim momcima nedostižni po novcu uloženom u opremu i samu utrku. Pri tome je Cromoto 1 osvojio 3 boda na tablici ukupnog svjetskog poretka i tako naše vozače uvrstio na listi najboljih na svijetu» ponosno priča Nenad Đurović
No u ovoj motociklističkoj disciplini biti najbrži nije dovoljno da bi se ušlo u tim. Vozači koji će se izložiti takvom naporu moraju imati i zavidnu psihofizičku spremu jer izdržati 24 sata na motoru treba moći i znati i tijelom i umom. Drugo i četvrto mjesto hrvatski motociklisti osvojili su na izuzetno teškoj stazi, u regiji u kojoj se u jednom danu naglo izmjenjuju gotovo svi vremenski uvjeti pa su se punih pet sati utrkivali po jakoj kiši. Nisu bili pošteđeni ni padova ni kvarova, ali unatoč problemima odustajanje za njih nije bilo opcija. Debitanti na svjetskoj utrci uspjehom su iznenadili su mnoge, a zbog svoje su nepokolebljivosti proglašeni su najupornijim i najsimpatičnijim od 49 natjecateljskih timova.

Treba reći da je za ovakav uspjeh osim elitnih vozača, kakvih Hrvatskom motociklizmu sigurno ima, nužan i velik novac. Nenad Đurović kaže kako je sudjelovanje hrvatskog tima na ovom natjecanju koštalo oko 100.000 eura, dok su u prvoj takozvanoj 'tvorničkoj' klasi, koja je nešto poput Formule 1, profesionalni timovi imaju budžet od čak deset milijuna eura.
Da bi tim poput Hrvatskog opstao godinu dana i bio konkurentan svjetskim natjecateljima potrebno je, kaže Nenad Đurović, najmanje milijun eura. U zapadnim zemljama u kojima je motociklizam itekako unosan sport smoći takve novce i nije veliki problem no u Hrvatskim uvjetima to je za sada ravno pothvatu. Ipak, Nenad Đurović vjeruje da ovaj sport ima perspektivu.

«Hrvatska se i financijski sve više razvija i e je više motocikala na cesti. Osim toga, nadamo se da će momci koji voze motore uvidjeti kobne posljedice jurenja u klasičnom prometu, te da će svoju želju za brzinom utažiti na profesionalnim stazama što će itekako pomoći razvoju ovog sporta»
Šestorica vozača koji su postigli uspjeh na najtežoj svjetskoj Endurance moto utrci spadaju u elitu hrvatskog motociklizma Pa iako su u hrvatskom prvenstvu jedan drugom konkurenti, na njemačkoj stazi pokazali su se kao izvrsni timski igrači.
Križevčanin Dražen Kemenović ima 33 godine i nogometaš je treće križevačke lige. Bivši je motociklistički prvak Hrvatske u klasi 600, te peterostruki osvajač kupa u klasama 250SP i 600 stock. Timski šaljivđija utrkivati se počeo početkom '90. a u šali će reći kako nikad nije ni postao profesionalac jer u hrvatskom motociklizmu 'nema love'.

«Mi smo skupina bedaka raznih vrsta koji od ovoga nemaju ništa osim što trošimo svoje vrijeme, novac i zdravlje. Ali imamo ono najvažnije a to je gušt. Tako smo i ovu utrku odradili isključivo iz gušta i inata da dokažemo razvikanim svjetskim ekipama da nismo jadnici koji smo na endurance slučajno zalutali i koji će odustati nakon prvog pada» kaže Dražen Kemenović koji zaista nije odustao ni nakon pada. U ranojutarnjim satima utrke izgubio je kontrolu nad Kawasakijem i srušio se s njega pri brzini od 200 kilometara na sat. Srećom, pad nije naštetio ničem osim, kako kaže, njegovoj savjesti. «Osjećao sam se grozno što sam oštetio cijeli tim, nalupao motor i izgubio dragocjeno vrijeme. Ali srećom nadoknadili smo to. Svako od nas proživio je u ta 24 sata milijun kriza. Prvo ti ide sjajno, pa ti naglo misli odlutaju, potom počinju boljeti svi zglobovi, pa kisneš... Ali kad shvatiš što si odradio sa svojim timom osjećaš se nevjerojatno»
Krešimir Erdec najstariji je član Croatia Endurance Teama. Koprivničanin star 46 godina vlasnik je agencije za promet nekretninama, oženjen i otac 21- godišnjakinja. Ove se godine sprema osvojiti zlatnu kacigu kao trostruki prvak hrvatske u klasi superstock, no zanimljivo je da ovaj vrhunski 'trkač' svojim motorom nikad ne izlazi na cestu.
«Već se godinama vozim samo na pisti. Kada vozim motor vozim ga do daske, a to na normalnoj cesti ne mogu, ne smijem i ne želim jer si ne bi oprostio da ičiji život dovedem u opasnost.» Ni Krešimiru Erdecu padovi nisu strani. No ni on se na sreću nikada nije ozbiljnije ozlijedio.

Kaže da, kada je na motoru nema vremena razmišljati apsolutno o ničem osim o vožnji.
«Mislim samo na dati trenutak, zavoj koji je predamnom, kočnicu koju trebam stisnuti ili gas koji treba odvrnuti. Svake sekunde misli su mi tamo gdje trebaju biti i imam sreću da se mogu tako idealno koncentrirati. Dok smo vozili utrku u jednom trenutku počeo je vatromet i bio je sjajan, ali naprosto ne smiješ dopustiti da ti išta skrene pozornost inače te nema» priča Erdec i veli da je uz izdržljivost i koncentraciju u utrci u kojoj je sudjelovao najvažniji bio timski rad.
«Svi smo se sjajno prilagodili, bodrili jedni druge kada bi bilo tko upao u krizu i to je vjerojatno i najbolji dio našeg uspjeha.»
Siniša Kezić magistar računalnih znanosti zaposlen kao programer u Zagrebačkom Siemensuu. U motore se zaljubio već u 15 godini života kada se i počeo baviti motociklizmom Dvostruki viceprvak Hrvatske u klasama 125 SP i 600 priznaje da nakon 19 godina motociklističkog staža svake sezone planira napustiti taj sport, ali do danas nije uspio.

«Brzina me privlačio danas kao i prvog dana. Staza je za mene najbolja relaksacija i kada odvozim utrku ili trening i ispucam se na pravoj pisti nemam ni najmanju potrebu prebrzo voziti po cesti». Padovi mu se ne događaju često niti je zbog njih pretrpio ozbiljnu ozljedu, no na 24 –satnoj utrci ipak je izgubio moć nad upravljačem.
«Utrka je sama po sebi nevjerojatno naporna, iscrpljujuća i stresna no najgori je ipak bio pad. U prvoj noćnoj vožnji naišao sam vjerojatno na lokvu ulja, zadnji kraj motora je proklizao i od siline trzaja izbio mi upravljač iz ruku. Imao sam sreću da nisam ozlijeđen, ali sam se osjećao užasno zato što smo zbog pada izgubili vodeću poziciju» Da stvar bude gora motocikl nakon pada nije htio upaliti, pa ga je Kezić ionako iscrpljen morao gurati puna dva kilometra.
Davor Barukčić najmlađi je član Croatia Endurance Teama. Varaždinac kojemu su tek 22 godine motociklizmom se počeo baviti prije tek dvije godine, a već ostvaruje vrhunske rezultate i dva je puta bio prvak Hrvatske. U tim je pozvan kao rezervni vozač, ali se već na treninzima pokazao kao puno više od rezerve i tako ušao u prvu šestorku.
«Svi su mi dali podršku, ali i čast da startam i završim utrku. Najteže je bilo upravo izdržati pritisak budući sam kretao prvi, a klada svi u početku pojure na prvi zavoj borba za opstanak je zaista oštra». Mladi motocklistički prvak ne poriče da je sport kojim se bavi itekako opasan, no sretan je što je do sada najozbiljnija ozljeda bila slomljeni prst na ruci. No ovaj mladić toliko je gladan jurnjave da je gips sa šake skinuo prije vremena jer nije mogao dočekati da se opet popne na motor.
«Ne bih mogao bez utrkivanja. Doduše, prije utrke bih ponekad najradije platio da odgodimo start, no kada prođem prvi zavoj poželim da nikad ni ne siđem s motora».

Riječaninu Borisu Zujiću 31 je godina, vlasnik je privatne tvrtke, a motorima se bavi od 10 godine života. Poput mnogih svojih kolega rijetko ga se može vidjeti na cesti jer i on na svom motociklu juri gotovo isključivo na trkaćoj stazi. O lošim stranama svog sporta kaže:
«Najgore je naravno to što se možete polomit ili ne daj bože poginuti. Taj strah uvijek postoji, ali on te zapravo i drži na životu. Bilo nas je strah i u ovoj utrci, ali od početka smo dogovorili da odustajanje ne dolazi u obzir i očito smo pogodili taktiku».
Ipak, bojao se da neće izdržati utrku s obzirom da nikad nije utrkivao duže od sat vremena. Ni on nije izbjegao težak pad.
«Natukao sam rame, lakat vrat... Od siline udarca pukla mi je kaciga, a vizir se odlomio. Prvo mi se sve zacrnilo, pa sam vidio i one famozne 'zvjezdice', ali sam ipak ostao čitav i nastavio vožnju»