Dante u 4. pjevanju "Pakla" dolazi do prvog kruga u kojem su smješteni pravednici umrli prije Krista - budući da nisu kršteni, nisu ušli u Raj, pa u Limbu borave ne trpeći druge muke osim beskrajne čežnje. Ondje je tako sreo Homera, Horacija, Sokrata, Platona, Diogena, Talesa, Seneku, Euklida, Hipokrata, Galena Avicenu i još mnogo drugih, a sada je međunarodno teološko povjerenstvo Katoličke crkve zaključilo da pojam Limba “može biti napušten“. Nije li malo neozbiljno iz Vatikana nazvati Boga i reći mu da te ljude nakon toliko vremena jednostavno premjesti nekamo drugamo? Mislim da je kvaka u mišljenju Pape koji je prije dvadeset godina, kao kardinal Joseph Ratzinger, rekao da je Limb tek “teološka pretpostavka“. Do nje su skolastici došli logičkom dedukcijom, slijedeći tzv. kategorički silogizam: a) svi su ljudi naslijedili grijeh od Adama i Eve; b) grijeh ne može ući u Raj; c) ljudi ne mogu ući u Raj. Budući da samo krštenje briše istočni grijeh, logika je naložila da nekršteni koji nisu imali grijehe jednostavno negdje borave, a to nije bio ni Raj, ni Pakao, ni Čistilište. Silogizme razumiju i dvogodišnja djeca, znam to prema svojima: a) na vrućim se stvarima može opeći; b) šparhet je pec; c) na šparhetu se dakle može opeći. Budući da se logika pokazuje tako jednostavnom i korisnom, lako je pomisliti da je "stvarna" pa da onda i logične konstrukcije poput Limba postoje.

Moralo je proći dvije tisuće godina da se u to posumnja. Wittgenstein je ukazao na jednu pojavu koja se od Aristotela do njega nekako ignorirala. Ako kažemo da vani kiša ili pada ili ne pada, rečenica je i točna i logički ispravna, ali je besmislena, a naziva se tautologija. Wittgenstein je ustvrdio da je sva logika zapravo tautologija i da ako nešto izrazimo logično, to ne znači da to što smo rekli postoji u svijetu, ili izvan njega, da se vratimo na Limb. Ono što su u Vatikanu željeli poručiti ukidanjem Limba zapravo je da je Bog iznad našeg umovanja i da, ako želi, može spasiti bilo koga, bio dotični kršten ili ne. Drugim riječima: Bog postoji, a naša logika zapravo ne. Za napuštanje logike u Vatikanu su se malko oslonili i na Hegela: logičnoj tezi suprotstavili su antitezu o Božjem milosrđu i dobili sintezu koja postiže paradoksalno: briše logički zaključak a ne opovrgava nijednu njegovu premisu (istočni grijeh, važnost krštenja, Kristovo spasenje i Kraljevstvo nebesko). Ivan Golub, koji je u Zagrebu predavao dogmatiku, u jednom članku kaže da je "dogma" došla od grčke riječi "dokéo" što znači "činiti se" te da su prvu odluku, opisanu u Bibliji, apostoli donijeli onako kako se "učinilo Duhu Svetome i njima". "Doista, sav govor o Bogu je približan", kaže Golub.