"Na temelju činjenica i pravnih argumenata koje je iznijela u pisanoj formi i usmeno, Republika Hrvatska traži da Sud odbaci preliminarne prigovore Srbije ... i da utvrdi i oglasi da ima nadležnost suditi po tužbi koju je Hrvatska podnijela 2. srpnja 1999", rekao je glavni hrvatski zastupnik Ivan Šimonović u završnoj riječi pred Međunarodnim sudom pravde.

Unatoč predstavnicima Srbije koji su jučer negirali nadležnost suda za hrvatsku tužbu protiv Srbije za genocid počinjen etničkim čišćenjem tijekom rata 1991-95., Šimonović je podsjetio sud da je o pitanju nadležnosti za slučajeve koji se tiču Srbije, u proteklih 14 godina zauzimao dosljedno stajalište u niz odluka osim u jednoj - onoj kojom je odbačena nadležnost za tužbu protiv NATO-a. Britanski pravnici James Crawford i Philippe Sands u svojim izlaganjima naveli su slučajeve iz međunarodnog prava na temelju kojih bi se Sud mogao proglasiti mjerodavnim u ovom predmetu, a pri tom argumentacijom ne bi bio u suprotnosti s vlastitom odlukom o nenadležnosti za NATO slučaj.

Rasprava o nadležnosti odvijala se, naime, u kontekstu dvije ranije proturječne odluke ICJ-a, koji se 1996. najprije proglasio mjerodavnim za tužbu BiH protiv Beograda za genocid, a potom 2004. nenadležnim za tužbu Beograda protiv zemalja članica NATO-a zbog svojedobnog bombardiranja 1999. godine.

Samu tužbu, koju je 1999. režim Slobodana Miloševića podnio protiv članica NATO-a, Šimonović je okvalificirao kao pokušaj teške zloupotrebe Konvencije o genocidu podnesen u propagandne svrhe, ali i s ciljem nanošenja štete optužbama za genocid koje su podnijele BiH i Hrvatska.

Šimonović je u završnim riječima poručio da bi proglašavanje Suda nenadležnim za hrvatsku tužbu relativiziralo težinu same presude da je u toj državi počinjen genocid, koja bi se mogla tretirati kao pogrešna.

Srbija se još nije suočila sa svojim odgovornostima za stradanja u Hrvatskoj od 1991. do 1995., rekao je Šimonović.

"Utvrđivanje istine i odgovornosti za protekle događaje, uključivši odgovornost države od životne je važnosti za održivi mir, stabilnost i suradnju u jugoistočnoj Europi i za europsku budućnost", poručio je Šimonović sucima. Također je poručio da bi proglašavanje Suda nemjerodavnim imalo teške reperkusije i na području međunarodnog humanitarnog prava, jer žrtve ne bi uživale zaštitu univerzalnih konvencija u vrijeme kad je to najpotrebnije - u vrijeme kada se države nasilno raspadaju.

Britanski pravnik Sands poručio je da su argumenti Srbije prešli granicu ustrajavanja na formi i prešli u inzistiranje na formalizmu koji šteti suštini i duhu propisa iz međunarodnog humanitarnog prava.

Službeni Beograd tvrdi da SRJ u vrijeme podnošenja hrvatske tužbe nije bila članica UN-a iz čega proizlazi da nije imala pristup ICJ, kao i da nije bila stranka Konvencije o genocidu. Uz to, Beograd smatra da sud ne može biti mjerodavan ni za djela počinjena prije 27. travnja 1992. kada je proglašena SRJ.

Hrvatska smatra da je odnos Beograda i UN-a imao 90-ih godina sva obilježja članstva u UN-u, kao i da je SRJ čitavo vrijeme bila stranka Konvencije o genocidu, slijedom kontinuiteta iz SFRJ. Također, smatra da je režim Slobodana Miloševića imao sva državna obilježja i prije datuma formalnog proglašenja države.

Prvo usmeno ročište u ovom predmetu održalo se gotovo devet godina nakon što je Hrvatska 1999. podnijela tužbu protiv tadašnje SRJ za povredu Konvencije o spriječavanju i kažnjavanju zločina genocida iz 1948. i bilo je posvećeno isključivo pitanju nadležnosti ICJ-a za tužbu.

Nakon rasprave glavni hrvatski zastupnik Ivan Šimonović ocijenio je u izjavi za novinare da vjeruje da su hrvatske šanse nakon usmene rasprave bolje nego što su bile prije, ne želeći su upuštati u prognoze. Odluka će se donijeti na jesen.

Glavni zastupnik Srbije, Tibor Varadi, kazao je novinarima kako vjeruje da su jači argumenti da nema nadležnosti Suda, ali se ni on nije želio upustiti u prognozu ishoda slučaja.