Petrač se odlučio za povratak još u svibnju Još 14. srpnja 2006., gotovo mjesec i pol prije izručenja hrvatskom pravosuđu, ­Hrvoje Petrač je posredstvom svoga odvjetnika Marijana Pedišića uputio pismo ministrici pravosuđa Ani Lovrin. Iz zatvora u Ionnini, gdje je proveo 11 mjeseci, nakon što je uhićen na trajektu za Anconu, Petrač je izvijestio hrvatsku vlast da se želi što prije vratiti u Hrvatsku te da će prekinuti sve aktivnosti svojih odvjetnika na čelu sa Spirosom Alfantakisom u Grčkoj. Njegovi su odvjetnici mogli, iskoristivši zakonske mogućnosti, prolongirati njegov boravak u Grčkoj još dvije godine. Kako doznajemo iz izvora bliskih njegovim odvjetnicima, on se odlučio za povratak još u svibnju, kad je procijenio da je histerija oko njega uvelike prestala te da bi se ponovljeno suđenje moglo obaviti u normalnijoj atmosferi.

Na kraju se odlučio za povratak sredinom ljeta kako bi se sve obavilo uz što manje medijske buke i tako se izbjegla bilo kakva vrsta pritiska na bilo koga - na njega, obitelj, Vladu i sud. Osim toga, znao je da njegovo suđenje ne može početi prije početka listopada, zato što je velika dvorana Županijskog suda u rekonstrukciji. Prema tome, trebao je odlučiti hoće li sjediti u zatvoru u Grčkoj ili u Hrvatskoj. Odlučio se za Grčku, jer je odonud mogao neprestano komunicirati putem telefona, što mu je u Remetincu zabranjeno. Izbjeći buku nije uspio, jer je MUP, na čelu s ministrom Ivicom Kirinom, odlučio napraviti veliku predstavu i demonstrirati svoju moć. Na kraju je MUP ispao smiješan, jer se sve moglo obaviti jednom "maricom" uz minimalne troškove i bez medijske buke. Nakon što je Petračevo pismo stiglo ministrici pravosuđa, u njenom ministarstvu bili su jako zbunjeni, jer je sve što je u vezi s Petračem "vrući krumpir". Posebno ih je zbunilo to što je Petrač molio da se po njega što prije pošalje avion u Ionninu koji je spreman unaprijed platiti. Na taj je način, kako doznaje Nacional od Petračevih odvjetnika, želio izbjeći mukotrpni, devetosatni prevoz "maricom" od Ionnine do Atene te boravak u estradicijskom zatvoru u Pireju, prema kojem je onaj iz poznatog filma "Midnight Express" pravi Hilton. Osnovana je i uža skupina koja je trebala tehnički organizirati njegov povratak - u njoj su bili iz Ministarstva pravosuđa Snježana Bagić, iz MUP-a Ištvan Nađ a iz SOA-e Josip Buljević.

Pitanje povratka posebnim avionom došlo je i do samog premijera Ive Sanadera. Na kraju se pokazalo da je to najjeftinije jer je po Petrača trebalo otići devetero ljudi - šestorica pripadnika MUP-a i trojica iz Interpola i Ministarstva. Da su išli redovitom linijom, trebalo bi im tri dana za put, i to business klasom. Uz deset avionskih karata (uključujući i Petračevu), trebalo je za devet ljudi platiti po tri dnevnice i hotelski smještaj. Tri dana bilo bi minimalno razdoblje, jer nema direktne linije Atena - Zagreb, nego se mora ići preko Beča ili Münchena. Osim toga, Državno odvjetništvo dalo je mišljenje da je i moralno da se uzme poseban zrakoplov, jer će ionako troškove na kraju snositi strana koja izgubi na sudu. Sam premijer odbacio je mogućnost da Petrač unaprijed plati avion i naredio samo da se ne uzima preveliki avion. Dan uoči Petračeva dolaska, MUP je odlučio da ga u lancima pokaže pred novinarima, ali netko pametan sjetio se i upozorio Kirina da će u tom slučaju pasti u vodu njegova teorija da se sve te mjere poduzimaju radi Petračeve sigurnosti. Naime, MUP nije mogao reći da su takve besmislene sigurnosne mjere poduzeli kako bi spriječili Petrača u bijegu, jer je on sam zatražio što brži povratak. Možda da ministar Kirin ipak javnosti objasni zbog čega je trebala ovakva predstava i bespotrebno rasipanje novca na jedan normalan povratak zatvorenika u zemlju na suđenje?

Zbunjena ministrica

Dobivši pismo od Hrvoja Petrača, ministrica pravosuđa nije znala kako bi postupila. Nakon konzultacija predmet je dala Snježani Bagić koja se dopisivala s Grcima. Grčka je odbila da Petrač bude preuzet u Ionnini i tražila da se ide po njega u Atenu.>email to:Berislav Jelinic