Pobjedom Baracka Obame na američkim predsjedničkim izborima veliki je uspjeh i i za njegovu suprugu Michelle Obamu. Naime, teško je sjetiti se, s iznimkom Hillary Clinton, da je žena nekog amaričkog predsjedničkog kandidata toliko snažno sudjelovala u izbornoj kampanji. Mnogi simpatizeri Baracka Obame od njega očekuju da promijeni način na koji ljudi doživljavaju predsjednika SAD-a, ali i od Michelle da promijeni imidž prve dame koji je tijekom posljednjih osam godina gradila Laura Bush.

Ona je bila vrlo povučena osoba, koja nije voljela publicitet i nije se gotovo nikad izjašnjavala o političkim pitanjima, nego se bavila unutarnjim uređenjem Bijele kuće i sličnim poslovima. S Michelle Obama to neće biti slučaj, ona je već više puta pokazala kako zna govoriti otvoreno i oštro, te kako se ne libi izraziti svoje mišljenje.

Tako je tijekom kampanje veliku pozornost, ali i zgražanje izazvala je izjavom u Milwaukeeju: “Prvi put otkako sam odrasla iskreno sam ponosna na svoju zemlju. Ne samo zato što Baracku u predsjedničkoj kampanji ide tako dobro, nego što osjećam da ljudi žele promjenu. I ja sam dosad beznadno željela da zemlja pođe u tom smjeru, ali, frustrirana i razočarana, nisam osjećala da se to zaista i događa.“ U medijima su je napali da je mrzila svoju domovinu sve dok njenom suprugu nije krenulo u predizbornoj kampanji.

Michelle Obama rodila se 17. siječnja 1964. Odrasla je u siromašnoj četvrti Chicaga, South Shore. Njezin otac Frasier Robinson u gradskom vodovodu održavao je crpke, a majka joj je bila tajnica poduzeća za katalošku prodaju. Brat joj je igrao košarku i danas je sveučilišni košarkaški trener. Nakon srednje škole prijavila se na sveučilište Princeton, iako su je pedagoški savjetnici uvjeravali da je ondje nikad neće primiti jer nema dovoljno dobre ocjene ni preporuke. Primili su je, a studij sociologije završila je s najboljim ocjenama i doktorirala na Harvardu.

Počela je raditi u odvjetničkoj tvrtki. S budućim suprugom upoznala se kad je on došao onamo na pravničku praksu, a ona mu je bila mentorica. Bili su jedini crnci u toj tvrtki. On joj se počeo udvarati, ona ga je isprva odbijala, ali pristala je s njim poći na politički skup u siromašnu crnačku četvrt, a kad ga je vidjela kako je skinuo sako i kravatu, zavrnuo rukave košulje i počeo srčano govoriti o nekom lokalnom problemu, promijenila je mišljenje o njemu. Vjenčali su se 1992. i dobili dvije kćeri, Malia Ann rodila se 1999. a Natasha zvana Sasha 2001. Kad je on napustio tu odvjetničku tvrtku kako bi se angažirao u neprofitnoj, humanitarnoj organizaciji za pomoć siromašnima, ona je pošla s njim, iako je već dobro uznapredovala u tvrtki. Promijenila je još nekoliko poslova i trajnije se zaposlila u velikoj bolnici u Chicagu, gdje je postala potpredsjednica zadužena za odnose bolnice s lokalnom zajednicom. Postala je i ravnateljica sveučilišne bolnice i imala godišnju plaću od 270.000 dolara.

Dok je ona napredovala kao stručnjak za zdravstvenu politiku, on se počeo baviti politikom, postao član gradske uprave Chicaga, ušao u senat Illinoisa, a 2003. i u američki Senat. Sad je jedini crnac u tom najvišem zakonodavnom tijelu SAD-a. Kao član Senata danas zarađuje 112.000 dolara, što znači da je ona zarađivala dva i pol puta više od njega. Ona je na svom radnom mjestu sada uzela stanku, jer se od 1. siječnja potpuno posvetila suprugovoj predsjedničkoj kampanji.

Nekoć je bila jako protiv toga da se on počne baviti profesionalnom politikom, jer to nije smatrala osobito korisnom djelatnošću, ali kad je vidjela s koliko je žara uvjeren da kroz politiku može mnogo toga učiniti, počela ga je podržavati, iako su, priznaje, prošli i kroz bračnu krizu kad je zbog politike podizanje dviju kćeri palo na njezina leđa. No s tim se pomirila i počela uključivati u njegove političke projekte.

Bila je vrlo skeptična kad joj je najavio da bi se mogao kandidirati za predsjednika pa ga je odgovarala. Sudjelovala je na svim sastancima na kojima se raspravljalo ima li on ikakvih izgleda u predizbornoj kampanji te o tome kako je organizirati i financirati. Tek kada su je uvjerili da šanse postoje, kao i financijska konstrukcija kampanje, ona je pristala. I sama se uključila i počela držati govore. Ne prati supruga u kampanji, nego agitira odvojeno od njega, tako da se u posljednje vrijeme čak i rijetko viđaju.

Dugo se kolebala da li da se potpuno uključi u kampanju, ali je na kraju procijenila da mu može pomoći govoreći ljudima kako - poput nje - trebaju u životu prelaziti prepreke, a njezin suprug može pomoći da ubuduće pred siromašnijim Amerikancima tih prepreka bude manje. Ona je prebrodila mnoge prepreke kad to nije bilo lako. Malo je kojoj crnoj djevojčici uspjelo ono što je uspjelo njoj, završiti dva vrhunska sveučilišta, postati potpredsjednicom velike bolnice i pomoći mužu u političkom usponu.

Oni koji je poznaju tvrde da joj je obitelj na prvom mjestu i da je dopustila mužu da uđe u predsjedničku kampanju tek kad je bila sigurna da to neće ugroziti dobrobit njihovih kćeri. U kampanju se uključila tek kad je njezina 70-godišnja majka Marion Robinson pristala stalno biti s djevojčicama i tražila da planeri predizbornih aktivnosti sve njezine angažmane organiziraju tako da ne budu u koliziji s aktivnostima njezinih kćeri, tako da s njima ide na baletne predstave, koncerte Beyoncé, prati ih u sportskim aktivnostima, odlazi na roditeljske sastanke u školu.

Od planera predizbornih aktivnosti zatražila je i da budu tematski povezane s njezinim iskustvom zaposlene žene i majke. Najviše govori na ženskim skupovima, gdje je slušaju njoj slične osobe, kojima govori o potrebi da se radi na vlastitom životnim uspjehu i suprugovim planovima kako da kao predsjednik pomogne upravo takvim ženama. Upravo zato što bi izbor njezina muža omogućio da se bitno počne mijenjati položaj osoba njene rase, posebno žena, rekla je da postaje ponosna na svoju zemlju. Dolazi je slušati sve više ljudi iz raznih slojeva društva, i žena i muškaraca. Politički analitičari tvrde da je glavnoj muževoj suparnici Hillary Clinton počela oduzimati ženski dio biračkog tijela, koji su dosad smatrali neupitno njezinim.

U izbornoj kampanji pokazalo se da je Michelle Obama odlična govornica i lako uspostavlja kontakt s publikom, da je duhovita, sarkastična i da je ljudi rado slušaju. Često otvoreno razgovara s novinarima pa je muža nekoliko puta dovela u neugodne situacije.

Lani je u intervjuu za magazin Glamour rekla: “Mi imamo pravi ritual svakog jutra. Moje kćerkice se uvlače u moj krevet, ali ne k ocu, jer je on ujutro mamuran i ljepljiv pa mu se ne žele približavati. Sa mnom se vole maziti i tada razgovaramo o svemu, od toga što je menstruacija do toga kad će dobiti psa i koje pasmine.“

Već je ispričala neke pojedinosti o muževim kućnim navikama koje su nasmijale javnost. Otkrila je da se na njega ljuti jer ostavlja čarape na podu, ne pokupi ih ni kad ga upozori, a nakon doručka ne sprema maslac natrag u hladnjak. Na novinarkino pitanje ne šteti li suprugu otkrivanjem takvih detalja, odgovorila je: “Barack je ljudsko biće, nemojmo od njega raditi boga. Često nekoga pretvorimo u boga, a potom ga sasiječemo. Ljudi imaju predrasude o ulozi žene u predizbornom procesu, smatraju da žene kandidata moraju svoje muževe slijepo slaviti i obožavati. Moj je pristup drukčiji, jer je većina brakova drukčija.“