"Zamislite da golem kamion prelazi preko vas. To je samo manji dio boli koji sam osjećao kada su me blokovi zgrade World Trade Centera zatrpali”, tako nam je umirovljeni policajac Will Jimeno opisao što je osjećao kada je 11. rujna zajedno s četvoricom kolega otišao spašavati preživjele nakon terorističkog napada na WTC u New Yorku. Zgrada se urušila, trojica kolega su poginuli a Jimeno i John McLoughlin su nekim čudom preživjeli. Bili su deset sati pod zemljom kada su ih marinci Dave Karnes i Jason Thomas pronašli. Trebalo je tri sata da se evakuira Jimeno, još sedam da se evakuira McLoughlin.

To je priča koja je inspirirala redatelja Olivera Stonea da snimi film “World Trade Center” koji se u četvrtak počinje prikazivati u hrvatskim kinima, a tim smo povodom razgovarali za Nacional s Jimenom i McLoughlinom koji su nam ispričali što se događalo 11. rujna, kako su preživjeli i kako gledaju na film koji opisuje njihove živote. Will Jimeno, kojeg u filmu glumi Michael Pena, imao je 33, a John McLoughlin, kojega glumi Nicolas Cage, 48 godina kada je napadnut New York. “Stajao sam na uglu 8. avenije i 42. ulice kada sam primijetio sjenu aviona. Tri policajca bila su sa mnom, a jedan od njih odmah je rekao ‘ovo je teroristički napad’. Na putu prema WTC-u shvatili smo da je definitivno riječ o terorističkom napadu, ali nismo ni vidjeli ni znali da je drugi avion udario u drugu zgradu WTC-a. Nismo shvaćali koliko je situacija teška. Ušli smo u zgradu, neki policajci su nam rekli da se radi o napadu avionima. Sve dok nas spasioci nisu izvukli iz ruševina nismo znali što se dogodilo. Znali smo da je avion pogodio prvu zgradu WTC-a, ali nismo imali pojma da se isto dogodilo drugoj zgradi, niti smo mogli zamisliti da su se obje zgrade urušile”, prisjeća se Jimeno koji je mnogo pričljiviji od McLoughlina čija se priča ne razlikuje od Jimenove. Pritisnuti betonskim blokovima i okruženi trojicom mrtvih kolega desetak metara ispod zemlje, mislili su da neće preživjeti. Will Jimeno je bio uvjeren u to. “Kao policajac obučen sam tako da budem usredotočen na preživljavanje. Međutim, u jednom trenutku bio sam spreman na smrt. Moja vjera pomogla mi je da ostanem živ. Od tog trenutka svim ljudima na svijetu poručujem da ako se nađu u bezizlaznoj situaciji, uvijek postoji nešto što ih može ohrabriti. Mislio sam na svoju obitelj i rekao sebi da ako već moram umrijeti, onda ću to učiniti pokušavajući preživjeti”, kaže Jimeno.

McLoughlin je bio u još težoj situaciji jer su spasioci prvo izvukli Jimena zato što je do njega bilo lakše doći. McLoughlin je bio koji metar dublje i u nezavidnijoj poziciji. “Vjerovao sam da ću preživjeti, ali sada, kada sam pogledao film, shvatio sam da u trenutku kada su izvlačili Jimena i kada sam mu rekao da pozdravi moju suprugu, nisam vjerovao da ću preživjeti. Bio je to moj posljednji pozdrav, došao sam do najniže točke. Ne radi se o tome da sam odustao od borbe za preživljavanje nego sam mislio da me neće uspjeti izvući na vrijeme iz ruševina”, prisjeća se McLoughlin. Svoj spas mogu zahvaliti dvojici marinaca koji su tražili preživjele po ruševinama čak i onda kada se činilo da ih više nema. Dave Karnes je susreo Jasona Thomasa koji je čuo zvukove, shvatio da se pod ruševinama nalaze dvojica preživjelih te pozvao spasioce u pomoć. Jason Thomas je, za razliku od Karnesa, nakon pružanja pomoći otišao i nikada se više nije javio. Javio se tek nakon što je ovog ljeta film imao američku premijeru. “S Daveom Karnesom smo se susreli odmah poslije nesreće nakon čega smo mjesecima, nastojali naći drugog marinca, Jasona Thomasa. On se tek nedavno pojavio, posjetio nas je i ja ga obožavam. Mi nismo heroji, ako tražite pravog heroja, onda je to Jason Thomas. On pet godina nije nikome rekao što se zapravo dogodilo. Kada sam ga konačno vidio, snažno sam ga zagrlio, moja djeca su se igrala s njim. On je heroj, on koji je obavio svoj posao, pronašao nas i zatim otišao, ne tražeći nikakve zasluge za to. Thomas je oličenje heroizma i jako smo sretni što smo ga pronašli. Na kraju filma prikazana je roštiljada na koju smo pozvali sve koji su nas spašavali te noći. Bio je to jedini način na koji smo mogli svima zahvaliti na onome što su učinili. Kad su me izvlačili iz ruševina, postojala je kolona od 600, 700 ljudi koji su pomagali. Nisam ih sve susreo, ali svima njima zahvaljujem što su mi pomogli da ponovo dođem kući, vidim svoju suprugu i djecu”, kaže Jimeno a McLoughlin dodaje kako ga je Karnes, zajedno s drugim spasiocima, posjećivao u bolnici. I Jimeno i McLoughlin su umirovljeni zbog teških ozljeda koje su zadobili dok su bili zarobljeni pod ruševinama. McLoughlin je bio u mnogo težem stanju. “Kad su me izvukli iz rupe, stavili su me u posebnu komoru na šest tjedana, na intenzivnu njegu, jer sam bio u komi. Bio sam bombardiran svim oblicima medicinske pomoći. Polako sam se oporavljao i tijekom oporavka počeo se prisjećati što se sve događalo 11. rujna. Imao sam dovoljno vremena da se asimiliram i vratim u normalan život, pri čemu su mi mnogo pomogli prijatelji i obitelj”, kaže McLoughlin koji je tijekom oporavka bio na čak 30 operacija. “Kad sam nakon šest tjedana izišao iz kome, osjećao sam se kao dobro naspavan čovjek. Budući da sam zbog posla često bio jako umoran, pomislio sam kako sam se konačno dobro naspavao. Bio sam iznenađen kada su mi rekli da sam šest tjedana bio u komi, ja sam imao osjećaj da sam spavao 20 sati”, prisjeća se McLoughlin.

Iako je McLoughlin bio u težem zdravstvenom stanju, nakon izlaska iz bolnice počeo je normalno živjeti, no s Jimenom nije bilo tako. “Prošao sam mnoge terapije zbog PTSP-a. Sve je počelo kada sam učinio nešto čime se nimalo ne ponosim jer nikada u životu nisam digao ruku na ženu. Napravio sam nešto nerazumno svojoj supruzi nakon čega smo sjeli i razgovarali. Kći je pitala mamu ‘je li tata vikao na tebe?’, i poslije toga sam otišao potražiti pomoć. Jedan vijetnamski veteran rekao mi je ‘nemoj dopustiti da tvoja obitelj trpi zbog onog što ti se dogodilo 11. rujna’. Zato sam prošao mnoga savjetovališta, supruga me podržavala u tome. U početku sam imao čudne snove o tome kako sam zarobljen, kako sam se našao zamci, ali danas su ti snovi prošlost. Ja sada razgovaram s vama zahvaljujući golemoj podršci prijatelja i obitelji”, kaže Jimeno. McLoughlin gotovo da nije imao posttraumatskih problema i kaže: “Jedina je posljedica bila ta što katkad nisam mogao zaspati do dva ili tri sata u noći, ali to nisu bile noćne more. To je trajalo godinu dana, no zahvaljujući medicinskoj brizi nisam imao posljedica.” Obojica su vodili miran umirovljenički, obiteljski život kada im se javio Oliver Stone koji je želio snimiti film o 11. rujnu koji bi se temeljio na događajima iz njihovih života. “Iako sam u mirovini, imam puno posla. Brinem se za djecu, radim po kući, pomažem ženi dok kuha ručak. Uživam u stvarima za koje nikada nisam imao vremena prije 11. rujna. Dobro, jedino ne plešem sa ženom kao nekada zbog leđa”, tvrdi McLoughlin. Obojica su prihvatili Stoneovu ponudu, ali dio američkih medija ubrzo ih je napao tvrdeći da su svoju patnju prodali za 200 tisuća dolara. Will Jimeno odmah nam je objasnio cjelokupnu situaciju. “Nema tajni o tome. Primili smo 200 tisuća dolara svaki na račun prava na našu životnu priču. Od tog iznosa odbijte porez. Mi nismo pristali na snimanje filma zbog novca ili slave nego zbog odgovornosti prema ljudima. Najveće komplimente dobio sam od policajaca iz moje postaje koji su bili vrlo kritični prema ideji ovog filma. Kada su oni rekli da je film dobar, onda sam znao da je sve u redu. Ti tekstovi su objavljeni u nekoliko novina jer to prodaje novine. Da su mi platili 12 milijuna dolara, rekao bih ‘ok, uhvatili ste me’, ali to se nije dogodilo u ovom slučaju. Film nije napravljen zbog novca nego zato da nauči nekoga o nečemu, o nadi, ljubavi i vjeri. Otkada se film pojavio u kinima, nitko više nije pisao o tome koliko smo novca dobili jer su svi zadovoljni filmom”, smatra Jimeno. Prema tvrdnjama obojice film je u 95 posto istinita rekonstrukcija događaja a pet posto je fikcija, odnosno, kako kaže McLoughlin, “Oliver Stone je sebi u nekim trenucima dopustio umjetničku slobodu”.

“Primjerice, pod ruševinama nisam doživljavao nikakve halucinacije kako je to prikazano u filmu. Stoneu sam opisao svoja razmišljanja i osjećaje dok sam bio pod ruševinama a on ih je prikazao kao vizije. To su varijacije na stanje u kojem sam se našao”, objašnjava McLoughlin a Jimeno kaže: “Postoji scena s Isusom. Kada sam se probudio, nisam vidio Isusa, nisam rekao McLouglinu ‘hej, vidim Isusa’. No jesam li se osjećao tako? Jesam. Zato je Stone ubacio Isusa da bi publika lakše shvatila kako sam se osjećao u tom trenutku. Moja supruga i ja jako smo sretni zbog načina na koji je Stone sve prikazao, ono što nam je obećano prikazano je u filmu.” Jimeno je, osim toga, jako zadovoljan načinom na koji su glumci surađivali s njima. “Nekoliko puta smo se sastali s glumcima. Michael Pena je čak neko vrijeme živio s nama, nakon toga je vikendima dolazio k nama, posjećivao nas je sa svojom djevojkom. Maggie Gyllenhaal glumi Allison Jimeno i zato je često telefonom zvala moju suprugu. Tako smo tijekom snimanja postali jedna velika obitelj. Ja se ne razumijem u filmske scenarije, to nije kao knjiga, kada sam čitao scenarij za ovaj film, nisam ništa razumio, neke rečenice smatrao sam jeftinima, čistim smećem. Zato je Michael Pena odglumio neke scene preda mnom kako bih shvatio dijelove scenarija. On me pitao kakvu sam bol osjećao, ja sam mu je opisivao”, kaže Jimeno. Obojica su vrlo zadovoljni završnom verzijom filma. “Film će se prikazivati i za 40 godina, i tada će djecu podučavati o terorizmu, o tome što se dogodilo 11. rujna. Film će im pokazati koje sve dobre stvari ljudi mogu napraviti u najtežim trenucima. O terorizmu će učiti u školi, ali od nas roditelja, svojih zaštitnika, naučit će o dobru. Ovaj film pokazuje to dobro”, pomalo je bio patetičan Jimeno.

10 metara ispod zemlje

“Znao sam da je avion pogodio WTC, ali nisam znao da se pogođeni WTC urušio. Već smo bili ušli u zgradu kada se ona počela urušavati. Tada sam pomislio da je eksplodirala autobomba. Prizemlje se počelo rušiti, ali ni tada nisam shvaćao da se urušava cijela zgrada WTC-a. Nisam znao ni da je još jedan avion pogodio drugu zgradu WTC-a", rekao je John McLoughlin.email to:Dean Sinovcic