MILJENKO BORŠČAK (desno) imao je povjerenja u svojega kuma Dražena Dedija (lijevo) te je 2000. uložio u tvrtku Farmal kojoj je na čelu DediFarmal, jedina tvornica isključivo generičkih lijekova u Hrvatskoj, nastala je iz tvornice pletenih košara Razvitak. Malo je poznato da u Ludbregu, mjestu kraj Varaždina, već 10 godina radi tvornica lijekova koja zapošljava sto radnika. Farmalov poslovni rast prošle godine iznosio je 40 posto pa predsjednik Uprave Farmala Dražen Dedi optimistično najavljuje borbu s konkurentskim tvrtkama na domaćem tržištu generičkih lijekova. Neke svoje proizvode Farmal je već registrirao u Albaniji i BiH, a osnovane su podružnice u Srbiji, Rumunjskoj i Bugarskoj. Novu tvornicu i upravnu zgradu vrijednu 50 milijuna kuna izgradio je prije dvije godine, odmah do Lukapsa, svoje tvrtke kćeri u kojoj se proizvode kapsule koje pune lijekovima. Zbog tako velikog ulaganja i prošlogodišnji prihod nije bio značajan, oko 60 milijuna kuna. Za sada na tržištu imaju 20 lijekova, a registraciju čeka još isto toliko proizvoda.

Dražen Dedi o povijesti Farmala je rekao: “Na prvi pogled priča zvuči neobično da smo farmaceutska kompanija nastala iz proizvodnje košara, ali moram reći da to nije bio nagli prelazak već logičan put i razvoj ove kompanije. U Razvitku je radilo 150 ljudi i uspjeli smo od proizvodnje košara stvoriti druge programe”.

Hrvatska je bila najzapadnija zemlja u Europi koja se bavila proizvodnjom košara. Kako je tadašnja država stimulirala izvoz raznim mjerama, Razvitak je svoje proizvode izvozio na tržišta Zapadne Europe. Čelni ljudi osamdesetih su godina odlučili proširiti proizvodnju pa su osnovali pogon za proizvodnju galanterije. No ni to nije bilo dovoljno pa su se okrenuli kemijskoj industriji, a Dedi je opisao taj razvoj: “Osnovali smo društvo koje se bavilo proizvodnjom kemijskih proizvoda. Nakon što je taj posao dobro krenuo, osnovali smo Lukaps, tvornicu za proizvodnju tvrdih želatinskih kapsula koje smo izvozili uglavnom na rusko tržište. Ta tvornica, kako se kasnije pokazalo, bila je temelj naše farmaceutske kompanije”.

Godine 1992. počela je privatizacija u cijeloj Hrvatskoj, pa su udjeli u tvrtki podijeljeni radnicima. Čelni ljudi shvatili su da se radi uspješnog poslovanja ne mogu baviti različitim granama proizvodnje jer za takvo nešto nije bilo dovoljno kapitala i drugih resursa. Zbog toga su trebali odlučiti što će im biti temeljni posao o čemu je Dedi kazao: “Shvatili smo da se ne možemo baviti svime. Odlučili smo da proizvodnja tvrdih želatinskih kapsula postane temelj za razvoj našeg društva i farmaceutika se činila kao logičan cilj. Metakem smo prodali Belinki iz Slovenije. Privukli smo stručnjake iz drugih hrvatskih farmaceutskih kompanija koji su poznavali farmaceutski biznis. Danas smo kadrovski jako dobro ekipirani, a u ovom, kao i svakom drugom poslu, najvažnije je da imate dobre kadrove”. Pri izradi elaborata, priča Dedi, odmah su vidjeli da je budućnost svjetske farmaceutske industrije proizvodnja generičkih lijekova, odnosno proizvodnja lijekova na temelju originalnih molekula drugih proizvođača kojima je istekla patentna zaštita.

STRUČNJAKE JE FARMAL privukao iz drugih farmaceutskih kompanija koje su duže prisutne na tržištu lijekovaGenerički lijekovi, prema Dedijevim riječima, imaju niz prednosti jer su to proizvodi kojima je istekla patentna zaštita pa su stoga i jeftiniji jer u cijenu više ne ulaze troškovi dugotrajnih i skupih istraživanja. Dedi ističe kako je Farmal prva generička farmaceutska kompanija u Hrvatskoj: “Mi smo jedna tipična generička tvrtka. Iako postoje farmaceutske tvrtke u Hrvatskoj, za njih se ne može reći da su generičke kompanije. Pliva ima svoj istraživački laboratorij, Belupo još uvijek nije definirao svoju koncepciju jer se bavi svime, od licencnih proizvoda, generičkih lijekova do bezreceptnih proizvoda. U Sjedinjenim Američkim Državama nastala je generika i sada je na tamošnjem tržištu, kao i u Zapadnoj Europi, 70 posto generičkih lijekova, a 30 posto originalnih. U Hrvatskoj to još nije razvijeno i tu vidimo svoju šansu u budućnosti. Naša budućnost više nije upitna i mislim da smo se strateški dobro opredijelili. Trenutno zauzimamo dva posto tržišta lijekova u Hrvatskoj, a cilj nam je do 2010. zauzeti 5 posto”.

Farmaceutska industrija isplativ je biznis i zato je vrlo konkurentan. Konkurencija ne bira sredstva kako bi izgurala protivnika s tržišta. I Farmal se, kaže Dedi, već na samom početku susreo s teškoćama i oštrom konkurencijom: “Imali smo teškoća na početku jer su neke farmaceutske kompanije oštro krenule na nas. Ucijenili su veledrogerije da ne rade s nama. Veledrogerija Farmacija nam je vratila dvije isporuke koje smo joj dostavili pa smo se naposljetku i povukli. Zato smo kupili kamione i sad imamo vlastitu distribuciju lijekova. To se na kraju pokazalo i isplativijim. Pliva i Belupo prestali su kupovati kapsule nakon što smo krenuli u proizvodnju lijekova”.

Farmalu je krenulo kada je 2000. godine u vlasničku strukturu ušao Miljenko Borščak, vlasnik varaždinske tvrtke Bomark koja se bavi distribucijom materijala za pakiranje. U ovom je trenutku Bomark jedna od najvećih tvrtki u regiji u tom segmentu poslovanja. Borščak je kum i najbolji prijatelj Dražena Dedija. Objasnio je zašto je ušao u posao proizvodnje lijekova u kojem se, prema vlastitom priznanju, ne snalazi najbolje: “Mi smo kumovi i prijatelji. On je radio svoj posao, a ja svoj, i postupno smo razvijali svoje poslove. Gledao sam kako se muči s firmom. Velika je to priča jer trebalo je izgurati financiranje i restrukturiranje tvrtke koja se bavila tako neprofitabilnim poslom kao što je proizvodnja košara. Dražen je Nova tvornica i zgrada Farmala u Ludbregu izgrađena je prije dvije godine, a koštala je oko 50 milijuna kunakemijskoj tvrtki doveo partnera, multinacionalnu kompaniju BASF nakon čega je promet narastao 30 puta. To je povećalo zaposlenost i tom potezu sam se divio. Ja sam imao neka slobodna sredstva, budući da mi firma jako dobro posluje pa sam uložio u čovjeka koji je vjerovao u uspjeh. Nitko na početku nije znao kako će se sve završiti, a sad se nazire uspješna priča. Ovo nije priča o dioničarstvu ili nekom profitu. Želim vjerovati da je naš posao zapošljavati ljude, osiguravati im plaću i stvarati vrijednost kako bi se naš posao razvijao”. Dedi kaže da je Farmal jedna od rijetkih tvrtki koje su se uspješno dokapitalizirale od strane Hrvatske banke za obnovu i razvoj. Ne slaže se s tvrdnjama da su isključivi krivci za uništenje hrvatskih tvrtki 90-ih godina razni tajkuni. Tvrdi da su postojali i objektivni razlozi urušavanja gospodarstva, a jedan od njih je promjena političkog i gospodarskog sustava u kojem su se rijetki snašli: “Najbolji primjer što se dogodilo Hrvatskoj i okruženju 90-ih je naša tvrtka Lukaps. Ta je tvornica izgrađena 1980. godine i stvorena je s ciljem da umanji uvoz želatinskih kapsula za farmaceutsku industriju u bivšoj Jugoslaviji. Farmaceutska industrija je u bivšoj državi bila snažna jer je Jugoslavija imala dobre bilateralne veze sa Sovjetskim savezom koji uopće nije imao vlastitu proizvodnju lijekova pa je sve lijekove za potrebe stanovništva uvozio. Pliva i Galenika nama su tada bili najveći kupci. Za ostale nismo ni imali kapaciteta. Država je tada imala protekcionističke mjere za zaštitu domaće industrije i morali su kupovati od nas. Nakon raspada socijalizma otvorilo se i do tada zatvoreno tržište i ušli su jaki igrači iz Zapadne Europe i Amerike. Nitko od nas nije bio spreman za njih jer nismo bili razvijeni ni financijski, ni tehnološki. Međutim, naša je sreća bila upravo nerazvijenost Rusije u pogledu farmaceutske industrije. Rusi su 90-ih počeli naglo ulagati u vlastita farmaceutska postrojenja pa su im trebale kapsule za lijekove. Zbog toga nam je Rusija danas najvažnije tržište”.

Iako svoju tvornicu imaju u Ludbregu, odjeli marketinga i razvoja smješteni su u Zagrebu. Ipak, preseljenje tvornice u Zagreb čelnom čovjeku Farmala ne pada na pamet. Ludbreg, mjesto gdje je smještena tvornica lijekova, poznat je po poduzetničkom duhu i ima velik broj manjih ili srednje velikih firmi. Upravo zato u tom mjestu od tri i pol tisuće stanovnika tijekom radnog tjedna radi pet tisuća ljudi. Samo 300 metara od Farmala svoj pogon ima i koprivnička tvornica lijekova Belupo. Belupo je osnovan u Ludbregu, a slogovi njegova imena označavaju imena dvaju mjesta gdje je počeo proizvodnju, i tvrtke koja ga je kupila - Bednja, Ludbreg i Podravka. Dediju je pomalo čudno što Belupo za svoje lijekove uvozi kapsule iz Francuske, iako je Lukaps udaljen svega nekoliko stotina metara od njihovog pogona. Ipak dodaje kako ih razumije “jer oni štite svoje interese, kao što bi i on štitio svoje”.

Proizvodnja želatinskih kapsula bio je temelj proizvodnje iz koje je izrastao Farmal. Osim što kapsule u Farmalu koriste za vlastitu proizvodnju lijekova, također ih izvoze na strana tržištaDodaje kako se svi zapravo susreću s mnoštvom problema, a jedan od njih je problem neplaćanja na hrvatskom tržištu lijekova. “Zbog međusobnog neplaćanja lijekova i proizvođači i veledrogerije primorani su uzimati kredite. Zbog tog problema profitiraju jedino banke. Hrvatsko tržište lijekova na recept vrijedi 3 milijarde kuna. Jednostavnom računicom dolazimo do podatka da će svi uključeni u to tržište svojim zaduživanjem bankama platiti 200-tinjak milijuna kuna kamata”. Jedan od problema je i preduga procedura procesa registracije lijekova koja može potrajati nekoliko godina. Zato brzi odgovor na tržištu ponekad izostane. Dvadeset Farmalovih proizvoda čeka registraciju. Ali Dedi kaže da se “ipak ne bavimo punjenjem vode” te tvrdi da u Hrvatsku zbog strogih kriterija ispitivanja ispravnosti lijekova, koja su stroža nego u Europskoj uniji, teško može doći proizvod koji nije visoke kvalitete.