Objavljeno u Nacionalu br. 550, 2006-05-29

Autor: Veljko Barbieri

KUHARSKI KANCONIJER

Proždrljivi morski vuk

Posejdon pristane na molbu nećaka Apolona i krvoločnu zvijer pretvori u lijepu ribu sivih i srebrnih krljušti, boje nalik na onu kakve je bilo krzno nekadašnjeg arkadijskog vuka

Veljko BarbieriVeljko BarbieriJednom je, kažu, Artemida, hitra boginja lova, ulovila strašnog arkadijskog vuka koji je sijao strah među životinjama i ljudima po cijelom Peloponezu. Ali budući da je bio snažan i prelijep, nije ga ubila nego je zamolila svog strica Posejdona da ga primi u svoje podvodno carstvo. No kako on nije odmah pristao, nagovori Artemida svog brata blizanca, sjajnog Apolona, da u njihova strica izmoli istu uslugu. I doista, nakon što su se dobro najeli ribe u Posejdonovoj palači kod Eubeje i potegnuli teškog otočkog vina, zasvira Apolon u svoju harfu i toliko raznježi morskog boga da mu ovaj obeća ispuniti što god zaželi. "Primi strašnog arkadijskog vuka u svoje podvodno carstvo, dragi strikane, i nećeš zažaliti." Budući da nije imao kud, Posejdon pristane i krvoločna zvijer pretvori se u prelijepu ribu, sivih i srebrnih krljušti, boje nalik na onu kakve je bilo krzno nekadašnjeg arkadijskog vuka. Iako je dobio novo obličje, svoju vučju narav nije zaboravio i postao je ubrzo strah i trepet podmorja, a samo zahvaljujući njegovu iznimnom okusu, nije Posejdon istrijebio njegov rod i potomstvo, nego mu je, štoviše, opraštao svakojaka zlodjela, samo da bi se mogao najesti mesa morskog vuka.

Otada su ga stari Grci stali nazivati labraks, onako kako ga je nazvao morski bog, po pridjevu labris, koji je značio žestok, jak, proždrljiv i grabljiv. Poslije su ga stari pisci i filozofi poput Aristotela i Elijana počeli prikazivati kao ribu koja najviše od svih ždere ribe, pa čak i svoje potomstvo, a Aristofan ga u svojim komedijama uspoređuje sa značajem snažnih likova u svojim djelima i drži za "ho panton ihthyon sofotatos", ili za najmudrijeg, odnosno najvještijom i najlukavijom ribom. Pa ipak, tek su ga Rimljani, privučeni njegovim iznimnim lovačkim sposobnostima, opet nazvali lupus, vuk, što je lubin ili brancin nekoć doista i bio. Slavni i nesretni Ovidije, nadahnut morskim vukom, opisuje ga u svojoj Haleutici, Umijeću plovidbe, kao ribu koju je teško uhvatiti u mrežu, tvrdeći da je morski vuk vješt i umješan u otkidanju s udice i da je najbrži od svih morskih stvorova. Kasniji pisci, Kolumela, Makrob i Marcijal pišu da su ga "vukom nazvali još bogovi s Olimpa zbog njegove snage i krvoločnosti i da se on, poput zemaljskih vukova, domišljato izvlači iz uzništva, kida i preskače mreže."

Slijedeći njihove opise, pet stoljeća poslije, potkraj VIII. stoljeća, Izidor Seviljski, zaneseni botaničar, biolog i gastronom, ističe da "zbog sličnosti sa zemaljskom zvijeri morski vuk gonjen neprestanom krvožednošću stalno slijedi plijen i s pravom nosi svoje ime." I tako od mita do priče, od priče do književnosti i znanosti, od imena do imena, naš lubin, koji i u hrvatskom nazivu također otkriva svoj latinski korijen lupus, vuk, pliva stoljećima podjednako u našim predajama koliko i na našim stolovima i, iznimno cijenjen u gastronomiji, postupno je sakrio svoje pravo podrijetlo. I naš učeni, umni i značenjima očarani velečasni Ivan Belostenec u svom riječniku "Gazophylacium" oduševljeno tumači "luben, najbolsa morzska riba, vuk iz Tevera reke, lupus, spigola, catilo", baš kao i mi, pretpostavljajući njegov izniman okus njegovoj vučjoj ćudi. Pa ipak, valja biti stalno na oprezu, budući da zbog svoje krvožednosti može svakog časa dozlogrditi i samom Posejdonu, jer se on već odavno zasitio mesa morskog vuka i moglo bi se dogoditi da ga vrati natrag na zemlju u njegovu izvornom zvjerskom obliku. A onda, jao si ga svima nama, kad se od lovca opet pretvorimo u vučju lovinu, kao onda, nekoć davno, u peloponeškoj Arkadiji.

PUNJENI LUBIN NA POSTELJICI OD CVJETAČ

E Očistite 2 kg lubina i utrobu mu napunite smjesom lubinove ikre, jetre, sjeckanog češnjaka i petrusimula, žlice krušnih mrvica, soli i papra. Položite u lim za pečenje na posteljicu od 1 kg skuhane i sjeckane cvijetače i 1 kg mladih krumpira. Posolite i popaprite povrće i ribu pa pecite dok ne dobiju koricu. Gratinirajte s 5 dag ribanog tvrdog sira i još malo zapecite. JUHA OD LUBINA U 2 l vode skuhajte očišćenog lubina od 0,5 kg zajedno s 1 kapulom, 4 režnja češnjaka i vezicom petrusimula. Kad riba omekša, procijedite juhu, ribu ostavite sa strane, podlijte s malo maslinova ulja, a u juhu dodajte okruglice od lubinove ikre, jetre, žlice krušnih mrvica, 1 jaja, soli i papra. Kad poplivaju u vreloj juhi, posolite i popaprite i zalijte juhu s 1 dl bijelog vina i 1 dl maslinova ulja.>email to:Veljko Barbieri

Komentari

Ovaj članak nema komentara.

Nije moguće komentirati članke starije od tri mjeseca.

Najnovije

Izbor urednika