Prije pola godine, Ivo Sanader ni u snu ovo nije očekivao. U redu, napadali su ga Milanović, Čačić, povremeno i Mesić, ali oni su ionako njegovi politički protivnici. Sanaderu, međutim, ni na kraj pameti nije bilo da ga može napasti netko s kime je dugogodišnji saveznik.

Ali i to se događa. Nedavne kritike Nadana Vidoševića i Ivice Mudrinića svom snagom udaraju po vladi i premijeru, koji se optužuju za nesposobnost i izostanak reakcija na recesiju. Vidošević predlaže mjere za spas gospodarstva, Mudrinić tvrdi kako se premalo radi i previše troši, uz upozorenje da "državi nedostaje leadership". Iako nije nikoga spomenuo, lako se mogla naslutiti aluzija na Sanadera.

U principu, u pravu su i Vidošević i Mudrinić jer vlada se ponaša iracionalno kako bi izbjegla javno nezadovoljstvo, golemi novac rasipa na socijalu, a visokim porezima guši gospodarstvo i destimulira uspješni dio stanovništva. Osim toga, vladajuća koalicija predvođena HDZ-om pretjerano je samouvjerena, i a priori redom odbija svaki opozicijski prijedlog sanacije gospodarstva. Prije ili poslije ovakva bahatost se plaća, posebno u malim državama kakva je Hrvatska, koje ne raspolažu ni s velikim prirodnim resursima, a kamoli dovoljnim brojem eksperata koji znaju rješavati probleme. Iz ovog aspekta, kritike dvojca Mudrinić-Vidošević potpuno su razumljive i dobrodošle.

Ali postavlja se pitanje zašto su ova dvojica biznismena odlučili napasti Ivu Sanadera, s kime su godinama blisko surađivali?

Jednostavan odgovor glasi – zato jer se može očekivati eskalacija krize hrvatskog gospodarstva. To je donekle točno, međutim njih dvojica nisu filantropi koji će javno reagirati na najavu opasnosti, a kamoli nepravde.

Stvar je u tome da je Ivo Sanader slabiji negoli ikada prije u proteklih pet godina na položaju predsjednika vlade. Ekonomija klizi nadolje, država je prezadužena, upitno je dokle će se moći redovito isplaćivati administracija, a tu je i vječito odgađanje pregovora s Europskom unijom. Za ovo potonje nisu krivi samo Ljubljana i Bruxelles, nego i aktualna vlast. Još nije došao u pitanje opstanak vlade, ali Mudrinić i Vidošević su osjetili da je Sanader u teškoj situaciji. Ionako ne spada u političare koji imaju viziju i sposobni su pokrenuti razvoj zemlje, a dodatne komplikacije izazvala je svjetska financijska kriza. Snažne posljedice se osjećaju od SAD-a i Irske do Japana i Rusije, i morale su zahvatiti i Hrvatsku. Nisu uzalud Vidošević i Mudrinić bili ministri, obojica znaju da se bivše saveznike napada ili napušta onda kada su najslabiji. Ivo Sanader je to u ovim trenucima.

Postoji još jedan razlog, a to je Sanaderov odnos prema drugim ljudima. Najblaže rečeno, premijer je sklon omalovažavanju i to mu se moralo osvetiti. Javno je ismijao Vidoševićeve predsjedničke ambicije, a Mudrinića najprije pozvao u vladu, da bi ga kasnije omalovažavao u krugu svojih suradnika. To se, jednostavno, ne radi nikada i ni u kojoj prilici.

A posebno ne s dužnosnicima kakvi su Mudrinić i Vidošević, koji već dva desetljeća traju u svijetu businessa. Bilo je pitanje trenutka u kojem će njih dvojica uzvratiti i predsjednika vlade opisati kao nesposobnog za upravljanje državom u kriznim vremenima. Njihove kritike tim su neugodnije jer obojica su, parafrazirajući Lenjina, "mangupi iz HDZ-ovih redova".