Višnja Pevec u restoranu tek obnovljenog hotela Picok u Đurđevcu, koji je sa suprugom kupila iz sentimentalnih razloga, budući da oboje potječu iz tog krajaVišnja Pevec jedna je od najmoćnijih poslovnih žena u Hrvatskoj. Iako javnost povezuje maloprodajni lanac Pevec isključivo s njezinim suprugom Zdravkom Pevecom, manje je poznato da je njegova 45-godišnja supruga Višnja ravnopravni član uprave i da bitne odluke o poslovanju tvrtke donose zajednički. Višnju Pevec, međutim, ne brine što je uvijek bila u suprugovoj sjeni jer joj je oduvijek bilo važnije da se posao obavi kako treba nego da bude medijski eksponirana. Supružnici Pevec svoje su carstvo počeli stvarati početkom devedesetih u garaži svoje kuće u Bjelovaru, u kojoj su prodavali cvijeće i rezervne dijelove za poljoprivredne strojeve. Danas su vlasnici lanca od 13 prodajnih centara u kojima je zaposleno oko 2000 radnika i prodaju uglavnom sve što je potrebno za opremanje doma. S obzirom na to da su svoje pozicije na hrvatskom tržištu učvrstili, planiraju se uskoro širiti na ostale zemlje bivše Jugoslavije jer se prema riječima Višnje Pevec u biznisu ne smije stati. Ona je danas prisutnija u poslovima preuređivanja hotela Picok u rodnom gradu supružnika Pevec Đurđevcu, nego u lancu Pevec tako da u njegovo poslovanje uskače, kako kaže, samo kada zaškripi. U obiteljski posao polako uvode i svoja dva sina, od kojih stariji studira ekonomiju kako bi u budućnosti bio spreman preuzeti tvrtku, a mlađeg sina više zanima umjetnost.

NACIONAL: Kako ste počeli stvarati Pevec?
- Počeli smo 1990., kada smo suprug i ja odlučili stvoriti radno mjesto u vlastitom domu jer smo do tada radili u tvrtkama koje su jako loše poslovale. Ideja nam je bila da otvorimo trgovinu cipelama u garaži naše kuće u Bjelovaru, ali smo brzo odustali od toga. Prijatelji su nam savjetovali da registriramo poduzeće pa smo tako i učinili. Nakon toga počeli smo s uvozom cvijeća iz Nizozemske i prodajom rezervnih dijelova za poljoprivrednu mehanizaciju u vlastitoj garaži. Cvijeće smo uglavnom distribuirali u Vojvodini, a kada je ubrzo počeo rat, prekinut je platni promet između država bivše Jugoslavije, odustali smo od trgovine cvijećem. Poljoprivredne strojeve nastavili smo prodavati. Zbog premalog tržišta i zbog sezonske ponude koju smo imali došla su opet teška vremena, jer ljudi zimi ne idu u polja. Stoga smo počeli razmišljati o robi koju ćemo prodavati cijele godine. Obilazili smo razne sajmove po Europi kako bismo vidjeli što bi nam najbolje odgovaralo. Tako smo krenuli sa sezonskom prodajom. Primjerice, zimi bismo nabavljali sve što je vezano za snijeg, Božić, a za proljeće nudili sadnice, alate za vrt i obradu tla. Korak po korak počeli smo širiti svoj asortiman. Budući da smo počeli nabavljati robu s Dalekog istoka, odakle ne možete naručiti malo robe, to nas je na neki način prisiljavalo na stalno širenje i da počnemo otvarati prodajna mjesta širom Hrvatske.

NACIONAL: Hoćete li se širiti izvan Hrvatske?
- Jednom kada krenete sa širenjem ne smijete stati jer će vas konkurencija jednostavno pregaziti. Mi smo u situaciji u kojoj su austrijski lanci bili prije deset godina, kada su pokrili svoje tržište i morali krenuti dalje. Zauzeli smo pozicije u Hrvatskoj prije dolaska velikih stranih lanaca i domaća smo tvrtka s imenom. Da bismo imali i dalje dobre veze s proizvođačima i dobavljačima s Dalekog istoka, moramo se širiti na područje zemalja bivše Jugoslavije, Bugarske i Rumunjske.

NACIONAL: Kada otvarate prvu trgovinu izvan hrvatskih granica?
- Na proljeće iduće godine planiramo početi graditi centar u Banjoj Luci. Sljedeći bi trebao biti Beograd, ali tamo stvari idu sporije nego kod nas. Ali takvo stanje smo prihvatili i ne brinemo se mnogo što stvari ne idu onako brzo kako bismo htjeli. Tamošnja su tržišta prilično gladna za robom koju mi nudimo jer još nije došao niti jedan lanac pa smatramo da imamo velike šanse da ostvarimo dobar poslovni rezultat.

NACIONAL: U svojim trgovinama prodajete i prehrambene artikle. Nije li ta ponuda neobična s obzirom na to da ste specijalizirani za strojeve, tehniku i građevinski materijal?
- Nije, prehrana nam je ušla u ponudu nakon što smo u našim novim centrima smjestili restorane, kafiće i pekare. Osim toga ideja je da kupcu koji kod nas kupi roštilj ili ugljen kada odlazi u vikendicu ponudimo piće ili meso, da ne mora odlaziti u neke druge trgovine.

NACIONAL: U Hrvatskoj je prilično povika na uvjete radnika zaposlenih u trgovinama. I vaša je tvrtka, među ostalim, bila prozivana zbog loših postupanja prema radnicima.
- Takve tvrdnje mogu iznositi samo zlobni ljudi. Kada se usporedimo s plaćama koje daju druge trgovine, naš prosjek je jako visok. Osim toga, radnici koji rade nedjeljom imaju slobodne dane. Stara poslovica kaže da ljudi koji imaju vremena nemaju novca, a ljudi koji nemaju vremena imaju novca. Danas ljudi rade po cijele dane i nedjelja im je jedini dan kada stignu obaviti kupnju. Ja sam za ravnopravnost u poslovanju, jer ako policija ili ugostitelji moraju raditi nedjeljom, zašto ne bismo i mi? Smatram da svi moramo biti u jednakom položaju.

NACIONAL: U Đurđevcu ste počeli preuređivati hotel Picok. Kako ste došli na tu ideju i znači li to da je sljedeći pravac Peveca hotelijerstvo?
- Sasvim slučajno smo počeli preuređivati taj hotel. Suprug i ja emotivno smo vezani za Đurđevac, budući da potječemo izZDRAVKO I VIŠNJA PEVEC počeli su prije 15 godina s prodajom cvijeća u garaži tog kraja, a dolazili smo u taj hotel kad smo bili mlađi i nismo htjeli prepustiti propadanju nešto što je prije bilo dobro. Osim toga, picok u Podravini znači isto što i pevec, dakle pijetao. Možda je sudbina htjela da nešto što je na početku bilo slučajno ode u tom smjeru da nam hotelijerstvo postane pravac u budućnosti. Hotel Picok imat će wellness centar i noćni klub u kojem će se održavati plesne večeri. Nadam se da ću se tu najbolje opustiti nakon napornog dana ili poslovnog putovanja. Trenutačno hotel raspolaže sa 160 postelja, restoranom, aperitiv barom, ljetnom terasom, klubom za mlade, kuglanom i lovačkom sobom. Lovci su tradicionalni gosti tog hotela jer je on poznat u inozemstvu i Hrvatskoj po organizaciji lova na visoku i nisku divljač u atraktivnim lovištima. Zbog mog velikog angažmana oko hotela, manje sam posvećena poslovima u Pevecu, uskačem samo kada stvari postanu problematične.

NACIONAL: Za što ste zaduženi u Pevecu vi, a za što vaš suprug? Javnost Pevec uglavnom povezuje s vašim suprugom.
- Podjednako odlučujemo o poslovanju. Ja sam više zadužena za nabavu, a on za investicije i gradnju. On je oduvijek bio medijski eksponiran, dok sam ja bila u sjeni, što mi nikada nije smetalo, dapače. U ovom muškom svijetu žene se uvijek moraju više boriti kako bi dokazale da vrijede.

NACIONAL: Posvađate li se sa suprugom katkad oko poslovne strategije?
- Naravno. Oboje smo jaki karakteri i ne popuštamo tako lako. Nisam od onih žena koje će mužu govoriti da je on stalno u pravu. Neki dan mi je rekao da ne možemo oboje zapovijedati, što jako teško prihvaćam.

NACIONAL: Jesu li se vaša djeca osjetila zapostavljena kada ste toliko radili?
- Nikada to nisu osjetila jer smo ja i suprug maksimalno koristili svoje slobodno vrijeme da budemo s njima. Osim toga putovali su s nama na sajmove, a danas se polako uključuju u posao.

email to: Ante Pavić