Objavljeno u Nacionalu br. 525, 2005-12-06

Autor: Damir Radić

FILM

Opet Ritchiejev fijasko

'Revolver' Guya Ritchieja dva je sata dug, razvodnjen i kompliciran film

Damir RadićDamir RadićMalo je koji filmaš imao tako impresivan debi u zadnjih desetak pa i više godina kao Britanac Guy Ritchie. "Lopovi, ubojice i dvije nabijene puške" (1998.) bio je virtuozan spoj složene narativne kombinatorike i ultradinamične stilske razigranosti, film koji je superiorno i samosvojno slijedio naslijeđe u rasponu od Texa Averyja i Godarda do Tarantina. Kritičari su ga zasuli panegericima, publika je hrlila u kina, a iz Amerike je stigla ponuda samog Brada Pitta, koji je izrazio želju da nastupi u sljedećem Ritchiejevu ostvarenju. Mladom škotskom filmašu odjednom se otvorio prostor neslućenih mogućnosti. Sljedećim uratkom, britansko-američkom koprodukcijom "Zdrpi i briši" (2000.), s Bradom Pittom, Radom Šerbedžijom, Beniciom Del Torrom i Dennisom Farinom, ponovio je formulu prethodnika, no taj film-blizanac na čisto kreativnom planu nije bio podjednako uspješan. Brojni elementi zahtjevne narativne slagalice nisu bili sklopljeni s visokom preciznošću, a likovi su češće nego što je trebalo zalazili u prostor karikature, pri čemu je Ritchie posezao i za nategnutim komičnim efektima, kao da je po svaku cijenu želio biti što ekscentričniji. Dakako, još se uvijek radilo o izrazito solidnom ostvarenju, a publika nije imala nikakvih prigovora. Na uloženih 10 milijuna dolara, film je samo u Americi zaradio 30, a na središnjem internetskom filmskom siteu imdb-u korisnici su ga ocijenili visokom osmicom, istom ocjenom koju je dobio i kvalitetniji prethodnik. Da sve po Ritchieja bude ljepše, upoznao je najveću pop-zvijezdu današnjice, deset godina stariju, no besprijekorno seksepilnu Madonnu koja se u nj zaljubila do ušiju, izjavivši da tako zaljubljena nije bila još od vremena nikad prežaljenog Seana Penna. Začet je i rođen mali Rocco, nakon čega je uslijedilo vjenčanje na kojem se Guy pojavio u tradicionalnom škotskom kiltu. Bila je to prava idila, no upućeni promatrači tih zbivanja skeptično su se pitali neće li se mladi Škot izgubiti u vezi s dominantnom i mnogo iskusnijom Italoamerikankom. Lako je sad za sve okrivljavati Madonnu, no bio njezin utjecaj u tome manji ili veći, činjenica jest da je Ritchiejeva karijera od "sudbonosnog da" krenula nizbrdicom. Njihov zajednički projekt, britansko-talijanska romantična komedija "Valovi sudbine" (Swept Away) iz 2002., remake filma "Na moru jednog ljeta" iz 1974. kultne talijanske sineastice Line Wertmüller, imao je porazne rezultate: nakon slaboga gledateljskog i još slabijeg kritičarskog odjeka u Americi, film je u Velikoj Britaniji i većini drugih zemalja objavljen izravno na videu. Bio je to udarac od kojeg se Ritchie relativno dugo oporavljao, a za to vrijeme novinari su izvještavali da je i brak s Madonnom zapao u krizu. Posebno slikovita bila je anegdota prema kojoj je pjevačica na zid sobe postavila veliku fotografiju vagine, a kad je Guy zatražio da je skine, smatrajući da ne odgovara uzrastu malog Rocca, Madonna je to odlučno odbila. I dok su se žuti magazini zabavljali takvim zgodama, Guy je spremao novi film. Kako se u međuvremenu razišao od darovitog producenta Matthewa Vaughna, s kojim je surađivao na prva dva filma i koji se također upustio u režiju (nedavno je u nas objavljen na videu njegov redateljski debi, također gangsterskog žanra), povezao se sa sveprisutnim Lucom Bessonom, čije ime na žalost više nije sinonim za kvalitetu, te u britansko-francuskoj koprodukciji realizirao "Revolver". Nakon bračnog izleta u romantičnu komediju, novi je rad označio povratak Ritchiejevu matičnom žanru gangsterskog filma, no iako Madonna u njemu nije imala svoje prste, i ovaj se put dogodio fijasko.
  "Revolver" je priča o kockaru Jakeu Greenu (Jason Stratham) koji je odslužio sedam godina u samici i uz poduku stanara dviju susjednih ćelija vrhunski svladao šahovske i prevarantske tajne. Služeći se njima, po izlasku iz zatvora stekao je silan novac i izazvao na kockarski obračun mafijaša i vlasnika kasina Machu (Ray Liotta), zahvaljujući kojem je i završio u zatvoru. Uglavnom, Jake se želi osvetiti Machi, a kad ga opelješi za kockarskim stolom, ovaj pošalje svoje ljude da ga likvidiraju. No Jakeu zaštitu ponude dvojica tajanstvenih zelenaša (André Benjamin, Vincent Pastore), uz uvjet da im preda sav svoj novac. Pritom ga uvjere da boluje od smrtonosne krvne bolesti koja će ga stajati glave u roku od tri dana, te da ga samo oni mogu spasiti. Jake nema izbora te postane pomoćnikom čudnog dvojca koji kreće u podrivanje Machina mafijaškog kraljevstva. Blago pomaknuta priča od tog trenutka kreće u vrlo čudnom smjeru, a gledatelji sve više spoznaju da Ritchie s vlastita terena iskoračuje u pravcu filmova poput Syngerova "Privedite osumnjičene" i osobito Fincherova "Kluba boraca", da bi naposljetku shvatili kako su ambicije Madonnina supruga još veće, da se odlučio uhvatiti u koštac s neuhvatljivom poetikom Davida Lyncha, u oblikovanju koje ni sam njezin tvorac, dakle osobno Lynch, ne uspijeva uvijek postići vrhunske rezultate. Posljedica takvih nastojanja konfuzan je i uglavnom jalovo pretenciozan film koji je kritika unisono sasjekla, a publika odbacila.
  Želja da se vlastita, već iscrpljena poetika nadogradi drukčijim iskustvima prirodna je i načelno govoreći  vrijedna, međutim Ritchie je posegnuo za riskantnim i delikatnim modusima kojima se jednostavno pokazao nedoraslim. Istodobno, nije bio sklon u potpunosti se odreći vlastitih polazišta, tako da je napravio smjesu u kojoj se miješaju njegov karakterističan, razigran i lepršav stil sklon poletnoj ironiji, te fincherovska i lynchovska psihodelija oslonjena na iracionalne slojeve svijesti i teško uhvatljiv (Fincher) ili posve neuhvatljiv (Lynch) iracionalni kauzalitet. Ritchie je dosad bio autor visokoracionalističkog koncepta (komplicirane narativne konstrukcije čije niti moraju biti vješto povezane i u konačnici dati efektno razrješenje, sve unutar strogo realističkog konteksta) olakšanog stilskom razigranošću, a sad je zakoračio na visokoiracionalno tlo i posegnuo za poprilično pompoznim mudrosno-metafizičkim sugestijama koje je pokušao prizemljiti svojim karakterističnim stilskim rješenjima. Upleo se u vrlo zahtjevnu oblikovnu igru u kojoj je pogubio konce, ne samo na generalnoj modelskoj razini, nego i na "podnivoima", dezorijentirano stavljajući krive dramaturške naglaske (tako u jednom trenutku iznebuha filmom zadominira Machin vrhunski hitman "činovničkog" tipa, kojeg sjajno utjelovljuje Mark Strong, a takav ekskurs nema nikakvo poetičko opravdanje) ili zakašnjelo posežući za rješenjima (uvođenje animiranih prizora) koja su prije, funkcionalnije i atraktivnije rabili autori poput Toma Tykwera ("Trči, Lola, trči") ili Tarantina ("Kill Bill, Vol. 1"). Otežavajuća okolnost je predvidljiv obrat koji Ritchie pokušava oplemeniti prelaskom na Fincherov i naposljetku Lynchov teren, međutim sva ta preuzetnost na kraju završava poprilično banalno, porukom da je čovjek sam sebi i najbolji prijatelj i najgori neprijatelj; okej, ali takav zaključak nije zahtijevao dva sata dug, razvodnjen i konfuzno kompliciran film. A završna pak paralela između Greena i Mache, koja bi mogla sugerirati i da je riječ o licu i naličju istog lika, nije drugo doli krunski dokaz nevješta pokušaja slijeđenja postavki Lynchova autorskog svijeta koji je međutim svemir za sebe, suviše prostran i suviše osebujan da bi bio svediv na tako sužene značenjske mogućnosti kakve nudi Ritchie, izgubljen u košmaru vlastite pretencioznosti.
  Izolirano uzevši, neki su prizori "Revolvera" impresivno uprizoreni (većinom oni s Rayom Liottom u najpomaknutijoj ulozi dosadašnje karijere), a kompletna glumačka postava, predvođena iznenađujuće karizmatičnim Stathamom (dobar i pouzdan glumac, znan iz prva dva Rithciejeva filma i nekih hollywoodskih akcića, no njegove vrhunske potencijale nije bilo lako naslutiti) i uobičajeno sjajnim Liottom, odlična. Mjestimično impresivan dizajn također daje doprinos gledljivosti Ritchiejeva novog filma čija se ambicioznost može cijeniti, ali čija je pretencioznost njegovo završno stanje.

Revolver, brit.-franc. fant. gangsterski triler, 2005.
R: Guy Ritchie Gl: Jason Strathan, Ray Liotta, André Benjamin, Vincent Pastore

ocjena: 2 i pol zvjezdice

Komentari

Ovaj članak nema komentara.

Nije moguće komentirati članke starije od tri mjeseca.

Najnovije

Izbor urednika