Nazarbajev ima tri kćeri, Darigu, Dinaru i Aliju, pa su zapadni dopisnici to usporedili sa Shakespeareovom tragedijom “Kralj Lear” u kojoj vladar mora odlučiti kojoj će kćeri dati nasljedstvo Predsjednik Kazahstana Nursultan Nazarbajev, koji je prije nekoliko dana proslavio 66. rođendan, bivši metalac, političku karijeru počeo je u sovjetsko doba. Prvi put za njega se čulo u ljeto 1986. kad su u glavnom gradu Alma Ati izbili studentski nemiri, koje su sovjetske snage sigurnosti suzbile uz dva mrtva i nekoliko desetaka ranjenih. Nazarbajev je tada bio republički premijer, a u javnim istupima opravdavao je studentske zahtjeve. Njega je 1989., jer je bio umjereni komunist, Gorbačov postavio za partijskog sekretara Kazahstana, a s tog položaja Nazarbajev je vodio Kazahstan do raspada SSSR-a, a potom postao predsjednik na izborima 1991. kad nije imao protukandidata. Punih 15 godina on je na čelu neovisnog Kazahstana. Sve to vrijeme vodi umjerenu politiku jer je Kazahstan zemlja puna suprotnosti, s golemim teritorijem i razmjerno malo stanovnika, podijeljena po etničkom kriteriju. Danas Kazahstan ima oko 15 milijuna stanovnika, od čega su 27 posto Rusi.

To je zemlja velikih rudnih bogatstava, golemih poljoprivrednih područja, ali i jake industrije, država koja je od SSSR-a naslijedila atomsko oružje i svemirski centar Bajkonur, veliki poligon gdje je SSSR testirao atomsko oružje. Kazahstan je bogat naftom, plinom i strateškim rudama, zanimljiv inozemnim investitorima pa je Zapad zainteresiran za što bolje odnose s njim. A i na strateškom je položaju između Kine i Europe. Nazarbajev je takvu zemlju znao održati stabilnom pa mu pristaše i u Kazahstanu i u inozemstvu odaju priznanje, oprašatajući mu autoritarnu vladavinu, megalomaniju i pretjerani luksuz, pa čak i prijevare na predsjedničkim izborima 1999. i 2005. Iako je Zapad posljednjih godina mnogo pomagao demokratskim snagama u bivšim sovjetskim republikama, vidljivo je da se ne želi snažno suprotstavljati Nazarbajevu i samo simbolično podržava demokratsku opoziciju. Kazahstanska oporba jako je razočarana. Nakon predsjedničkih izbora 2005. oporbeni kandidat Zharmakhan Tuyakbai, koji je bio drugi dobivši nešto manje od 7 posto glasova, izjavio je: “Rezultat izbora pokazuje da ova zemlja sada ima pravi diktatorski režim. Iako je na ovim izborima bilo mnogo falsifikata, nećemo ljude izvoditi na ulicu. Ne želimo da nevini ljudi prolijevaju krv na ulicama. Svoja prava pokušat ćemo ostvariti ustavnim putem.” U oporbi se boje da će se, i nakon što 2012. Nazarbajevu istekne sadašnji sedmogodišnji mandat, produljiti vlast obitelji Nazarbajev. Predsjednik Nazarbajev ima tri kćeri, a 43-godišnja Dariga Nursultanova Nazarbajeva sve se više uključuje u politiku.

Već je nakon parlamentarnih izbora 2004. ušla u parlament, što su mnogi shvatili kao znak da nju priprema za svoju nasljednicu. Ona ima vlastitu stranku Azar i na čelu je najveće medijske kuće u Kazahstanu. Dariga Nazarbajeva, majka troje djece, već je i baka. Doktorirala je povijest. Dok je studirala u Moskvi bavila se i pjevanjem, čak je htjela prekinuti studij povijesti, upisati se na konzervatorij i postane opernom pjevačicom, ali joj je otac to zabranio jer “pjevanje nije nikakvo zanimanje”. Njen je suprug kazahstanski veleposlanik u Austriji, ali ona gotovo sve vrijeme provodi u Kazahstanu. Otac ju je odgovarao od politike jer će “tu vrlo brzo ostarjeti”. Nazarbajev ima tri kćeri, Darigu, Dinaru i Aliju, pa su zapadni dopisnici to usporedili sa Shakespeareovom tragedijom “Kralj Lear” u kojoj vladar mora odlučiti kojoj će kćeri dati nasljedstvo. Nagađa se da Darigu priprema za nasljednicu. Ona je prije nekoliko godina preuzela kontrolu nad kazaškim medijima, upravljala državnom novinskom agencijom, a suprug i ona vlasnici su dviju najgledanijih televizija. Priče da ju je otac odgovarao od politike, tvrde upućeni u kazahstanske prilike, nisu točne, jer Nazarbajev želi da ga ona naslijedi. Parlamentarne izbore 2004. pratio je znatan broj stranih novinara, koji su uglavnom negativno pisali o tobožnjoj izbornoj utrci oca i kćeri, smatrajući to političkom manipulacijom. Bilo je mnogo zahtjeva stranih novinara da je intervjuiraju, pa ih je ona pozvala na večeru, na nju je poprilično zakasnila. Ali na trosatnoj gozbi oni su se uvjerili da je sposobna političarka, čiji su uzori Margaret Thatcher i Indira Gandhi. Novinar londonskog Guardiana poslije je ispričao da su nakon obroka svi bili oduševljeni. S talijanskim dopisnikom razgovarala je na njegovu materinskom jeziku, Englez joj je održao zdravicu, a Indijac joj je - jeo iz dlana. Iako su ti izbori bili farsa, o Darigi Nazarbajevoj u zapadnom se tisku objavljuju pozitivni članci.

Njezina međunarodna afirmacija može biti jako važna ako zaista naslijedi oca. Što se izbora 2004. tiče, rezultati su pokazali da ona ocu ipak još nije ozbiljan konkurent, jer je njegova stranka dobila 43, a njena 19 posto glasova. Ona bi možda dobila i više da je bila stvarna suparnica svom ocu. Ali u predizbornoj kampanji nije kritizirala očevu politiku, jedino ponešto državnu birokraciju. U srpnju 1998. u Alma Atu stigao je kirgiski predsjednik Askar Akajev s cijelom obitelji. Susret s Nazarbajevom bio je srdačan ne samo zato što su Kazahstan i Kirgistan imali dobre odnose, nego i stoga što su dvojica predsjednika upravo postajali i bliski rođaci. Akajev je u Alma Atu dopratio svog najstarijeg sina Aidara Akajeva da isprosi Aliju Nazarbajevu, najmlađu kćer kazaškog predsjednika. Vjenčanje je planirano po starim centralnoazijskim običajima: cijela obitelj mladoženje odlazi u kuću mladenke, da je povede u kuću mladenaca. Stoga je kirgiski predsjednik došao u Alma Atu.

Taj dio svadbene ceremonije, na kazačkom “kiz uzatu”, obavljen je u Alma Ati u najboljem hotelu “Ankara” uz dvije stotine uzvanika. Hotel je bio ukrašen kazaškom i kirgiskom zastavom, bilo je pojačano osiguranje, ali većina građana Alma Ate nije znala što se događa. Mladoženja u tamnom odijelu i mlada u bijeloj haljini otišli su do spomenika neovisnosti i položili vijenac. Nakon svečanosti u Alma Ati tada 23-godišnji Aidar Akajev, koji je studirao na američkom sveučilištu u Marylandu, i 18-godišnja Alija Nazarbajeva, koja je studirala u Oxfordu, zajedno s obje obitelji otputovali su u kirgiski glavni grad Biškek, pa u ljetovalište Čolpon Ata na jezeru Isik Kul, gdje je bio planiran završni dio vjenčanja. U istom mjestu planiran je i summit, na kojem su, osim Akajeva i Nazarbajeva, bili najavljeni predsjednici još dviju centralnoazijskih država, Tadžikistana i Uzbekistana. Lokalna štampa o svadbi je pisala vrlo malo, navodno po željama mladenaca i njihovih obitelji. Jedini veći članak objavljen je u Rusiji, u Komsomolskoj pravdi, koja je opiala romancu dvoje predsjedničke djece, ali i istaknula političko značenje vjenčanja, podsjetivši da su i u davnini vjenčanja djece vladara učvršćivala političko savezništvo. U Kirgistanu je službeni list Slovo Kirgistana na naslovnici objavio članak “Kirgiska planina zaljubila se u kazašku stepu”. Sljedećih godina pisalo se da će Aidar Akajev biti nasljednik svog oca na čelu Kirgistana, ali je Akajev 2005. svrgnut, a Alija Nazarbajeva razvela se od Aidara Akajeva i u Kazahstanu postala građevinskom poduzetnicom koja gradi luksuzna turistička odmarališta. Srednja kći Dinara bavi se bankarstvom.>email to:Maroje Mihovilovic