Jure Radić, direktor IGH i mozak pretvorbe te kompanije, ujedno je šef katedre za mostove na zagrebačkom Građevinskom fakultetuU samo prvih šest mjeseci ove godine Institut građevinarstva Hrvatske ostvario je neto dobit od 36,18 milijuna kuna, i jedina je tvrtka iz kategorije velikih koja je ostvarila dobit od 91,8 posto više od lanjskog polugodišta. Ti rezultati niti ne začuđuju s obzirom na to da je riječ o tvrtki koja ima praktički monopol na sve velike građevinske projekte u Republici Hrvatskoj. Iz te tvrtke dolaze mnogi lokalni i državni dužnosnici koji danas, među ostalim, odlučuju o urbanističkim planovima i o tome kojim će se tvrtkama dodjeljivati pojedini poslovi koje raspisuje država na teret poreznih obveznika. Zbog svega toga postavlja se i pitanje sukoba interesa nekadašnjih zaposlenika IGH koji bi danas trebali djelovati u javnom interesu.

Postoji stoga sumnja da je IGH, zahvaljujući takvoj povezanosti s političkom vlasti i velikim državnim tvrtkama, dobio niz unosnih građevinskih poslova u Hrvatskoj. Iz toga proizlazi da je IGH jedan od najvećih gospodara Hrvatske. U velikim građevinskim projektima često se zajedno javlja s još nekim velikim građevinskim tvrtkama, poput Konstruktora i Vijadukta.

U Nadzornom odboru IGH, sasvim privatne tvrtke, je Aleksandar Čaklović, predsjednik uprave Autoceste Zagreb - Macelj koja je u državnom vlasništvu. On je suvlasnik i bivši zaposlenik IGH. Na izgradnji autoceste Zagreb - Macelj radio je i IGH. Čaklović je bio i predsjednik uprave Hrvatskih cesta. Član Nadzornog odbora i suvlasnik IGH je i Slavko Kojić, pročelnik ureda za financije Grada Zagreba i bivši zaposlenik IGH. Upravo IGH svoje najveće poslove dobiva u Zagrebu, poput preuređenja maksimirskog stadiona, preuređenja Branimirove ulice, studije gospodarenja otpadom. Javnost je iznenadila vijest da je Marina Matulović Dropulić, ministrica graditeljstva i okoliša, vlasnica 1497 dionica IGH čija je vrijednost 18 milijuna kuna. Stoga se s pravom nameće pitanje o sukobu interesa ministrice budući da, ako i nije utjecala na poslovanje IGH, mogla je imati povjerljive informacije.

Mario Crnjak, bivši direktor IGH u Osijeku, ima 800 dionica te tvrtke; na čelu je državne tvrtke HAC od koje IGH dobiva poslove na cestogradnjiMario Crnjak, direktor Hrvatskih autocesta od kojih je IGH dobio vrlo unosne poslove, vlasnik je 800 dionica IGH. On je bio šef osječke podružnice IGH. Rastu cijene dionice IGH od 2004. pridonijeli su i poslovi koje je ta tvrtka dobivala od HAC-a. Prema podacima iz HAC-a, u posljednje četiri godine otkako je Crnjak na čelu te tvrtke, IGH je od njih dobio poslove vrijedne 527 milijuna kuna. Ugovoreni poslovi nadzora nad izgradnjom vrijedni su ukupno 303 milijuna kuna, a za projektiranje 224 milijuna kuna. Iz HAC-a su tvrdili da svi poslovi imaju zakonsko utemeljenje. Nedavno je IGH potpisao s državom veliki ugovor o projektiranju nove nizinske pruge od Rijeke do Zagreba vrijedan 74,9 milijuna kuna, što je nesumnjivo podiglo cijenu dionica. Ministrica Marina Matulović Dropulić članica je Nadzornog odbora Hrvatskih željeznica. Ona je, kao i Mario Crnjak, bivša zaposlenica IGH. Cijena dionice IGH od 2003. do 2006. godine na Zagrebačkoj je burzi vrtoglavo rasla. Dok je 2003., od uvrštenja dionice, cijena po dionici, čija je nominalna vrijednost 400 kuna, iznosila 210 kuna, ona danas vrijedi čak 12 tisuća kuna. Nedavno je IGH objavio da svojim dioničarima za 2006. godinu dijeli 50 kuna dividende po dionici. Znači da je ministrica Marina Matulović Dropulić samo od dionica IGH ove godine zaradila 74.850 kuna.

Prema riječima Jure Radnića, šefa katedre za mostogradnju na splitskom Građevinskom fakultetu, koji već dulje vrijeme upozorava na monopol koji ima IGH u velikim infrastrukturnim projektima, IGH “povezan s vrhom vlasti upravlja svim građevinskim radovima u Hrvatskoj kao gotovo svim građevinskim tvrtkama u Hrvatskoj. IGH zarađuje golem novac koji dajemo svi mi, porezni obveznici. Nitko nema šanse da dobije poslove mimo njih. Stvorili su kritičnu masu i upravljaju svime. Bilo koja vlast da se promijeni u Hrvatskoj, oni se zbliže s njom. I uopće nije bitno koja politička opcija upravlja Hrvatskom. Njihova poduzeća su Hrvatske autoceste i Hrvatske ceste. Direktori, ministri, državna poduzeća, sve su to tvrtke pod njihovom kontrolom”.

Ministrica Marina Matulović-Dropulić bivša je zaposlenica IGH; ima 1497 dionica te tvrtke čija je vrijednost u četiri godine strahovito naraslaNa čelu IGH koji se bavi projektiranjem, nadzorom i kontrolom je Jure Radić, bivši ministar znanosti, tehnologije i informatike RH, razvitka i obnove, glavni tajnik HDZ-a i potpredsjednik HDZ-a, potpredsjednik Vlade Republike Hrvatske i profesor na Građevinskom fakultetu. On je suvlasnik IGH i mjesto predsjednika Nadzornog odbora ove je godine zamijenio s pravim gospodarom IGH, Petrom Đukanom. Jure Radić spadao je među pet najmoćnijih ljudi u Hrvatskoj sredinom devedesetih. Zbog projekta Masleničkog mosta, koji je izgrađen 1997., dugo je vremena trpio kritike javnosti jer je most izgradio na mjestu na kojem bura udara najjače, pa se zimi most često mora zatvarati. Osim toga pročelnik je katedre za mostogradnju na Građevinskom fakultetu u Zagrebu, izravnom konkurentu IGH kada je riječ o projektiranju mostova. Vrlo je neobično da jedan te isti čovjek drži čelne pozicije u konkurentskim tvrtkama. Jure Radić kaže da IGH nema nikakav monopol u gradnji u Hrvatskoj: “IGH je najveća građevinska tvrtka u ovom dijelu Europe.

Svojom veličinom i znanjem mi dolazimo do poslova do kojih druge tvrtke ne mogu doći”, te dodaje da IGH ima 851 zaposlenog, od čega je većina visoko obrazovana, te ima podružnice u Splitu, Zagrebu, Rijeci, Osijeku i laboratorije u Sisku, Zadru i Karlovcu. Mnogo ulažu u visoko obrazovani i stručni kadar budući da se bave ispitivanjem materijala i imaju vrijedne laboratorije, a jedina su građevinska tvrtka u ovom dijelu Europe koja ima certifikate Europske unije, što znači da će ulaskom Hrvatske u Europsku uniju biti jedina tvrtka u Hrvatskoj koja će zadovoljavati pravila EU. Obavljaju brojne poslove u inozemstvu, a nedavno su potpisali ugovor o izradi projekta i studije opravdanosti izgradnje autoceste Banja Luka - Doboj. Nitko zapravo ne spori stručnost IGH-ova kadra, kao i IGH u cjelini, ali je sumnjiva njegova povezanost s političkim i građevinskim strukturama.

Petar Đukan, rodom iz Čapljine, formalno je najveći pojedinačni dioničar IGH; ima 3973 dionice i nalazi se na čelu nadzornog odbora IGHJure Radić ne vidi nikakav problem u takvoj povezanosti s politikom te se ne slaže da su ljudi koji se nalaze u vrhu IGH u sukobu interesa i da svojim funkcijama idu na ruku u dobivanju poslova: “Pa ti ljudi su bili u Nadzornom odboru prije nego su došli na te funkcije. Aleksandar Čaklović bio je u IGH prije demokratskih promjena. Mi smo privatna tvrtka i naravno da nam je u interesu da imamo najkvalitetnije ljude. Zar bi te ljude sada trebalo objesiti? Sve poslove koje je IGH dobio, dobio je na javnim natječajima. Što mislite kako smo dobili posao u Republici Srpskoj?” Radić tvrdi da pojedini hrvatski mediji napisima o sukobu interesa zapravo samo daju besplatnu reklamu IGH, što je objasnio: “Kad novinari spomenu ministricu u kontekstu naše tvrtke, samo nam rade reklamu jer time pokazuju koliko vrijedimo i koliko radimo.”

Institut građevinarstva Hrvatske osnovan je 1949. kao Laboratorij građevinarstva Zagreb radi pružanja podrške operativi u održavanju i unapređivanju kvalitete građevinskih radova. Sadašnje ime Institut je dobio 1956., a šest godina kasnije dodijeljen mu je status znanstvene ustanove. Godine 1977. Institut se udružio s Građevinskim fakultetom Zagreb u jedinstvenu radnu organizaciju Građevinski institut, a 1991. se na temelju nove zakonske regulative odijelio od fakulteta i ponovo preuzeo stari naziv Institut građevinarstva Hrvatske. Vezu s fakultetom, međutim, nikada nije izgubio, a Radić je očiti primjer. Jure Radnić kaže da se “ljudima na Fakultetu kao i drugim projektantskim kućama s vremena na vrijeme daju neki poslovi kako bi ih se kupilo mrvicama”. Od 1997. Društvo je privatizirano u cijelosti. Prilikom privatizacije svi su zaposlenici dobili dionice, o čemu Jure Radnić kaže: “I ja sam dobio dionice, budući da je IGH bio do tada spojen s Građevinskim fakultetom. Za dionice nismo platili niti kune. Iz inata sam ih prodao”, dodajući da je autor pretvorbe IGH upravo Petar Đukan.

Neke od najvrednijih poslova IGH dobiva od Grada Zagreba; šef financija Grada Slavko Kojić dioničar je te tvrtkePetar Đukan, 67-godišnji, bivši predsjednik uprave IGH, a danas predsjednik Nadzornog odbora, rodom je iz Čapljine. Diplomirao je i doktorirao na Građevinskom fakultetu u Zagrebu gdje je neko vrijeme i predavao kao profesor. Dugo je obnašao čelne funkcije u građevinskoj tvrtki Industrogradnja, a od 1981. do 1982. bio je i direktor Sektora Irak. Od 1993. je direktor IGH. Te iste godine izabran je za zastupnika Sabora gdje je bio do 1997. Na Saboru Hrvatske demokratske zajednice 1994. izjavio je kako “se moramo adekvatnije postaviti prema pretvorbi te našem članstvu maksimalno omogućiti da dođe do vlasništva”. Ta ga je rečenica dovela i do stalne rubrike Feral Tribunea Shit of the week. Đukan je, međutim, znao što govori. Te iste godine Institut je proveo pretvorbu i privatizaciju. Za Nacional je Đukan bio nedostupan pa nismo mogli dobiti njegov komentar. Najveći pojedinačni dioničar IGH je Akcionar d.d., brokerska tvrtka iz Splita. Na čelu Akcionara je Ivan Lejo, broker iz Omiša koji je bio jedan od osumnjičenih u aferi Salonit, tvrtke koja je malverzacijama oštećena za 8,5 milijuna tadašnjih njemačkih maraka. Sljedeći je skrbnički račun u Zagrebačkoj banci, a onda i zbirni račun u PBZ-u. Tek na četvrtome mjestu, s 3,14 posto, nalazi se fizička osoba - Petar Đukan. Svoje mjesto predsjednika uprave odlučio je ove godine zamijeniti s Jurom Radićem i skloniti se od medija na funkciju predsjednika Nadzornog odbora. Prošlo je ljeto Đukan kupio cavtatsko ljetovalište Baltazara Bogišića iz 18. stoljeća, koje je od općine Konavle kupio za samo 100 tisuća eura. Srušio je taj objekt, koji je spomenik kulture, te je kasnije javnost uvjeravao da se “ništa ozbiljno nije dogodilo”.

MOST DUBROVNIK stajao je nešto više od 250 milijuna kunaMoćni Institut monopolist je na poslovima projektiranja, kontrole i nadzora. Najveće građevinske tvrtke redovito nastupaju kao jedinstveni igrači pa jedan od najčešćih konzorcija koji se formira za velike državne natječaje čine splitski Konstruktor i zagrebački Viadukt koji se na različitim projektima tek rotiraju na zajedničkim projektima. IGH se najčešće u poslovima pojavljuje s građevinskom tvrtkom Konstruktor, u vlasništvu Željka Žderića. Konstruktor i IGH povezani su obiteljskim vezama, jer je Radić Žderićev vjenčani kum, a prvi čovjek Konstruktora u Zagrebu je Đukanov sin Saša.

Danas čelnici velikih hrvatskih građevinskih tvrtki razmišljaju o osnivanju građevinskog klastera sastavljenog od gotovo svih velikih građevinskih tvrtki, poput Tehnike, Dalekovoda, Ingre, IGH, Viadukta, Konstruktora i Hidroelektre, a svi uključeni u te razgovore IGH spominju kao prirodnog predvodnika tog klastera. Jure Radić kaže da je to sasvim normalno, budući “da je najveća hrvatska građevinska tvrtka sto puta manja od najveće europske”.

Velikim infrastrukturnim projektima kakva je gradnja autoceste Zagreb - Split, građevinska operativa u Hrvatskoj živnula je nakon gotovo deset godina životarenja. Ponovo su se na noge digle velike građevinske tvrtke te građevinski lobi danas vrti više od 3 milijarde eura godišnje. Ti radovi intenzivirali su se 2000., kada je na vlast u Hrvatskoj došla koalicijska vlast na čelu s Ivicom Račanom. Kako su nam ispričali ljudi koji su bili bliski s tadašnjom vlasti i koji nisu željeli biti imenovani, već tada se raspravljalo unutar koalicije da se IGH-u onemogući sve veća moć i monopol. Čak su pokušali privući strane projektante kako bi smanjili taj monopol, ali prema vlastitom priznanju, nisu uspjeli. Zbog velikog projekta i ne želeći odgađati gradnju, odlučilo se da se IGH ne isplati zaustavljati.

JURE RADNIĆ Šef katedre za mostogradnju na splitskom Građevinskom fakultetu već dulje vrijeme upozorava na opasnu spregu IGH i državeJure Radić kaže da nitko ne može zaustaviti IGH: “Kad bi bilo tko pokušao zaustaviti IGH, naišao bi na velike teškoće jer IGH ima više inženjera i stručnjaka, primjerice u projektiranju autocesta, nego ijedna tvrtka u Italiji i Austriji. Naša je snaga u stručnosti, a ne u lobiranju. Sada smo srednje jaki europski igrač. Želimo biti najbolji. Naš cilj nije raspravljati o nekom malom objektu. Želimo projektirati objekte za predstojeću zimsku olimpijadu u Soči i autoceste u Ukrajini. Sva druga razmišljanja su nam suvišna. Mi želimo sudjelovati u svim poslovima građevinarstva, kao do sada.” Jure Radnić kaže da se izmišljanjem različitih nepotrebnih projekata samo daje posao IGH-u, što na kraju plaćaju porezni obveznici. “Pelješki most jedan je od primjera kojim se IGH-u ide na ruku. To je projekt koji bi trebao stajati najmanje 300 milijuna eura. Ja tvrdim da se može proći najmanje tri puta jeftinije. Međutim, uskoro će biti izgrađene sve autoceste pa će država početi graditi željezničke infrastrukture kako bi se zadovoljili apetiti IGH injihovih tvrtki. I tu je IGH upao kao glavni i jedini igrač”, rekao je Jure Radnić.