Zagrebački kvartetDjelo nedavno preminulog dirigenta, skladatelja i pedagoga Adalberta Markovića (1929.-2010.), bilo je uvod u četvrti koncert pretplatničkog ciklusa Zagrebačkog kvarteta, u cijelosti posvećen jednom od stupova hrvatske glazbe druge polovice prošloga stoljeća.

Četiri minijature za gudački kvartet, imenovane oznakama tempa (Lento, Allegro, Andante, Presto), odavale su odmak od avangardnog pretjerivanja i otkrivale Markovićev rukopis klasičnijih glazbenih formi i tradicionalnih postupaka rada s glazbenim materijalom.

Dramaturgija, fraziranje i okretnost melodijskog toka bili su prisutni i u najljepšoj trećoj minijaturi (Andante) koja je neodoljivo asocirala na red kontrapunkta iz posljednjeg djela velikog Johanna Sebastiana Bacha. Veću kompetenciju izvođenja djela za kvartet Adalberta Markovića teško da bi imao bilo tko osim Zagrebačkog kvarteta koji ih je i snimio na dvostruki nosač zvuka (HDS/BIEM, P. 1999.), u koprodukciji HDS-a, HRT-a i ZAMPA-e.

Nastavak koncerta ponudio je, američko djelo češkog skladatelja osobite nacionalne glazbene estetike, Antonína Dvořáka (1841.-1904.). Nastanivši se na prijelazu stoljeća u SAD, Dvořák je svoje prvo ljeto (1893.) proveo u selu Spillville u Iowi, gdje je bio okružen većinskim češkim stanovništvom i vlastitom obitelji. U tako idealnim uvjetima skladao je Es-dur kvintet op.97, ali i mnogo popularniji F-dur kvartet tzv. "Američki" op.96. Spontanost, svježina i nacionalni naboj, uočili su se već u uvodnoj temi, sjajno iznesenoj na violi (Hrvoje Philips).

Potrebna pratnja u tremolima violina i pedalnim tonovima violončela, ni u jednom trenutku nije bespotrebno živnula, ili pak ostala bez daha. Predivan lagani stavak (Lento) primjer je besprijekorno ugođenog Zagrebačkog kvarteta u iznošenju lijepe glavne teme koja doseže vrhunac prije poniranja u suptilnu i mirnu završnicu. U centralnoj temi zahtjevnog finala (Vivace ma non troppo), uokvirenoj sinkopiranim dionicama druge violine (Davor Philips) i viole, "...Dvořák kao da improvizira na mjesnim orguljama za zajednicu u kojoj živi...".

Kvintetom za klarinet i gudački kvartet Borisa Papandopula, u drugom se dijelu koncerta predstavio i nadareni domaći klarinetist Domagoj Pavlović (Bjelovar, 1979.). U iznimnoj suradnji s članovima Zagrebačkog kvarteta, vrlo je muzikalno iznio bogatstvo glazbenog sloga najvećeg hrvatskog skladatelja dvadesetog stoljeća. Svirajući po potrebi (A i B klarinet), ravnopravno je sudjelovao u kanonski uređenim fraziranjima, dok se kod solo dionica točno vezao za precizno ugođeni tempo kvarteta.

Nedostatak programski najavljenog Mozartovog Klarinet kvinteta (KV581), djelomično je ublažen u dodatnom dijelu nastupa. Polagani tročetvrtinski ritam i briljantna partitura Largetta, omogućila je isticanje ponajprije Domagoja Pavlovića i Gorana Končara (prva violina) u čije „knjige žalbe" i ovdje nije bilo što za upisati.

U idućem, petom nastupu Zagrebačkog kvarteta (27. travnja 2010.) očekujemo djela Antona Brucknera, Rubena Radića i Johannesa Brahmsa, a gostujući glazbenik bit će Danijel Detoni na glasoviru.