Splitska luka LoraU 'tradiciji' ratnih zločina koji su počinjeni od hrvatske strane za vrijeme Domovinskog rata, obzirom na stravične ispovijedi preživjelih zarobljenika i svim priloženim dokazima, slučaj koji je pokrenut zbog događaja iza zidina splitskog tajnog vojnog zatvora, zasigurno spada u jedan od brutalnijih priručnika istinske nečovječnosti.

Vađenje očiju, kidanje ušiju i noseva, lomljenje kostiju sa pripadajućim oruđem, elektroškokovi u vodi i umiranje u najtežim mukama, samo su jezivi djelovi 'tretmana', koje je ratne zarobljenike i civile početkom 90-ih godina dočekao u vojnom zatvoru Lora.

Bez daljnjeg, da nisu postojali novinari rijetkih nezavisnih tiskovina što su pod prijetnjama smrću u vrijeme ovih nestvarnih događaja pisali o tome; da na kraju krajeva preživjeli zatočenici nisu progovorili o ovim događajima, do javnosti nikada ne bi dospjela jedna od najsramnijih epizoda hrvatske vojske tijekom 90-ih godina.

Dvadesetak godina poslije toga, bilanca je sljedeća: Prošlo je deset godina od procesuiranja odgovornih, prvi, 'lakši' dio suđenja je okončan, a epilog sudske presude u slučaju 'Lora 2' s prolaskom vremena sve se manje nazire. Slavko Lozina, prvi predsjedajući sudac u slučaju Lora - čiju je sramotnu oslobađajuću presudu za osmoricu vojnih policajaca iz Lore poništio Vrhovni sud, nagrađen je prije koji mjesec sa pozicijom uskočkog suca, u sklopu 'antikorupcijske strategije'.

Podsjetimo, zapovjednik zatvora Lora Tomislav Duić, njegov zamjenik Tonči Vrkić te stražari Emilio Bungur, Ante Gudić i Anđelko Botić, zajedno s još trojicom bivših vojnih policajaca, u veljači 2007. su pravomoćno osuđeni na zatvorske kazne u slučaju ''Lora 1'' zbog ratnog zločina protiv civila.

Optužnica iz slučaja 'Lore 2', gdje se iste zapovijednike te čuvare zatvora optužuje za ubojsvtva zarobljenika Bojana Vesovića, Dušana Jelića i Vlade Savića - završena je te se od početka ove godine nalazi na Županijskom sudu. Međutim, iz brojnih razloga, počevši od 'nedostatka političke volje', pa do neviđenog birokratskog cinizma koji se primjerice manifestira izjavama kako je 'zauzeta jedina velika sudnica u kojoj se ‘‘Lora 2’’ može održati' - izricanje kazne ratnim zločincima u ovom se slučaju može opisivati u debelom futuru.

Dok Bruxelles i dalje izvršnoj vlasti šalje poruke kako moraju odlučno razrješavati ratne zločine koji su ostavljeni hrvatskom pravosuđu, hrvatska vlada očigledno takvo nešto stavlja na marginu nužnih zadaća, pa i nije čudno da na takve propuste u današnjem broju Slobodne Dalmacije upozorava čelnik jedne civilne udruge. Riječ je o udruzi ‘‘Dalmatinski komitet za ljudska prava’’, i njezinom predsjedniku Tončiju Majiću.

"Znam da postoji jako mnogo svjedoka koji su opetovano svjedočili, a također su spremni sve ponoviti pred sudom, no kada će do suđenja doći, to vjerojatno ne zna nitko, jer tu je riječ o nedostatku političke volje, a ne o proceduralnim, pravnim pitanjima", kazao je za SD između ostalog Majić, komentirajući ovaj mračni slučaj, koji se neslužbeno ne može nastaviti jer je navodno i nadležni sudac, Damir Romac, zauzet sudjelovanjem u suđenju skupini oko korčulanskog dilera Jakše Cvitanovića Cvika. Osim što kao jedan od snažnijih razloga prolongiranju ovog slučaja Majić vidi 'nedostatak političke volje', on ističe kako je tijekom suđenja izostavljeno nekoliko svjedočenja ključnih svjedoka.

"Nije mi jasno zašto istražitelji nisu uzeli u obzir svjedočenje pravoslavnog svećenika Zorana Perkovića, zarobljenog od HVO-a sa skupinom civila na Kupresu, a koji je svoju torturu opisao u Haagu. Također, bojim se da je u istrazi i optužnici namjerno izostavljeno svjedočenje Damjana Tripkovića, koji je jedan od rijetkih svjedoka postojanja tzv. crnogorske skupine od desetak zatočenih koji su, navodno, pogubljeni u najtežim mukama koje možete zamisliti - tjednima umirući u Lori, iskopanih očiju, otkinutih ušiju i nosova... Žrtve i javnost zaista tješi jedno činjenica kako ratni zločini, formalno, nikada ne zastarijevaju - kazao je za Slobodnu Dalmaciju čelnik rečene civilne udruge.