Dvojnost sadržaja

Pohvalom sveukupnog izvođačkog potencijala HRBA-e, komornog zbora “Ivan Filipović” na čelu s Goranom Jerkovićem, vrsnih solista i dirigenta Saše Britvića, osvrtom bi se dotakao isključivo središnje predstavljenog Charpentierovog Te Deuma. Sadržajna dvojnost načelno duhovnog djela nije nimalo slučajna. Svojim nastankom na kraju 17. stoljeća (1690.-1693.) Te Deum i danas slovi kao stanoviti eho vojnih uspjeha tadašnje francuske vojske nad dominantnom europskom koalicijom Augsburg. Otuda i svima poznate trublje i timpani (jurišni, ratni instrumenti, ali i oni u rukama anđela) u temi uvodnog preludija (nezaboravna špica Eurovizije), tada vrlo modernog simetričnog D tonaliteta. Isti instrumenti sudjeluju i u samoj završnici, no tada uz fugu koja asocira na apsolutnu vjeru u Boga i potvrđuje duhovni karakter djela. Trublje i timpani također su vezani uz anegdotu o negdašnjem rivalitetu Charpentiera i Lullya, uvođenju novih instrumenata, brzom prekrajanju i kolažnom spajanju opernih arija, a sve to u utrci za naklonost francuskom dvoru poznatom po brojnim i raskošnim ceremonijama.

Razumijevanje Charpentierovog djela

Saša Britvić pokazao je iznimno razumijevanje Charpentierovog rukopisa sa šire ugođenim asocijativnim obzorom. Smjernom pažnjom prema polifonim strukturama (Te per orbem terrarum i Dignare Domine, H 146), uz svesrdnu podršku izvrsnih solista (Marija Kuhar Šoša, sopran, Helena Lucić, mezzo, Dejan Vrbančić, tenor i Goran Jurić, bas), Britvić je naznačio temeljni karakter djela. Bilo bi nepravedno ne istaknuti i veliki doprinos sigurnog tona mlade i hvaljene HRBA-ine čelistice (Lea Sušanj), te uvijek fino intoniranog i autoritativnog vođenja Laure Vadjon u temeljnim instrumentalnim dionicama (poglavito komornih djela).

Potrebnu izražajnost i komunikaciju s “vlastitim” ansamblom Britvić je postigao dugogodišnjim predanim radom (od osnutka), a suglasja soprana, mezzosoprana, tenora i basa, po kvaliteti će ostati zapamćena. Balans i kontrola osjećali su se tijekom cijelog nastupa, no ukupna je energija eskalirala prema kraju koncerta.

Koncert godine

Iako je komorni zbor “Ivan Filipović” bio okićen ravnopravnim pljeskom, ponekad su pokazali sitne nesigurnosti u timingu i gotovo nezamjetnom nadglasavanju u sopranima (ječna akustika koncertne dvorane HGZ-a). Uzevši u obzir utopističku ideju o bezgrešnoj izvedbi, sveukupni dojam HRBA-inog Božićnog koncerta neupitno doseže nominaciju za koncert godine.

Kraj ovog komentara osvijetlio bi malom, prigodnom digresijom u obliku stihova Drage Britvića iz programske knjižice, koji je na sličan način osvijetlio i sinovljev glazbeni put, te zaslužio posvetu nedjeljnog koncerta;

“...Ozvijezdit ćemo bor, nek blista,
i izmisliti blaga sva,
i slamica će biti ista
da namjerniku konak da
za dijete, što se križom Krista
potucalo do nedraga.

A naša suza bit će čista,
k'o da je radost plakala.”