Čak 1220 osoba bilo je prijavljeno 2006. za kazneno nasilničko ponašanje,a pet godina ranije njih 130. Zbog obiteljskog nasilja na prekršajnim sudovima su 2001. godine završile 1904 a 2006. njih 11.504 osobe, piše Jutarnji list.

Svaki peti nasilnik je već ranije bio osuđivan, a za svakog osmog određuje se pritvor. Statistike pokazuju da su nasilnici najčešće muškarci, a žrtve su žene. Podaci su to istraživanja o nasilju o obitelji od 2001. do 2006. autorice Jadranke Kos i Dubravke Rogić Hadžalić koje je objavio Državni zavod za statistiku.

„Ovako velik porast broja prijavljenih i osuđenih osoba za nasilje u obitelji ne znači da je nasilje doista više nego što ga je bilo ranije. Brojke su siguran pokazatelj promjene društvene svijesti da nasilje više nije sramota koja se mora skrivati unutar čeriri zida“, rekla je autorica istraživanja Jadranka Kos, sutkinja Općinskog suda u Zagrebu, koja devet godina radi na ovakvim slučajevima.

Njezinu tezu da brojke o velikom povećanju prijavljenih i osuđenih osoba govore o pozitivnom pomaku jer pokazuju da postoji društvena reakcija protiv nasilnika, potvrđuje i sociolog Renato Matić.

„Dobro je što se toliko govori i piše o nasilju i patrijahalnom obrascu društva, što ipak rezultira sankcioniranjem nasilnika“ kaže Matić.

Jadranka Kos pak napominje da su brojke i rezultat zakonskih promjena, odnosno uvođenja kaznenog djela nasilničkog ponašanja u obitelji u Kazneni zakon, što prije 2000. godine nije postojalo te donošenje Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji.

"Zlostavljanja i nasilja u obiteljima bilo je i prije, ali nije bilo propisanih djela "kaže Jadranka Kos dodajući kako se od tada mnogo učinilo na edukaciji policije koja reagira po prijavi žrtve te edukaciji državnih odvjetnika koji također trebaju na specifičan način pristupati ovoj problematici.

„I dalje smo u velikom problemu jer se kao društvo ne suprotstavljamo nasilju kao problemu gdje netko protiv svoje volje trpi nasilnika koji ima više moći. Više prijavljenih slučajeva je samo zrno pijeska na velikoj plaži „kaže Matić i napominje kako je nevjerojatno da Hrvatska uopće nema strategiju borbe protiv nasilja.

Sutkinja Jadranka Kos navodi i da u slučajevima obiteljskog nasilja postoji niz ozbiljnih problema na koje još nema odgovora. "Jako se kaska s rješavanjem pitanja psihološke pomoći žrtvi. U Ministarstvu pravosuđa zaposlen je psiholog koji bi trebao raditi na tome da se na sudovima oforme timovi za pomoć žrtvi "kaže J. Kos i navodi kako je apsurdno da žrtve koje trebaju dati iskaz pred sudom čekaju ročište u istom hodniku s nasilnikom te su izložene njegovim vrijeđanjima i prijetnjama.

Kao još veći problem ističe ekonomsku ovisnost žrtve. Naime, žrtve nasilja u obitelji najčešće su žene koje su uglavnom materijalno ovisne o zlostavljaču. Podaci Zavoda za zapošljavanje govore da u ukupnom broju nezaposlenih udio žena iznosi 62,1 posto. Kada imaju djecu koju ne mogu izdržavati, žene se još teže odlučuju na prijavljivanje nasilnika i odlazak. Na pitanje koliko bi tu situaciju poboljšalo postojanje alimentacijskog fonda, J. Kos odgovara da i sada postoje mehanizmi kojima bi se ženama bez alimentacije moglo pomoći, ali se oni ne primjenjuju. Konkretno navodi da Centri za socijalnu skrb imaju sredstva kojima mogu privremeno pomoći osobama bez alimentacije, a po zakonu su ovlašteni podnositi prijave protiv onih koji ne žele podmirivati svoje obaveze. „No, to se ne čini. U devet godina koliko kao sutkinja radim na ovoj problematici, Centar je podnio samo nekoliko prijava protiv onih koji ne plaćaju alimentacije“ kaže sutkinja Kos.

U praksi se ipak žrtve uglavnom vraćaju nasilniku, a nerijetko i odustaju od prijava koje su već podnijele. Razlozi su najčešće strah od neizvjesnosti koja ih čeka i ekonomska nesamostalnost.

”U našem društvu treba još mnogo toga promijeniti da bi se mogli efikasno suprotstaviti obiteljskom nasilju. Kao sociologu mi je bolesna ideja da žrtvu moramo smještati u domove i tako ih spašavati od nasilnika koji ostaje kod kuće” kaže Matić i navodi da se takvim načinom rješavanja problema nasilniku šalje potpuno pogrešna poruka, a to je da se nasilje zapravo isplati.