Objavljeno u Nacionalu br. 631, 2007-12-18

Autor: Damir Radić

FILM

Paklena Mooreova slika američkog zdravstva

Najveće zlo su osiguravateljske kuće i farmacijska industrija

REDATELJ Michel Moore u dokumentarcu 'Bolesno'REDATELJ Michel Moore u dokumentarcu 'Bolesno'Zdravstveni sustav u Hrvatskoj na niskim je granama. Ljudi plaćaju obavezno zdravstveno osiguranje, no svejedno prisiljeni su koristiti usluge privatnih liječnika i poliklinika, jer tko će pri zdravoj pameti i punom novčaniku čekati desetak mjeseci na CT mozga u nekoj od državnih bolnica, ako kod privatnika istu pretragu može obaviti sutra? Još gora je situacija sa skupim lijekovima za teške bolesti koji se ne nalaze na listi HZZO-a pa su ih pacijenti prisiljeni sami kupovati kako god znaju i umiju, da se ne spominju složeni operativni zahvati kakvi se u Hrvatskoj ne obavljaju, a HZZO ih odbija financirati u inozemstvu. Stoga se razmišlja o načinima popravljanja postojećeg stanja, a kao jedna od mogućnosti već su odavno ponuđena dodatna privatna zdravstvena osiguranja. Ali nitko nije postavio pitanje koliko su ona pouzdana. A da prema njima itekako treba biti sumnjičav, pokazuje novi film Michaela Moorea - “Bolesno”. Štoviše, kad čovjek pogleda taj kapitalan uradak najutjecajnijeg dokumentarista današnjice, shvaća da je hrvatsko zdravstvo mila majka spram onog najmoćnije zemlje svijeta, Sjedinjenih Američkih Država.

Znali smo da SAD nema opće zdravstveno osiguranje i da je briga o zdravlju prepuštena samim građanima i njihovu individualnom odabiru. Također je bilo jasno da u takvom sustavu nema ni početne jednakosti svih građana, s obzirom na to da su oni imućniji u startu u kudikamo boljem položaju od onih s manjim primanjima.
Iz toga je proizlazilo da je u prevažnom, za svakog čovjeka krucijalnom pitanju zdravlja društvena solidarnost na minimumu ili ispod njega. Pa ipak, unatoč svemu tome, malo tko je bio spreman na horor koji je Moore ponudio u svom filmu.
“Bolesno” se otvara problemima 50 milijuna Amerikanaca koji nemaju zdravstveno osiguranje. Prvo nas upoznaje sa slučajem čovjeka koji je na cirkularu ostao bez vršaka srednjeg prsta i prstenjaka. Da bi mu vrli američki liječnici prišili jagodice natrag, tražili su 60 tisuća dolara za srednjak i 12 tisuća dolara za prstenjak. Iz sentimentalnih razloga, nemajući novca za oba prsta, čovjek se odlučio za prstenjak.

Puno kasnije, u sklopu kontrastne komparacije američkog i zdravstvenog sustava europskih “država blagostanja”, MooreGEORGEA W. BUSHA Moore optužuje da je jedan od glavnih krivaca za stanje u američkom zdravstvenom sustavuGEORGEA W. BUSHA Moore optužuje da je jedan od glavnih krivaca za stanje u američkom zdravstvenom sustavu će u Francuskoj pronaći čovjeka koji je ostao bez četiri kompletna prsta, koja su mu prišivena besplatno, odnosno na trošak državnog zdravstvenog osiguranja. Naravno, uvijek je moguć prigovor o nesavjesnosti američkog građanina koji se u sustavu koji to ne dopušta, a koji mu je bio dobro poznat, ponašao nonšalantno prema vlastitim potencijalnim zdravstvenim potrebama, no Moore ima odgovor i na to. Naime, nisu svi američki građani bez zdravstvenog osiguranja vlastitom odlukom. Velik je broj onih koji bi se željeli osigurati, ali ne mogu, jer zdravstvena osiguranja odbijaju njihove zahtjeve. Moore, naravno, pronalazi ekstremne slučajeve: jedna majka nije mogla osigurati sina jer je po procjeni osiguravatelja premršav, a jedna mlada žena nije mogla dobiti policu jer je navodno predebela. No ti ekstremi jasno pokazuju, a Moore to također ilustrira, kako je vrlo mala mogućnost da stvarno ugroženi ljudi, oni s iole ozbiljnijom poviješću bolesti, dođu do zdravstvenog osiguranja. Takvi ljudi, a velik ih je broj, posve su prepušteni sami sebi. I za taj slučaj Moore ima kontrastnu komparaciju, ovaj put u Velikoj Britaniji: mladi Englez koji je 13 godina živio u Americi i bio prisiljen na povratak u domovinu kad mu je dijagnosticiran tumor, najnormalnije je primljen u britanski državni zdravstveni sustav, iako nikad prije nije bio u njemu registriran niti je u Britaniji plaćao porez. A nakon uspješne operacije dobio je, na vlastiti zahtjev, tri mjeseca plaćenog bolovanja koje je proveo s prijateljima na moru, što je Moorea ispunilo totalnom nevjericom. Međutim, “Bolesno” nije film o 50 milijuna Amerikanaca bez zdravstvenog osiguranja.

Riječ je o filmu o 250 milijuna Amerikanaca koji uredno plaćaju zdravstveno osiguranje, no usprkos tomu potencijalno su izloženi kalvariji. Zašto? Zato što američke zdravstvene osiguravateljske kompanije, slijedeći sporazum koji su još 1971. sklopili Richard Nixon i tadašnji glavešina neke moćne tvrtke, nemilosrdno ustraju u logici što većeg profita uz što manje troškove zdravstvene skrbi. To u praksi znači da kompanije, vodeći se ridikuloznim proceduralnim razlozima, mogu otkazati police zdravstvenog osiguranja ako procijene da bi trošak njihova aktiviranja bio prevelik. Najapsurdniji slučaj koji je Moore uspio iskopati doista je nevjerojatan: mlada žena oboljela je od teške bolesti, no osiguravateljska kompanija ne samo da joj je odbila pokriti troškove liječenja, nego joj je otkazala policu, tvrdeći da je prevarena.

Kao što znaju i hrvatski osiguranici, kad se sklapa polica zdravstvenog osiguranja, potrebno je ispuniti upitnik u kojem se navode sve ozbiljnije (preboljene i aktualne) bolesti potencijalnog osiguranika. Dotična žena u tom upitniku među ozbiljnim bolestima od kojih je bolovala nije navela vaginalnu gljivičnu upalu, kakve su takoreći svakodnevna stvar kod većine žena, i na temelju tog “propusta“ procijenjeno je da je zatajila “važnu informaciju“ te joj je polica otkazana. Dakle, žena je sklopila policu i uredno plaćala rate, no kad se teško razboljela, ostala je i bez premije i bez novca koji je dotad uplatila, bez ikakve vlastite krivnje.

Moore jasno pokazuje da je riječ o čistom, državno poticanom kriminalu, a pri tome ne štedi ne samo Nixona i Busha, dakle mrske mu republikance, nego ni Hillary (Rodham) Clinton. Ona je, naime, u prvom Billovu mandatu pokrenula inicijativu za uvođenje općeg zdravstvenog osiguranja, no ubrzo je bila ušutkana lobiranjem i moćnim kampanjama protivnika te ideje, koji su je optužili da u Ameriku želi uvesti socijalizam. Danas, poantira Moore, na listi donatora za Hillarynu predsjedničku kampanju na drugom je mjestu jedna od najmoćnijih američkih osiguravateljskih kompanija.
Osim osiguravateljskih kompanija, Moore najveće zlo za zdravlje američkih građana vidi u farmaceutskoj industriji koja se svejednako brine isključivo o profitu. Udarnu ilustraciju pronalazi na Kubi, gdje je cijena inhalacijskog lijeka, koji u Americi košta 120 dolara, banalnih pet centa! Taj završni dio filma, kad Moore povede skupinu američkih građana u Havanu, nakon što im nije dopušten pristup u Guantanamo, “jedino američko područje gdje vrijedi opće zdravstveno osiguranje”, ali samo za osumnjičene islamističke teroriste, čista je demagogija.

Siroti Ameri u najmodernijoj havanskoj bolnici, po očito unaprijed dogovorenom i naravno prešućenom planu, u nevjerici primaju besplatnu liječničku skrb koja bi ih kod kuće stajala stotine, ako ne i tisuće dolara. No opet, iako je riječ o očitoj provokaciji, mora se priznati da je efektna. Navodni komunistički pakao pokazuje se kao raj, a “zemlja slobode i dom hrabrih” pravi je pakao na zemlji. Čitav film rađen je u tendencioznom tonu, sa svjesnim biranjem najekstremnijih slučajeva i kontrasta, te s potpunim prešućivanjem velike krize u kojoj se nalazi koncept kapitalističkih “država blagostanja”, o (eks)socijalističkim zemljama da se ne govori. Međutim, sve to ništa ne mijenja na stvari. Moore, uostalom, jest ideolog i polemičar, ali važno je i da je vrhunski retoričar te njegovi filmovi svojom umjetničkom ekspresijom bitno ne zaostaju za onim najbližeg mu srodnika Ejzenštejna. I “Bolesno” je spoj tendencioznosti s vatrometnom oblikovnom razigranošću i gomilom (sarkastičnog) humora, ali poantu filma nitko ne može osporiti: čak i u onom najvažnijem, zdravlju čovjeka, Amerika priznaje samo logiku profita, dok su zemlje poput Kanade, Francuske ili Britanije, pa unutar svojih mogućnosti i Kube ili Hrvatske, ipak zadržale humanističku osnovu i od nje ne žele odustati. Naposljetku, Moore se pita zašto Amerika ne bi slijedila primjer Kanade ili Francuske. Takvo što, međutim, posve je nemoguće, jer vladajuća Amerika svakog dana radi na tome da i te zemlje, a kamoli ne kolonije poput Hrvatske, podčini slijepoj volji kapitala i profita. Prava tema za neki budući Mooreov film.

BOLESNO

Sicko, am. dok. film, 2007.
R: Michael Moore

ocjena: 4 (četiri) zvjezdice

Vezane vijesti

George Michael snimio pjesmu za prinčevo vjenčanje

George Michael snimio pjesmu za prinčevo vjenčanje

Britanski pjevač George Michael, u posljednje vrijeme poznatiji po aferama sa zakonom nakon vožnje pod djelovanjem opijata, snimio je pjesmu za… Više

Komentari

Ovaj članak nema komentara.

Nije moguće komentirati članke starije od tri mjeseca.

Najnovije

Izbor urednika