Objavljeno u Nacionalu br. 613, 2007-08-13

Autor: Plamenko Cvitić

TAJNA OSNIVAČICA MedILS-a

'Ni Radmana ni mene ne mogu smijeniti'

ZNANSTVENICA MARIJA ALAČEVIĆ, uz Radmana jedina osnivačica Mediteranskog instituta u Splitu, govori o utjecaju na tog znanstvenika i sukobu između glavnih ljudi instituta

Marija Alačević (78) radila je kao znanstvenica u laboratoriju Zavoda za biotehnologiju i kao sveučilišna profesorica, a od umirovljenja 1994. živi u rodnoj MakarskojMarija Alačević (78) radila je kao znanstvenica u laboratoriju Zavoda za biotehnologiju i kao sveučilišna profesorica, a od umirovljenja 1994. živi u rodnoj MakarskojNakon što su proteklih dana sukobi unutar Mediteranskog instituta za istraživanje života ponovno dospjeli u hrvatske medije, u obranu znanstvenika Miroslava Radmana stala je i Marija Alačević, 78-godišnja umirovljena znanstvenica iz Makarske. Premda dosad gotovo nepoznata hrvatskoj javnosti, u svojim je nastupima dala naslutiti da ne živi prosječnim umirovljeničkim životom, već da je, uz Miroslava Radmana, službeni osnivač MedILS-a, ustanove smještene u prostorima nekadašnje Titove Vile Dalmacije. Marija Alačević rođena je u Makarskoj 1929. godine. U Zagreb je na studij došla 1946. i isprva upisala elektrotehniku, no nakon dvije godine odlučila se za studij biologije. Nakon diplome postala je docent, a još prije doktorata 1965. objavljivala je znanstvene radove u časopisu Nature. Od šezdesetih godina radila je u laboratoriju za biologiju u sklopu Zavoda za biotehnologiju, a njezin radni vijek, osim predavanja na Prehrambeno-biotehnološkom fakultetu obilježen je suradnjom s farmaceutskim kompanijama: budući da se bavila mikroorganizmima koji stvaraju antibiotike, kompanije poput Plive, Krke i Leka desetljećima su financijski potpomagali rad njezinog laboratorija. U mirovinu je otišla 1994. godine kad je postala profesor emeritus. S prvim suprugom od kojeg se kasnije razvela ima kćer Olgu i unuka Kazimira, a danas kao udovica živi u obiteljskoj kući u samom centru Makarske.

U sukobe između Upravnog vijeća MedILS-a, u kojem sjede neki hrvatski poduzetnici koji su donirali rad instituta s oko pet milijuna kuna s jedne strane i ravnatelja MedILS-a Miroslava Radmana s druge strane Marija Alačević se odnedavno umiješala objasnivši kako je Mediteranski institut njihov privatni projekt: po slovu zakona, ona i Miroslav Radman još punih 36 godina imaju apsolutna prava na raspolaganje cijelim institutom. Budući da su burni odnosi unutar MedILS-a proteklih dana izišli na vidjelo i kroz najave da Upravno vijeće želi smijeniti Radmana s ravnateljske funkcije, sukoba između čelnih ljudi u MedILS-u ali i navodnog davanja otkaza dosadašnjoj tajnici te ustanove, Nacionalovi reporteri posjetili su osnivačicu MedILS-a Mariju Alačević u njezinu domu u Makarskoj gdje je objasnila svoju ulogu u cjelokupnom projektu ali i komentirala najnovije sukobe unutar te ustanove.

NACIONAL: Dosad se pretpostavljalo da je MedILS isključivo privatni institut Miroslava Radmana, a tek je proteklih dana postalo jasno da ste, na neki način, „suvlasnica“ MedILS-a i vi. Kako to da dosad niste javno nastupali kao osnivačica te ustanove?
- Nikad nisam o sebi puno govorila. Mnogi naši istraživači i znanstvenici se jako vole hvaliti da su im radovi publicirani u Natureu, a ja sam u njemu publicirala još 1963., čak i prije no što sam doktorirala. Prema tome, nemam se čega sramiti. Imam dobar znanstveni pedigre, a osim toga, sve što sam napravila isključivo sam napravila u Hrvatskoj, u Zagrebu, u svom laboratoriju. Nisam godinama radila u nekom tuđem laboratoriju gdje bih imala na korištenje sva moguća pomagala, već sam mukotrpno radila ovdje. Jedinu sam pomoć, kroz sve te godine, imala od Plive zato što sam radila na organizmima koji proizvode antibiotike zbog čega su oni bili zainteresirani za moj rad, pa smo dugoročno surađivali.

NACIONAL: Otkad uopće poznajete Miroslava Radmana?
- Miroslava znam od njegove 18. godine kad je došao u Zagreb studirati. Ja sam tad već bila docent na Prehrambeno-biotehnološkom fakultetu i radila sam kao profesor iz biologije i genetike mikroorganizama. Dovela ga je moja poznanica i rekla mi da njegovi roditelji žele da studira medicinu ili inženjerstvo. Malo tko zna da je isprva upisao elektrotehniku, ali je želio studirati biologiju. Njegovim sam roditeljima rekla neka ga puste na miru i daju mu studirati biologiju jer je za to bio iznimno motiviran. Već tada sam vjerovala da će u tome postići veliki uspjeh.


NACIONAL: Kad je i tko započeo s projektom osnivanja mediteranskog instituta?
- Miroslav Radman i ja počeli smo raditi na tome još osamdesetih godina i tada smo dobili podršku svih naših i vanjskih znanstvenika. Dugo smo tražili lokacije, nudili su nam razne, ali mi smo željeli da to bude u Hrvatskoj. Naime, u Crnoj Gori, u Kotoru su beogradski profesori imali svoj institut za biologiju i željeli su da se naša ideja preseli tamo. No mi smo željeli da to bude u Hrvatskoj. Posrećilo nam se što je jedan moj kolega bio rektor sveučilišta u Splitu i ponudio nam lokaciju koju je on nazvao "najboljom na svijetu". Godine 1982. profesor Afrić dojurio je u Zagreb s ponudom kasarne vile Dalmacija.

NACIONAL: Prema podacima iz njegova životopisa, Miroslav Radman tih godina uopće nije boravio u Hrvatskoj. Tko je onda vodio projekt instituta?
- Ja, ali sam stalno bila u kontaktu s Miroslavom. Doduše, najmanje smo kontaktirali kad je otišao u Ameriku, ali kad je bio u Parizu i Bruxellesu, često je dolazio, slao mi pisma. Cijelo sam ga vrijeme tjerala da ne zapostavi rad na osnivanju instituta, iako je bio jako zaposlen. Onda je na postdiplomskom na PMF-u držao predavanja, a ja sam bila član Vijeća. Nitko od nas nije baš imao novca, tako da je on kad bi došao u Zagreb stanovao kod mene, "štimao" da drži predavanja u ljeto, kad bi ionako došao u Hrvatsku da mu se ne bi morala posebno plaćati karta. Oduvijek je bio vrlo skroman i zato me strašno iritiraju neki napisi gdje ga se želi prikazati kao hohštaplera. Njegova otkrića su već u udžbenicima, to znači da je riječ o općepriznatim svjetskim dostignućima. Zajedno smo proučavali rad Milisava Demerca, koji je jedno vrijeme bio direktor Instituta Cold Spring Harbour. To je svjetski institut koji je donio najviše novih otkrića upravo zato što je rad u tom institutu bio slobodan. Naša ideja je bila da na neki način prvi u Europu dovedemo takav pristup. Da ljudi koji tamo rade nisu pod pritiskom da moraju producirati mnogo manjih radova, nego da imaju vremena za više.

NACIONAL: Kad je došlo do ideje da se institut smjesti u Vilu Dalmaciju?
NA TERASI U MAKARSKOJ Miroslav Radman sa suprugom i Marija Alačević s kćeri Olgom i rođakinjomNA TERASI U MAKARSKOJ Miroslav Radman sa suprugom i Marija Alačević s kćeri Olgom i rođakinjom - Nedugo nakon Titove smrti se počelo razmišljati što učiniti s tom lokacijom. Tada je sve još bilo u izvrsnom stanju, održavano, ali potom godinama nitko ondje nije ništa radio, pa se sve zapustilo. Osim toga, mi smo od početka tražili samo bivšu kasarnu, a ne samu Vilu Dalmaciju. Već mi je dosadilo čitati razne komentare, pa čak je i vaš Jurdana napisao da se Radmanu "prohtjelo da u Villi Dalmaciji nešto radi". Do 2000. godine se cijeli taj kompleks zapustio. Potom je ministar Kraljević dao da se obnovi. Zatim je bilo ideja da se sruši, pa da se ponovno nešto izgradi. Ja sam bila protiv toga, a kasnije su se i drugi složili sa mnom. Smatrala sam da bi nam za rušenje i novo građenje trebalo mnogo različitih dozvola, pa bi se cijeli projekt otegnuo u beskonačnost. Za rekonstrukciju i popravak nije trebalo toliko dozvola. Nakon gospodina Kraljevića je došao gospodin Flego, koji je također prihvatio naše ideje, pa je na kraju njegova mandata, u studenom 2003. predan ključ Miroslavu Radmanu. Međutim, potom je počelo stopiranje i usporavanje svega. Trebalo je dosta vremena da se zbog promjene vlasti sve ponovno uhoda, a u tom periodu smo izgubili dosta ljudi izvana koji su željeli institutu pomoći donacijama. Jer, znate, netko će vam dati donaciju samo ako vidi da stvari funkcioniraju, a čim iskrsnu problemi, diskusije i afere u medijima, to odbija potencijalne donatore. Onda smo za direktorsku funkciju imali jednog Amerikanca, ali on je kao uvjet postavio vrlo visoku plaću, a mi tog novca nismo imali. Tako je sve na svoja leđa preuzeo Miroslav.

NACIONAL: Kako to da ste službeni osnivači MedILS-a samo vi i Miroslav Radman?
- Jednom smo nas dvoje sjedili u Bruxellesu i zaključili da ćemo zaista poduzeti sve da osnujemo institut. Prije toga nismo bili sami, bili smo i pod pokroviteljstvom zagrebačke Akademije, ali smo se nas dvoje najviše trudili. Profesor Nikola Škreb s Medicinskog fakulteta je bio predsjednik Odbora za osnivanje instituta, a uz njega je bilo još akademika, pa profesori genetike… bilo nas je petnaestak. Prije tri godine mi je Miroslav došao i rekao: „Jedino smo još nas dvoje ostali boriti se za institut“ te da neće samo on biti osnivač, pogotovo jer sam prvu etapu više vodila ja nego on, budući da je on živio u Parizu, a ja sam cijelo vrijeme bila u Zagrebu i bavila se institutom. Još jednom želim naglasiti: Miroslavu Radmanu su novci deseta stvar na svijetu. Njemu je najvažnija znanost, a u druge stvari se ne zadubljuje, što ga je često dosta koštalo. Recimo, on nema smisla za administraciju. Kao ravnatelj instituta uopće nije primao plaću. Nije uzeo niti jednu kunu. A optužuje ga se da troši novac na mobitele, ovo, ono… Normalno je da mora imati mobitel.

NACIONAL: Kako komentirate sve što se s institutom događa protekle dvije, tri godine?
MIROSLAV RADMAN i IVAN ĐIKIĆ, znanstveni suradnici u MedILS-uMIROSLAV RADMAN i IVAN ĐIKIĆ, znanstveni suradnici u MedILS-u- MedILS se osnovao, ali donacije su slabo stizale, i to uglavnom u stvarima: dobili smo automobil, namještaj, informatičku opremu. Ali nije bilo novca da institut preživi u prvoj fazi. Zato je dogovoreno s premijerom Sanaderom i ministrom Primorcem da ministarstvo, preko splitskog sveučilišta plaća hladni pogon. Međutim, to nikad nije zaživjelo pa je premijer Sanader dogovorio s privrednicima da njih 28 da određenu svotu kako bi MedILS profunkcionirao. Tako je početkom ove godine donirano pet milijuna kuna i iz toga su se platili dugovi za struju i razni troškovi. Jedini zaposlenik bila je tajnica instituta, koja je otpočetaka radila besplatno. Od početka ove godine imali smo i administrativnog direktora Borisa Janušku, na probnom roku od šest mjeseci. Čitava bura je nastala sada kad mladi istraživači rade na čak četiri projekta Miroslava Radmana, a Ivan Đikić i Mitja Kranjc pripremaju laboratorije da dovedu svoje projekte.

NACIONAL: Kako to da iz MedILS-a još uvijek ne izlaze znanstvene vijesti, nego glasine o brojnim sukobima?
- Normalno je da nam je trebalo vremena za uhodavanje. Normalno je i da među znanstvenicima bude diskusija. Baš sad kad je počeo normalan rad, kad su četiri grupe počele raditi, ljetne škole su isto proradile… Bilo je nekih nesporazuma oko toga tko je nadležan za što. Po zakonu su osnivači oni koji prihvaćaju ili ne prihvaćaju ono što Upravno vijeće predloži. Upravno vijeće je pomoć osnivačima, a nije iznad osnivača.

NACIONAL: Nije li to malo previše koncentrirane moći u vašim i rukama Miroslava Radmana?
- Ne, nismo to tako shvatili. Nije to neka moć. Nekima je smetalo što je Miroslav i osnivač i ravnatelj. Međutim, oni su došli na sve gotovo. Neka osnuju nešto svoje, pa će doći i njihovo vrijeme. Miroslav je želio funkciju ravnatelja prepustiti nekom drugom, ali nekom tko je renomiran i stariji znanstvenik. Još se traži takva osoba.

NACIONAL: Nedavno je bilo velikih zamjerki na račun trošenja novca instituta, za što se optužuje Miroslava Radmana…
- Mene je zaprepastilo da se netko može spustiti na tako primitivni nivo. Kad vam kao organizator ljetne škole dođe vrhunski znanstveni stručnjak iz svijeta, pa nećete mu dati da jede nešto iz McDonalds'a. Valjda je normalno da ćemo mu ponuditi nešto pristojno, a taj catering i nije bio nešto pretjerano skup. Što se tiče zrakoplovnih karata, Miroslav ponekad mora hitno putovati, tako da ne uspije uvijek dobiti jeftinije karte. Ali sve su to pojedinačne situacije u kojima možda morate potrošiti nešto više novca.

NACIONAL: Što se dogodilo s tajnicom MedILS-a Sandrom Russo? Je li istina da joj je Miroslav Radman prije nekoliko dana dao otkaz?
- Ona želi otići i to je stvar između nje, Miroslava i gospodina Tedeschija koji vodi Upravno vijeće. Sasvim je dobro radila svoj posao. Uostalom, nema niti jednog ureda u kojem ne postoje neke zamjerke, ali ne bih ja oko svega radila veliku dramu. Idući tjedan će sve oko njezina odlaska biti riješeno. Mislim da je i Miroslav bio zadovoljan njezinim radom, ali neki drugi nisu i tako…

NACIONAL: A što je bilo na prošlotjednom sastanku Upravnog vijeća? Je li točno da je Upravno vijeće tražilo Radmanovu smjenu?
- Mi nismo bili zadovoljni administrativnim direktorom, a raspravljalo se hoće li on ostati ili otići. Napravljena je jedna analiza po kojoj nije zadovoljio, ja sam na sastanku tražila da svi pročitaju analizu, također i on, te da nam da svoje mišljenje o tome. Međutim, gospoda Čičin-Šain i Tedeschi nisu željeli razgovarati o dopisima i analizama koje smo dali Miroslav i ja na razmatranje, pa je nastalo nesuglasje i ništa se nije zaključilo. Devet sati smo pričali, a na kraju nikakav zaključak.

NACIONAL: A traženje smjene Miroslava Radmana?
- Nije to baš bilo tako. Rekli su da Miroslav govori da ne bi više želio biti ravnatelj, pa su predložili da se izabere netko drugi. A Miroslav je potom rekao da su ga krivo shvatili, te da on ne želi dugo biti ravnatelj, ali da želi imati uvid u sve što se radi dok god se ne nađe netko tko će biti pogodan kandidat. Dok se to ne dogodi, Miroslav će ostati ravnatelj i ne može ga nitko smijeniti. Pa ni Upravno vijeće.

NACIONAL: Vas dvoje kao osnivači zapravo možete smijeniti Upravno vijeće, zar ne?
- Da, mi bismo mogli raspustiti Upravno vijeće. Mislim da bi u Vijeću trebalo biti više znanstvenika, jer ekonomisti isključivo razmišljaju o dobiti. Oni razmišljaju na način da ako daju novac, hoće odmah vidjeti rezultat. Znanost ne funkcionira na taj način.

NACIONAL: Što recimo dobiva Tedeschi doniranjem MedILS-a?
- Renome.

Prijateljstvo dugo 40 godina

Marija Alačević upoznala je Miroslava Radmana još kad je on kao 18-godišnjak došao u Zagreb na studij. Prijateljstvo se nastavilo, pa je Radman nakon odlaska u inozemstvo pri svakom dolasku u Zagreb prespavao kod svoje mentorice. Ona mu je čak i bila vjenčana kuma, a desetljećima dugo prijateljstvo okrunili su zajedničkim osnivanjem MedILS-a.

Komentari

Ovaj članak nema komentara.

Nije moguće komentirati članke starije od tri mjeseca.

Najnovije

Izbor urednika