Igor ČatićSredinom srpnja 2008. stupio je na snagu Pravilnik o izmjenama i dopunama pravilnika o ambalaži i ambalažnom otpadu. Po novom pravilniku građani mogu vraćati većinu plastičnog otpada za iznos od 1,5 kn po kilogramu. U sklopu pravilnika predviđa se i prikupljanje i reciklaža plastičnih vrećica, a to bi moglo dovesti do poskupljenja tih proizvoda za oko 10 posto jer svi oni koji plastične vrećice plasiraju na tržište dužni su Fondu za zaštitu okoliša platiti 1500 kuna po toni.

Prema mišljenju umirovljenog profesora Fakulteta strojarstva i brodogradnje, Katedre za preradu polimera, Igora Čatića, reciklaža plastičnih vrećica nije dobro rješenje jer one imaju veliku energetsku vrijednost i praktički uopće ne zagađuju okoliš: “Za proizvodnju tisuću polietilenskih vrećica treba 32 kilograma nafte, a za isti broj papirnatih 47 kilograma nafte.

Za proizvodnju kilograma papirne pulpe namijenjene pravljenju papirnatih vrećica treba 300 litara sve oskudnije raspoložive vode. Za papirnatu ambalažu drvo je i sirovina i energija, a šume su važan čimbenik očuvanja kvalitete zraka. Kao otpad plastična vrećica ima volumen 70 do 80 posto manji od otpadne papirnate vrećice.

Ukupna energija potrebna za proizvodnju i reciklažu plastike 26 je posto manja nego kad bismo je zamijenili alternativnim materijalima, a emisija stakleničkih plinova bi u slučaju zamjene porasla za 58 posto. Nekom je u interesu da prodaje bitno skuplje i s motrišta zaštite okoliša štetnije biorazgradive vrećice, ili još skuplje platnene, koje se proizvode na račun hrane.”