Zvonko Komes (u sredini) s Brazilcem Zé Robertom, velikom nadom njemačkog nogometa Tonijem Kroosom, Turčinom Hamitom Altintopom i Francuzom Franckom Ribéryjem prošlog tjedna u Bayernovu kampu za trening u MünchenuZvonko Komes, 49-godišnji kondicijski trener Bayerna iz Münchena, ne samo da izgleda kao najsretniji čovjek na svijetu, nego je to neprestano i ponavljao kad smo ga prošlog tjedna posjetili u kampu za trening trenutačno vodeće momčadi u njemačkom nogometnom prvenstvu.

Od ljeta, otkako je postao pomoćnik Ottmara Hitzfelda, trenera Bayerna i dvostrukog osvajača Lige prvaka, Komes ponavlja da je napokon potvrđeno kako nije neshvaćeni nogometni fanatik nego studiozni radnik koji je, prateći europske nogometne trendove u tjelesnoj pripremi nogometaša, pozvan u Bayern da kondicijski pripremi igrače kao što su Francuz Franck Ribéry, Talijan Luca Toni, Nijemac Lucas Podolski, Brazilci Lucio i Zé Roberto, Turčin Hamit Altintop, svi odreda reprezentativci. Kako to obično biva, Komes nije bio prihvaćen u Hrvatskoj, da bi ga splet nevjerojatnih okolnosti doveo do Bayerna gdje, priznaje, nije plaćen onoliko koliko bi mogao biti, ali mu priznanje Ottmara Hitzfelda i nekih od najboljih svjetskih nogometaša znači više od novaca.

U hrvatskoj javnosti Komes je poznat kao osobni trener Igora Bišćana od 2001. kad je Bišćan potpisao za Liverpool. To je bio ključan trenutak njegove karijere, ne toliko zbog rada s Bišćanom, koliko zbog upoznavanja s metodama kondicijskih treninga ostalih engleskih momčadi te upoznavanja sa SAQ (Speed, Agility, Quickness) metodom kondicijskog treninga koja je tada postala hit u engleskom nogometu. SAQ, što je skraćenica od brzina, agilnost, okretnost, nova je metoda treninga kojom se zanemaruju dosadašnje metode, od trčanja kroz šumu do dizanja utega. Ovom metodom na treningu se pokušava stvoriti situacija s nogometnog terena te se radi na brzini i eksplozivnosti reakcije na određenu situaciju u utakmici. Tijekom treninga Bayerna kojem smo prisustvovali vidjeli smo kako Komes određuje igračima vježbe poput brzih zaokreta oko čunjeva, brzog trčanja lijevo-desno, preskakanja niskih prepreka na nekoliko načina, brzog ustajanja dok su na podu i zatim sprintanja, trčanja unatrag, odreda eksplozivnih reakcija na situacije na koje igrač nailazi u utakmici.

Završavanjem SAQ tečaja i učenjem od Engleza potvrdio je, kako kaže, svoje intuitivne pretpostavke kako treba pripremati nogometaše. Komes nas je ugostio u Bayernovu kampu za trening i ponosno pokazao prostorije za tjelesnu pripremu igrača. “Pogledajte ovaj fitness centar. Sve stare sprave primjerene klasičnoj teretani odbačene su i za 200.000 eura kupljene nove koje odgovaraju SAQ pripremama. SAQ je funkcionalni trening koji je najbliži onomu što se zbiva na terenu. Igrač treba razvijati instinkt brzine, eksplozivnosti i izdržljivosti, i to u onim elementima koji su mu potrebni u utakmici“, objasnio nam je Komes koji je i prije nego što je otišao u Englesku predlagao svoj koncept Dinamu, ali on nije prihvaćen.

Za Komesa, profesora tjelesnog odgoja rodom iz Koprivnice, rad u Dinamu bio je davna želja. Kad je početkom 1999. Ilija Lončarević, njegov suradnik iz Hrvatskog dragovoljca, postao direktor omladinske škole Dinama, Komes je postao kondicijski trener.

U NOVOOPREMLJENOM FITNESS CENTRU Komes je pokazao iznimno važnu napravu na kojoj se mjeri snaga okreta i udarca nogom po lopti“Nadobudno sam ušao u taj projekt sa željom da napravimo nešto veliko, ali sam uskoro shvatio da je problem u borbi između raznih struja u Dinamu. Na čelu Dinama tada su bili Velimir Zajec i Marko Mlinarić, koji nisu preferirali moj način rada, a ja sam shvatio da to nije sredina u kojoj se mogu razvijati. Ovo što sada radim u Bayernu želio sam raditi u Dinamu, ali to nije bilo prihvaćeno. Želio sam da se napravi Dinamova škola u kojoj će biti okupljeni svi treneri Dinama. Nije postojala Dinamova škola koja bi proizvodila nogometaše, nego je sve ovisilo o idejama ponekih trenera. Mene je zanimalo zašto u juniorskoj reprezentaciji Hrvatske igra sedam ili osam Dinamovih juniora, a poslije, u seniorskoj, samo jedan. U toj školi trebalo je nešto promijeniti. Promjene nisu prihvaćene i ja sam otišao“, prisjeća se Komes kojeg je odmah pozvao Zdravko Mamić. Mamić ga je angažirao da dodatno radi s nogometašima koje je imao u svojoj agenciji MSA. Njegov utjecaj u Dinamu tada je bio znatno manji nego sad.

“Mamiću sam trebao da mu pomognem kod mladih igrača koje je kupovao i dovodio u Dinamo. Mamić je ipak uspio podići njihovu razinu igre, ipak se većina njih prodala u inozemstvu. Poboljšao se rad s igračima. On je na početku uložio jako velik trud. S Mamićevim nogometašima radio sam zasebno“, kaže Komes. Svjedoči o Mamiću kao velikom nogometnom fanatiku, koji je i griješio.

Veli da su njegovi igrači znali da je Mamić prema njima mekan i to su iskorištavali. S lakoćom su dobivali sve, novac, automobile i žene, zbog čega su gubili volju za rad, a najbolji primjer toga, dodaje, bio je Dario Zahora. “Više bi igrača uspjelo da se u Dinamu radilo po mome. To u Dinamu nisu shvaćali, mislili su da ja radim tko zna kakva čuda. Igrači bi bili manje ozlijeđeni, a igrač, ako nema kontinuitet, ne napreduje. Mamić je želio koncept prema kojem bi plasirao igrače na strano tržište, ali poslije se vidjelo na primjerima Igora Bišćana, Mihaela Mikića i Tome Šokote da naši igrači nisu kompatibilni s inozemnim nogometom“, smatra Komes.

OTTMAR HITZFELD angažirao je Komesa nakon što je doznao za njegov rad u Luzernu u ŠvicarskojUpravo ta nekompatibilnost odvela je Komesa u inozemstvo. Bišćan je potpisao ugovor s Livrpoolom i nakon mjesec dana nazvao Komesa, rekao mu da ne može izdržati treninge Liverpoola i ponudio mu posao svog osobnog trenera. Nakon godinu dana suradnje s Mamićem, Komes je bez znanja engleskoga otputovao u Liverpool. “Bišćan je iskreno tražio pomoć. Mjesec dana nakon što je otišao u Liverpool nazvao me i rekao da ga strašno bole leđa te da teško podnosi treninge Liverpoola.

Nije bio pripremljen na treninge većeg intenziteta. Na početku karijere u Liverpoolu pokazao je karakter pobjednika i izdržao mnogo toga dok nije ušao u prvu momčad“, tvrdi Komes. Mnogi drugi nisu imali taj karakter, što je, prema Komesu, razlog zbog kojeg mnogi igrači Dinama nisu uspjeli otišavši u inozemstvo. “Napredak u karakteru je presudan jer su se oni izgubili u vremenu i prostoru kad su otišli u inozemstvo. Trebalo im je čeličenje karaktera jer oni nisu bili navikli na pojačani rad, na zasluživanje mjesta u momčadi, da stisnu zube i dokažu se. Osim toga, ti igrači su prebrzo dolazili do onoga što im je bio cilj, a to su novac, automobili i djevojke, lagodan život“.

Tri godine zajedničkog rada s Bišćanom Komesu nije bilo dovoljno te je počeo istraživati metode rada ostalih engleskih klubova. “Pomoglo mi je i to što nisam bio vezan za klub pa sam mogao otići gledati trening Manchester Uniteda, Chelseaja, Aston Ville…

S Bišćanom sam vodio elitne treninge kako bi bio kompatibilan s ostalim nogometašima Liverpoola pa sam upijao znanja s treninga Liverpoola. Na svakom treningu zapisivao sam detalje, imam dvije i pol godine napisanih treninga Liverpoola, gotovo svakog dana, to su dvije velike bilježnice. Tada sam shvatio da moja intuicija ide u smjeru onoga što sam vidio na tim treninzima“, smatra Komes, koji je tada otkrio i SAQ. “Tada sam otkrio institut SAQ koji je prije toga bio sponzoro Arsenala jer je trener Arsenala Arsène Wenger tražio primjenu SAQ metoda. Institut je za Wengera napravio kompletan sustav i pripremu igrača. To sam ja želio napraviti u Dinamu, iako nisam znao da postoji SAQ. Iako nisam dobro znao engleski, završio sam tečaj. Upoznao sam se s direktorom i glavnim ideologom SAQ-a Alanom Pearsonom, sprijateljili smo se, posjećivao me u Liverpoolu, i ja sam na kraju dobio njihovu najvišu, međunarodnu diplomu.“

OLIVER KAHN, golman Bayerna, vježba prema uputama Zvonka KomesaPočetkom 2004. Komes je kratko radio na razvoju nogometne škole u trećeligašu Lokomotivi ali je i to propalo pa je odlučio otići ponovno u inozemstvo. Pri ponovnom odlasku pomogao mu je Mikić koji je tada igrao u njemačkom Kaiserslauternu. Poslije se pokazalo da je odlazak u Kaiserslautern bio ključan za dolazak u Bayern.

“Želio sam u Njemačku, gdje se trenira na tradicionalni način, da baš njima pokažem nove metode treninga, što se i dogodilo. Trener Kaiserslauterna tada je bio Austrijanac Kurt Jara. Rekao sam im ‘dajte mi dva tjedna da vam nešto pokažem’, a on mi je dao drugu momčad Kaiserslauterna. Nakon dva tjedna ponudili su mi produženje suradnje na tri mjeseca. Nakon dva mjeseca više nije bilo ozlijeđenih igrača u drugoj momčadi Kaiserslauterna. Nakon što je Kurt Jara u travnju 2005. raskinuo ugovor s klubom, počeo sam raditi s prvom momčadi, a početkom sezone 2005./06. trener je postao Michael Henke. Henke me zadržao kao kondicijskog trenera Kaiserslauterna. Ali potkraj godine otišao je zbog loših rezultata, novi trener je bio grozan, te sam i ja dao otkaz“, govori Komes, kojem je poznanstvo s Henkeom promijenilo karijeru. Ali prije nego što je ponovno susreo Henkea, Komes je jednu sezonu, 2006./07., odradio s Ciriacom Sforzom, nekoć poznatim švicarskim reprezentativcem koji je igrao za Bayern i Inter a kojeg je upoznao u Kaiserslauternu.

Sforza je u Kaiserslauternu bio već otpisan kao stari igrač. “Postao sam njegov trener i on je nakon zajedničkog rada postao najspremniji igrač Kaiserslauterna. U ljeto 2006. završio je karijeru, vratio se u Švicarsku i postao trener Luzerna i pozvao me da mu budem pomoćnik. U Luzernu je Ottmar Hitzfeld gledao utakmicu koju smo odigrali strašno dobro protiv Basela. Raspitao kako to da Luzern igra tako dobro, na što su mu rekli ‘imamo kondicijskog trenera koji čuda radi’, tako mi je Hitzfeld poslije rekao“, kaže Komes. Kako je Hitzfeld početkom ove godine postao trener Bayerna, da spasi već upropaštenu sezonu, odmah je, zajedno sa suradnikom Michaelom Henkeom, počeo stvarati planove za novu sezonu. A Henke je obećao Komesu da će ga povući sa sobom u novi klub. Kako je Hitzfeld, u potrazi za novim kondicijskim trenerom, rekao Henkeu da je čuo za nekog Hrvata u Švicarskoj, Henke je odgovorio “pa ja njega poznajem“.

“Nije lako nepoznatog trenera dovesti u Bayern. Srećom, lani u travnju tri polufinalista Lige prvaka bili su engleski klubovi. Glavni menadžer Bayerna Uli Hoeness htio je da se u Bayernu poduzme nešto u engleskom stilu i tako sam, s iskustvom iz engleskih klubova, došao do prilike. Na kraju dugih razgovora Hitzfeld je rekao Henkeu: ‘Ti jamčiš za njega, ako nije dobar, obojica odlazite iz Bayerna.’ Henkeu nije bilo lako odlučiti se za Hrvata kojeg je poznavao pet mjeseci, bit će da sam jako dobar. Hitzfeld je na kraju prihvatio sve moje prijedloge i nakon prvih kondicijskih treninga rekao: ‘Ostaješ s prvom momčadi, čak ako Uli Hoeness predloži nešto drugo’“, prepričava Komes pregovore s Hitzfeldom.

U radnoj sobi koju dijeli s Hitzfeldom i Henkeom Komes je opisivao svoje metode, držeći papire s ispisima psihofizičkog stanja svakog nogometaša utvrđenog medicinskom napravom koja stoji 30.000 dolara. Komes je cijele dane u Bayernovu kampu pa je tražio da mu klub blizu nađe stan, gdje živi sa suprugom i sinom.

ALAN PEARSON, voditelj projekta SAQ, sa suprugom je posjetio Zvonka Komesa u Zagrebu i proglasio ga jednim od deset najboljih SAQ treneraNa temelju čega je Komes intuitivno znao kako treba raditi sa sportašima? Ispričao je anegdotu iz 80-ih, kad se vratio u Koprivnicu nakon završetka Fakulteta za fizičku kulturu u Zagrebu. Otvorio je fitness centar, i radio kao građanska osoba u JNA zadužena za sport. “Garnizon s 5000 vojnika na sportskim vojnim igrama uvijek je bio zadnji. Komandant garnizona uzeo me da promijenim situaciju. Do krajnjih sam granica eksperimentirao, iskušavao varijante treninga i potvrđivao teze koje danas pouzdano znam, ali tada sam radio intuitivno. Zamislite, 5000 mladića voljnih da se bave sportom. Taj vojni eksperiment trajao je tri godine i počeli smo pobjeđivati“, priča Komes. To iskustvo odvelo ga je do nogometnog kluba Slaven i rukometašica Podravke, nakon čega se preselio u Zagreb, pa u inozemstvo. Posljednjih godinu dana obrazuje mlade trenere u razvoju SAQ treninga.