Zbirka fosila krapinskog pračovjeka koja se čuva u Hrvatskome prirodoslovnom muzeju sadržava najveću kolekciju ostataka neandertalaca na svijetu pronađenih na jednom nalazištuProteklog je tjedna Hrvatski prirodoslovni muzej u Zagrebu bio domaćin konferencije o digitalizaciji nalaza neandertalskog pračovjeka, s kojom je započelo novo doba virtualne paleontologije i prapovijesne arheologije. Stručnjaci iz europskih muzejskih i sveučilišnih ustanova te softverskih tvrtki, koji su osmislili TNT - The Neanderthal Tools projekt, predstavili su zajednički rad, a Hrvatska će sudjelovati s nalazima o krapinskim neandertalcima, jednima od najbogatijiih i najraznovrsnijih na svijetu.
Zbirka fosila krapinskog pračovjeka koja se čuva u Hrvatskome prirodoslovnom muzeju sadržava najveću kolekciju ostataka neandertalaca na svijetu pronađenih na jednom nalazištu. Međunarodni TNT projekt, koji financira Europska unija, pokrenulo je sedam institucija iz pet zemalja kako bi se oblikovala digitalna baza podataka koja će na jednom mjestu ujediniti spoznaje o svim neandertalcima na svijetu, od Gibraltara i Njemačke do Iraka, Izraela i Uzbekistana. Četiri muzejske ustanove osnivači su projekta: Neanderthal Museum iz Njemačke, Sveučilište Poitiers iz Francuske, Kraljevski belgijski muzej prirodoslovlja iz Bruxellesa i Hrvatski prirodoslovni muzej.
Projekt TNT provodi se u sklopu programa Digicult, prema protokolu 6. Europske unije, koji se s pomoću suvremene tehnologije brine za istraživanje europskog umjetničkog i kulturnog blaga. Osnovna je zamisao projekta približiti znanje o neandertalcima stručnjacima i javnosti bez neposrednog rada na krhku osteološkom materijalu. Stručnjaci žele izbjeći nepotreban rad s izlošcima i izlaganje tih nenadomjestivih originala kako bi se ta svjetski važna baština očuvala za budućnost.
Digitalizaciju projekta napravit će ART+COM, tvrtka specijalizirana za interaktivnu medijsku tehnologiju iz Berlina, PXP Software Austria, koja izrađuje web stranice, i Hasso-Plattner Institute iz Potsdama, koji radi prezentacije 3D vizualizacije arheoloških staništa, geopodataka i zemljopisnih karata. National Geographic iz Njemačke na svojim stranicama ekskluzivno će trodimenzionalne vizualizacije približiti javnosti i znanstvenicima.
Na konferenciji je sudjelovalo i nekoliko svjetski poznatih paleoantropologa, budućih korisnika te jedinstvene baze podataka, a jedan od njih je Milford H. Wolpoff s američkog sveučilišta u Michiganu. Wolpoff je rođen 1942. u Chichagu, diplomirao je na University of Illinois u SAD-u, a od 1977. na sveučilištu u Michiganu predaje antropologiju. Wolpoff rad temelji se na istraživanju neandertalaca u ljudskoj evoluciji i opisima fosilnih ljudskih ostataka iz Krapine i Vindije u Hrvatskoj, Mladeca u Moraviji i Loboia u Keniji.
Godine 1979. Woolpoff je na temelju proučavanja zuba praljudi iz Krapine utvrdio njihovu starost. Wolpoff u Hrvatsku dolazi već tridesetak godina proučavajući krapinske neandertalce, a dobio je nagradu "Dragutin Gorjanović-Kramberger" Hrvatskog prirodoslovnog muzeja.

NACIONAL: Ovaj ste put došli u Zagreb da biste sudjelovali u konferenciji o digitalizaciji neandertalskog pračovjeka. Što vas, uz neandertalaca, toliko privlači da se uvijek vraćate?

- U Zagrebu se osjećam kao doma. Tu su moji prijatelji s kojima surađujem od 1976., kada sam prvi puta kročio u Hrvatski prirodoslovni muzej i ostao fasciniran bogatstvom krapinske zbirke. Tu je svakako i dugogodišnje prijateljstvo s kustosima i djelatnicima Muzeja. Imao sam sjajnu priliku upoznati se s poviješću te drevne institucije u kojoj je djelovao Dragutin Gorjanović-Kramberger, otkrivač ostataka neandertalaca u Krapini, čija su istraživanja i rezultati aktualni i danas, iako je od otkrića krapinskog pračovjeka prošlo više od stotinu godina. Također, dobro sam upoznao vašu prelijepu zemlju, vašu fascinantnu obalu i svakako vaša sjajna vina koja ću opet moći degustirati za svojeg boravka u Zagrebu.
Čini mi veliko zadovoljstvo što sam u svom radu imao priliku pomoći u afirmaciji hrvatske znanosti te u okvirima svojih mogućnosti objasniti pravednu hrvatsku borbu za neovisnošću u devedesetim godinama. Moja supruga Rachel, također paleoantropologinja, i ja svih tih teških godina bili smo s vama. Moj prijatelj Jakov Radovčić iz Hrvatskog prirodoslovnog muzeja kaže da smo Rachel i ja poluhrvati poluamerikanci. Kada malo bolje promislim, ima u tome istine: uvijek se veselimo susretu s vama jer primjećujemo da je osjećaj uzajaman.

NACIONAL: Na zagrebačkoj konferenciji sudjelujete kao budući korisnik digitalne baze podataka o neandertalcima, koji svojim sugestijama može pomoći u njezinu oblikovanju. Što kao iskusan paleoantropolog mislite o tom projektu?

- Digitalizacija ostataka neandertalskog pračovjeka vrlo je važna i za znanstvenike i na području najšire primjene znanja o njima. U današnjem svijetu, u kojem se devalviraju mnoge vrijednosti, bitno je očuvati taj dragocjeni fundus za budućnost. Jer, budemo iskreni, koštani ostaci neandertalaca ili ostaci suvremenog čovjeka nikome nisu atraktivni. Kost je kost, bila ona našeg dalekog pretka ili našega suvremenika. Na žalost, čak i među muzealcima i ljudima koji se brinu za muzeje nije posve jasno da je izlaganje originala fosilnog koštanog materijala nepotrebno u muzejskom postavu. Koga uopće može fascinirati hrpa kostiju u vitrini?
Bitna je priča, bitna je rekonstrukcija njihova izgleda, načina ponašanja, socijalnih uvjeta u kojima su živjeli. Digitalizacijom zbirki nenadertalaca izbjeći ćemo nepotrebnu manipulaciju krhkim osteološkim materijalom u znanstvene svrhe. Moj kolega Jakov Radovčić, jedan od začetnika tog sjajnog projekta, primijenit će te rezultate u novom Muzeju krapinskih neandertalaca koji se gradi na Hušnjakovu brijegu u Krapini i koji je osmislio s arhitektom Željkom Kovačićem. Sjajan je to projekt čijem se ostvarenju jako veselim.

NACIONAL: I danas se u znanosti vode rasprave jesu li neandertalci naši biološki pretci ili su svojevrsno "slijepo crijevo" u razvoju čovjeka. Što je s teorijom o "crnoj Evi", prema kojoj smo svi potekli iz Afrike?

- Koliko sam razumio, pitate me je li se neandertalac mogao spariti s kromanjonkom koja pripada našoj vrsti. Da, zašto ne. Ljudi jedni druge smatraju poželjnima bez obzira na rasu, boju kože, visinu i težinu. Teorija da su neandertalci izumrli te da su na njihovo mjesto došli kromanjonci, tj. naša vrsta, ne drži vodu. Neandertalci i kromanjonci nisu dvije različite vrste. Primjera radi, recimo da jedan Nizozemac visok i plav sretne ženu iz plemena Bušmana te da se oni spare. Nema nikakvog problema iako se zasigurno više razlikuju od neandertalca i kromanjonca prije 50.000 godina. Neandertalci potječu iz Europe pa je sasvim logično da su se miješali s ostalim ljudskim vrstama u Africi i Aziji, što se može vidjeti po anatomiji.
Što se tiče teorije o "crnoj Evi", mislim da je ona posve netočna jer naši davnašnji pretci pojavili su se na mnogim mjestima na svijetu. Ta je teorija pogrešna jer polazi od pretpostavke da je ljudski rod nastao od afričkih predaka, tj. samo od jednog pretka, "crne Eve", koji su se potom razmiljeli po svijetu. Mi smo mješavina i afričkih i azijskih i europskih predaka te imamo gene i "crne Eve" i svih ostalih populacija koje su živjele na mnogim mjestima prije više desetaka i stotina tisuća godina.

NACIONAL: U svjetlu novih otkrića, što je s nekim uvriježenim mišljenjima da su neandertalci bili surovi divlji stvorovi koji su priređivali kanibalske gozbe, koji se nisu brinuli o slabima i nemoćnima i nisu vodili socijalni život?

- Zašto ne, možda su bili kanibali. Kada ljudi pregladne, postaju kanibali o čemu svjedoče neki primjeri iz ne tako daleke prošlosti. Iako o sebi mislimo da smo jako moderni, etični i demokratični, u nevolji se ponašamo kako su se i oni ponašali. Na žalost, u ljudskom je glavama i dalje prisutna predodžba o neandertalcima kao poludivljim majmunima, lišenima svake ljudskosti. Bez obzira na to što danas o svakodnevnom životu neandertalaca ne znamo baš mnogo, sigurno znamo da su živjeli u nastambama, nosili toplu odjeću, palili vatru i kuhali sebi hranu te se brinuli jedni za druge.
Koliko znamo, samo ljudska bića grade kuće, samo ljudska bića nose toplu odjeću i samo ljudska bića pale vatru i pripremaju sebi hranu. Ako bi netko bio ozlijeđen, zajednica bi se brinula za njega. Upravo nam krapinska zbirka ponajbolje govori o skrbi za ranjene, bolesne i nemoćne. Imamo ostatke jedinke kojoj je bila amputirana ruka, o kojoj je zajednica skrbila unatoč tome što nije mogla biti korisna zajednici. Tu je sliku sjajno rekonstruirao vaš umjetnik Dimitrije Popović.
Također imamo osteološki materijal koji nam svjedoči da je dijete u zajednici preboljelo tešku upalu uha. Znamo kako boli kada imamo upalu uha. Dijete je zacijelo vrištalo od bolova, no ono je ozdravilo zahvaljujući brizi i majke i zajednice. Nisu ga, onako bolesnog, zatukli i nedajbože pojeli. Neandertalci su živjeli civiliziranim životom, upotrebljavali su oruđe i oružje poput nas. Brinuli su se i o svojim mrtvima, o čemu ponajbolje svjedoči otkriće zajedničke grobnice u koju je uz muškarca i ženu bilo pokopano šestero djece.

Koliko su stari krapinski neandertalci?
Godine 1889. u Krapini, tijekom lomljenja kamena za nasipanje cesta, na Hušnjakovu brijegu u velikoj špilji otkrivene su kosti praljudi i životinja. Na nalazište se tijekom tisuća godina nataložilo osam metara zemlje. Od krapinskih praljudi očuvani su dijelovi lubanja, čeljusti, zubi te kosti ruku, stopala, kukova i kralježnice. Pronađeni su ostaci kostiju osamdesetak ljudi različite životne dobi.
Još od otkrića jedno od najčešćih pitanja vezano je za starost ostataka tih pradavnih ljudi. Dragutin Gorjanović-Kramberger, hrvatski znanstvenik koji je otkrio nalazište, već je u prvim znanstvenim raspravama ustvrdio da su kosti krapinskog pračovjeka pripadale starijem kamenom dobu paleolitu. Sve donedavno starost krapinskog staništa procjenjivala se na razdoblje između stotinjak pa sve do pedesetak tisuća godina prije Krista.
Kada je sredinom 20. stoljeća uvedena metoda određivanja apsolutne starosti ugljikovim izotopom, istraživanja krapinskih fosila pokazala su starost od samo tridesetak tisuća godina. Ti su rezultati među stručnjacima izazvali veliku dozu nevjerice jer su bitno odstupali od redoslijeda mnogih paleontoloških ali i arheoloških pokazatelja.
Prema novoj metodi ESR, Electron Spin Resonance - radiometrijsko, apsolutno određivanje starosti paleoantropoloških nalaza - i zračenjem cakline zuba utvrđeno je da su nalazi koji se čuvaju u Hrvatskom prirodoslovnom muzeju stari oko 130 tisuća godina, što je objavljeno u londonskom časopisu Nature. Utvrđeno je da nalazi ne pripadaju dugom vremenskom slijedu nego razdoblju od tek nekoliko tisuća godina.
Takva se datacija krapinskih neandertalaca po svemu uklopila u opću shemu datiranja sličnih europskih, azijskih i afričkih nalaza pračovjeka. U špilji u Krapini, uz ostatke praljudi, otkrivene su i kosti špiljskog medvjeda, dabra, jelena, nosoroga i drugih životinja koje je pračovjek lovio i njima se hranio.

Jakov Radovčić, najbolji hrvatski poznavatelj zbirke krapinskog pračovjeka, u projektu digitalizacije nalaza je imao punu slobodu obrade fosilnih podataka. Europska unija u cijelosti će financirati TNT projekt i Hrvatskom prirodoslovnom muzeju donirati više od 150 tisuća eura za obradu krapinskog fundusa koji se stvara već 25 godina.
Radovčić je rođen 1946. u Kostanju. Završio je studij geološko-paleontološke struke na Geološkom odjelu Prirodoslovno matematičkog fakulteta u Zagrebu. Godine 1980. počeo je raditi kao kustos za zbirke fosilnih kralješnjaka i krapinskog pleistocena u Geološko-paleontološkom muzeju u Zagrebu.
S arhitektom Željkom Kovačićem zamislio je i pokrenuo projekt Muzeja krapinskih neandertalaca koji se još gradi. Radovčić se zauzima da se cijeli lokalitet uredi kao pretpovijesni park – mitski zov pretpovijesnih vremena – sa sadržajima koji će zadovoljiti sve posjetitelje. Uz prezentacije zbirke, zauzima se muzej postane i komercijalni projekt, koji će dolaziti razgledati i znatiželjnici iz Graza, Ljubljane, Beča i Budimpešte.
Radovčić i Kovačić počeli su surađivati već 1987., kada su uredili novu zbirku u zagrebačkom muzeju, a 1988. Radovčić je na hrvatskom i engleskom jeziku objavio monografiju "Dragutin Gorjanović-Kramberger i krapinski pračovjek". Rezultate svojih istraživanja objavljivao je u časopisima Science i Nature, a Erik Trinkaus i Pat Shipman, autori knjige "The Neandertals: Changing the Image of Mankind" koja je objavljenja 1992., cijelo su poglavlje napisali prema Radovčićevoj knjizi.