"Moje ime je Davorin Bogović, a sve oko mene je crno-bijeli svijet", stihovi su pjesme grupe Prljavo Kazalište, koju je 80-ih godina pjevao Davorin Bogović. Okorijelog rockera, kako sam za sebe kaže, televizijski gledatelji ovih dana svaku večer prate u reality-showu "Farma" na Novoj TV. Prije no što je show započeo, za Extru je ispričao kako je dvojio oko prihvaćanja poziva za taj show, no nakon što je odlučio biti jedan od sudionika, veselio se životu na selu, izolaciji i odmoru od mobitela, vijesti, politike i uobičajene svakodnevice.

"Rođen sam 23. ožujka 1960. i prvi put od 1970. Uskrs ove godine pada na ovaj datum. Ove godine bio sam te sreće i to mi je neki znak. Svidjela mi se ideja o sudjelovanju u 'Farmi', no dvoumio sam se o periodu od tri mjeseca, koliko pobjednik mora ostati. Bio sam u dilemi baš zbog Uskrsa i svog rođendana koji možda neću proslaviti s obitelji. Prošle godine sam s Ninom Hrastekom, koji je također nekad bio član Prljavog Kazališta, osnovao novi bend. Počeli smo snimati i raditi nove pjesme. Mlađi sin Karlo u travnju ide na krizmu. Trebao sam biti krizmani kum njegovu prijatelju Matiji. Bojao sam se da i njega ne razočaram ako odem. Na kraju, svi su se složili kako je dobro da se odem malo odmoriti."

Davorin Bogović, iako je rođen u Zagrebu i odrastao u Dubravi, upoznao je život na selu.
"Kao dijete s asfalta često sam odlazio na selo. Znam otići i dan-danas. Imam obitelj u Kraljevcu na Sutli i kao klinac sam volio ići tamo. Odlazio bih na rijeku u ribolov, hranio kokice, no rano ustajanje mi je uvijek bilo najveći problem na selu. Odrastao sam u zagrebačkoj Dubravi, u Pavelićevu naselju s puno malih obiteljskih kuća, gdje živim i danas sa suprugom Zvonkom i našim sinovima, petnaestogodišnjim Karlom i sedamanestogodišnjim Domagojem."

Kao jedinac rastavljenih roditelja, po struci ekonomista, odmalena je živio s majkom Boženom, koja je umrla prije godinu dana. Davorin Bogović kaže kako mu je majka dala sve što je mogla u životu i upravo radi poštovanja koje je osjećao prema njoj oduvijek poštuje sve žene.
"Dala mi je puno snage. Prošle godine, nakon njezine smrti, odlučio sam se pokrenuti i napravio puno stvari u glazbi. Bili su to koncerti izvan zemlje - u Amsterdamu, na festivalu u Utrechtu gdje smo cijelu publiku podigli na noge, većinom Nizozemce, i onaj u Londonu, u Astoriji, gdje sam nastupao kao gost benda Balkan Rock Legends. To su mjesta za koja sam sanjao da ću jednog dana tamo svirati. Na prvom mjestu mi je žena, bliža su mi ženska razmišljanja i oduvijek sam bio kavalir. Nikad nisam imao neke macho stavove. To mi nije ležalo. Uvijek ću se moći sporazumijeti s ne baš inteligentnom ženom, a teže ću se naći s inteligentnim muškarcem. Odrastao sam s mamom i bakom. Sretan sam što nisam ispao kao otac. S njime nisam bio u kontaktu."

Upravo se zbog djevojaka Davorin Bogović i počeo baviti glazbom. Još u Osnovnoj školi "Marija Jurić Zagorka", koja se u vrijeme dok ju je pohađao zvala "8. maj", pjevao je iz svega glasa pjesme Beatlesa i Kingsa. U višim razredima počeo je odlaziti u park u blizini kuće, koji je tada bio glavno okupljalište mladeži iz Dubrave.

"U park su dolazili i Nino Hrastek, Marijan Brkić, Hazim Kardašević, Željko Pervan i mnogi drugi. Imao sam veliku rudlavu kosu, tada zvanu 'hendriksica'. Preko dana smo svirali gitare na obližnjoj šoderici, a navečer njima pokušavali zavesti djevojke koje su se okupljale oko nas. To su bili prvi motivi bavljenja glazbom. Djevojke su u to vrijeme voljele rockere, a ne nogometaše kao danas."

Prva grupa u kojoj je Davorin Bogović pjevao je Cifršlus. Osnovali su je 1976. godine bubnjar Srećko Šćepović koji danas živi u Švicarskoj, Zok Cvetković, Nino Hrastek i Davorin Bogović.
"Zok Cvetković je dofurao i Jasenka Houru u bend. Jajo je imao nešto opreme a mi nismo imali skoro ništa. Došlo je do promjena u grupi i napravili smo novi bend. Marijan Brkić je bio jedini koji tada nije ušao u njega, no s vremenom se i on priključio."

Tako je 1977. osnovana grupa Prljavo Kazalište u kojoj je Davorin Bogović bio pjevač. Prvi veliki singl koji je izdao s grupom je onaj iz 1978., "Televizori, majka, djetinjstvo". Bogović kaže kako je pjesma bila snimljena užasno loše, ali je zvučala nekako drugačije.

"U to doba smo skužili prve pankere. Tada smo krenuli sa zihericama, a do tada smo na sebi imali kvačice za vješanje rublja. Svašta smo u to vrijeme radili. Rezali se žiletima, palili čikove po sebi. Na sreću, ja imam ožiljke samo od neuspjelih tetovaža. Bili smo buntovnici. Prvi album smo snimili '79. godine pod imenom 'Prljavo kazalište'." Omot tog albuma i danas svi pamte po crvenom jeziku probušenom sigurnosnom iglom. Davorin Bogović kaže kako su te godine i iseljeničke novine pisale o njima.

"Imali smo aferu. Na brigadirskoj večeri na Pionircu nekoliko je nas izišlo van i počelo pjevati zabranjene domoljubne hrvatske pjesme. Otišao sam ranije kući, ali Nino Hrastek je morao odgovarati za to i bio je priveden na informativni razgovor. Zato Prljavo Kazalište nije dobilo nagradu Sedam sekretara SKOJ-a. Sve iseljeničke novine pisale su o nama, a već 1980. godine postali smo jugoslavenske superzvijezde."

Te, 1980. godine Prljavo Kazalište je izdalo album "Crno-bijeli svijet", koji su snimili u Milanu i promovirali ga po cijeloj tadašnjoj Jugoslaviji. "Imao sam samo dvadeset godina, a bio sam na vrhu popularnosti. Opet smo bili ispred vremena. Kad bismo otišli u Slavoniju, svirali smo drmeš u kontraritmu, ala ska, i pjevali 'mi pijemo, trala, la, la'. S nama je putovala cijela naša ekipa iz kvarta. U to vrijeme primao sam tone pisama obožavateljica. Bilo je to nezaboravno vrijeme. Dobio bih veliki avans, pokupio novac i taksijem se odvezao na more. Taksijem sam s mora došao i na regrutaciju. Bio sam na pet regrutacija, borio se protiv JNA. Zainatio sam se da neću biti niti dana u vojsci. Znao sam izliti bocu gorkog pelinkovca u sebe kako bi mi mokraća na sistematskom bila katastrofa. Odbijao sam dati krv i na kraju sam oslobođen vojske."
Zbog jednog od tih izleta taksijem na more, Davorin Bogović nije sudjelovao u snimanju albuma "Heroj ulice". "Snimanje albuma se malo odužilo. Trebali smo ići krajem travnja u Švedsku, u studio Tinija Varge, poznatog snimatelja i producenta. Stiglo je ljeto, a mi još uvijek nismo krenuli. Čuo sam se s ekipom koja je tada bila u Baškoj na Krku. Kad sam čuo lupanje valova i ženske glasove s plaže u pozadini, bio sam kao divlje impulzivno dijete. Nisam previše razmišljao i otišao sam na more. Da sam ostao na Krku, dobio bih telegram o tome da krećemo za Švedsku. No, mi smo otišli na nekoliko dana na izlet na Cres pa je Prljavo Kazalište otišlo bez mene. Tada su me svi mrzili. Malo-pomalo sam im se umilio i oprostili su mi. Vratio sam se na albumu 'Korak do sna' koji smo snimili '83."

Davorin Bogović kaže kako se riješio svih dječjih ludosti i shvatio da je adrenalin glavni pokretač svega. U to vrijeme su dva člana grupe bili na odsluženju vojnog roka, a Mladen Bodalec došao je u grupu kao prateći vokal. Davorin Bogović je 1985. godine otišao iz grupe Prljavo Kazalište, a Mladen Bodalec postao je novi pjevač.

"Tada je svatko otišao na svoju stranu. Ja opet na more, a oni na snimanje novog albuma. Razmišljao sam o tome da se prestanem baviti glazbom, no nisam. Nakon odmaranja, svojevremeno sam radio i kao glazbeni urednik na Radiju 101." Nastupao je s grupom Pips, Chips & Videoclips u pjesmi "Rock&roll zvijezda" s albuma "Dernjava" te objavio samostalni album "Sretno dijete" 1999. godine, a pjesma "Moja voljena" postala je radijski hit.

Glumac Zagrebačkog kazališta mladih Damir Šaban je bratić Davorina Bogovića. Zajedno su napravili predstavu "Gustl salon" i premijerno je izveli prije jedanaest godina. Izveli su je više stotina puta po svim europskim gradovima i s njome pobijedili na dvama festivalima.

"Šaban i ja družili smo se kao bratići i radi posla. On je bio poznati smogovac, a ja prljavac. Predložio sam mu da napravimo Matošev kazališni komad. Ulovili smo momente i napravili 'Gustl salon'. Autor sam glazbe u predstavi i glumim glazbenika. Sviram harmoniku, gitaru, blok-flautu i mali bubanj."

Nakon što je napustio grupu Prljavo Kazalište, Davorin Bogović je 1987. godine upoznao i svoju buduću suprugu Zvonku. Supruga danas radi kao medicinski tehničar u laboratoriju na odjelu patologije KB-a "Sestre milosrdnice". Bogović kaže kako je zaljubljena u medicinu i prati sve televizijske serije te tematike.

"Upoznali smo se '87. na Opatovini, koja je tada bilo glavno okupljalište u gradu. Bježala je tada od mene i vidjela da može svašta očekivati. Bili smo dva kontrasta, ona medicinarka, a ja zadrti rocker. No, moja ovnovska upornost i bečko-purgersko-austrougarski šarm, koji jednostavno otapa, otopio je i kaštelansko-rogozničku dušu. Vjenčali smo se toplog zimskog dana 12. siječnja 1991., a u lipnju se rodio naš prvi sin, Domagoj.".

Davorin Bogović za sebe kaže da je djetinjast i da se cijeli život zeza na vlastiti račun. Na sreću, njegovi su sinovi Karlo i Domagoj shvatili da trebaju biti ozbiljni, a ne neozbiljni kao otac.

"Išao sam u nekoliko srednjih škola, u Križanićevu gimnaziju, kemijsku, Kušlanovu i Držićevu, ali i u srednju glazbenu. Bio sam u to vrijeme neshvaćen i kad me nisu shvatili, ja bih se ispisao iz škole ili bi me zamolili da se ispišem. No, moja djeca su ozbiljni mladi ljudi. Kažu mi da sam poluživotinja. Nogometni su fanatici i obojica igraju za NK Tekstilac na Ravnicama.

Kod kuće imamo tri pravila, konzervativan stav prema crkvi, domovini i domoljublju te obitelji, i nikada ih ne kršimo. Iz takve obitelji dolaze normalni i pošteni ljudi, kakvih je malo. Bio sam nekad znanstveni eksperiment. Htio sam vidjeti koliko toga čovjek može strpati u sebe a da pritom ostane normalan. Te dječje bolesti sam prebolio. Ponosan sam na svoju djecu i zadovoljan onim što sam napravio."