S MALENIM GLEDATELJIMA Marija Sekelez u svom kazalištu 'Žar ptica', koje je smješteno u Društvenom domu Kozja"Da sam znala što me čeka, nikad se ne bih upustila u taj eksperiment, ali u to vrijeme prije deset godina bila sam kao onaj suludi maratonac, koji zna da će umrijeti na cilju, ali ne odustaje od njega i čini sve da ga ostvari", kaže napola ozbiljno, a napola u šali glumica Marija Sekelez, energična ravnateljica popularnog Gradskog kazališta Žar ptica koje je zadnjih deset godina tijekom njezina dva i pol mandata postalo sinonimom za sjajne dječje predstave i za "Naj, naj, naj festival" na kojem su sve predstave - besplatne.
"Karte počinjemo dijeliti dva sata prije početka predstave i one planu u 10 minuta, primjerice, nekidan je 500 gledatelja bilo na predstavi 'Lažeš, Melita' Duška Radovića u Gavelli", nastavila je Marija Sekelez, dodavši da je na ovom jubilarnom festivalu bilo 18 predstava, 12 hrvatskih i šest inozemnih, i sve su bile pune. "Čim sam došla u 'Žar pticu' znala sam da kazalište moram revitalizirati u svim smjerovima i odmah sam pokrenula programe 'Nema zime u Žar ptici' i 'Osmijehom do zdravlja', te 'Naj, naj, naj festival'. Godišnje imamo tri premijere, 300 izvedbi i 45 tisuća gledatelja, a do sada smo dobili 50-ak nagrada i gostovali na gotovo svim kontinentima. Danas sve funkcionira idealno, ali svjesna sam da se to sve može srušiti u trenu."
Marija Sekelez počela je glumiti još kao studentica početkom '70-ih, odmah nakon Hrvatskog proljeća, u popularnoj Brešanovoj "Predstavi Hamleta u selu Mrduša Donja" uskočivši u projekt nakon što se razboljela Vlasta Knezović. Igrala ju je 200 puta, a s njom su gostovali širom svijeta. Uvijek je bila slobodnjak, čak i onda kada je intenzivno surađivala s Teatrom &td u kojem je igrala u više od dvije tisuće predstava, te s Kazalištem Trešnja. Zatim je sama realizirala nekoliko monodrama i multimedijskih projekata kao što su "Isadora - prva bosonoga plesačica" i "Majstorska klasa Marije Callas" Terrencea McNallyja. Za ulogu slavne operne dive Marije Callas kostim joj je darovala engleska kreatorica hrvatskog podrijetla Franka Kutleša, a s tom je predstavom nastupala u Londonu, Parizu i drugim europskim gradovima, gdje je dobila sjajne kritike. Početkom '90-ih intenzivno je radila na Hrvatskoj televiziji, a snimila je i četiri dokumentarna filma - o kreatorici Franki Kutleši, političarki Zdenki Gast, pjesnikinji Anki Petričević i misionaru Borisu Dabi.

"Venem za glumom i zato ću obnoviti 'Majstorsku klasu Marije Callas', jer je to božanstvena uloga od koje ste pijani od radosti dok je igrate", najavila je i dodala da će zatim s Natalijom Đorđević postaviti na scenu komad "Diva" Marijane Nole. A s Marijom Kohn obnavlja "Ručni rad", koji su igrale deset godina u Teatru &td. "To će mi biti transfuzija, koja će me održati na životu."
KAO OPERNA DIVA MARIA CALLAS s kojom je gostovala širom Europe i dobivala sjajne kritikeNa pitanje kako se odlučila glumu zamijeniti mjestom ravnateljice kazališta "Žar ptica", Marija Sekelez je odgovorila da je 30 godina bila slobodnjak i sama organizirala svoje predstave, od kupnje materijala za kostime do sklapanja ugovora i odlaska u tiskaru. "Tako sam se upoznala sa svim fazama kazališnog posla i zapitala sam se zašto ne bih to znanje i iskustvo pokušala iskoristiti kao voditeljica jednog glumačkog ansambla", kaže Marija Sekelez dodavši da tada nije ni slutila kakve je prepreke čekaju.
Prije deset godina malo je ljudi znalo gdje je kazalište "Žar ptica", koje je smješteno u Društvenom domu Kozjak pokraj Mirogoja tako da se s prozora ureda ravnateljice na drugom katu vide grobovi. "Prostor je bio devastiran, šahisti su igrali šah u dvorani za probe, a tu je živio i pas lutalica, koji je znao prije matineja napadati djecu", nastavila je Marija Sekelez. "Kazališta zapravo nije bilo. Na početku sam potrošila 90 posto energije za saniranje problema, a zatim sam s preostalih deset posto pokrenula kazalište. Kad mi se na prvoj premijeri 'Bontona' pojavilo 60 gledatelja, mojoj sreći nije bilo kraja. To mi se činilo nevjerojatno velikim uspjehom. Već smo u prvoj godini napravili sedam premijera jer se nije imalo što igrati od prije. Time sam sve šokirala, a sebe sam zdravstveno ugrozila jer sam zbog strašnog stresa i vjetrometine na kojoj sam se našla oboljela od herpesa zostera. No nisam posustala nego sam nastavila ostvarivati svoju viziju i danas, unatoč jakoj konkurenciji, imamo respektabilno dječje kazalište."
Na pitanje kako se kao glumica i umjetnica snašla u poduzetničkim vodama Marija Sekelez je odgovorila da ima prirođeni smisao za financije, jer potječe iz okolice Imotskog. "Moj otac je iz Lovreća iz Imotske krajine, a majka iz Šestanovaca, koji se nalaze pet kilometara niže. Rodila sam se u Vukovaru, no odrasla sam u Splitu, znači, ja sam čistokrvna Dalmatinka. Potekla sam iz patrijarhalne radničke obitelji i nemam nikakav background. Bila sam izvrstan đak i multitalentirana, i u splitskoj srednjoj školi uključila sam se u Tribinu mladih u kojoj je s nama glumcima radila velika glumica Božena Kolničar. Bili smo u stanju zanosa i velike kreativnosti. U Zagrebu sam od prve primljena na Akademiju dramske umjetnost, a paralelno sam upisala i komparativnu književnost i češki na Filozofskom fakultetu jer moji roditelji nisu bili zadovoljni mojim izborom glume. Majka mi je govorila da će po cijeli dan šiti da studiram što hoću samo ne glumu, pa sam upisala i taj studij kako bih im ugodila. Ali duboko u sebi osjećala sam da je gluma moj poziv i da ću biti nesretna ako se ne realiziram kao glumica."
MARIJA SEKELEZ kao balerina Isadora u samostalnoj predstavi 'Isadora - prva bosonoga plesačica'Marija Sekelez je ispričala kako je u Zagrebu počeo "njen hod po mukama". Studirala je za vrijeme Hrvatskog proljeća, promijenila je 25 soba i tako upoznala grad. Stalno je morala preskakati prepreke pa je u šali rekla da je "rođeni petobojac". "To je bilo pravo nevrijeme", kaže ravnateljica "Žar ptice". "Sve mi je izgledalo fantazmagorično - na ulicama Zagreba bili su tenkovi, mase ljudi, policija, a mi - Zvonimir Berković, Ivo Škrabalo i ja, skrili smo se u jednu vežu na Trgu bana Jelačića. Unatoč tome, u kazalištima se mnogo radilo i predstave su bile pune. No deset godina nitko nov nije dobio stalni angažman ni u jednom zagrebačkom kazalištu! Preživljavala sam glumeći u 'Predstavi Hamleta u selu Mrduša Donja', iako je nad tom predstavom stalno zvonio alarm zabrane."
Kada je igrala vlastite predstave poput "Večernja zvijezda ili žena sam" Vesne Parun, "Tebi, moja Dolores" Saše Božović i "Uzmi me takvu kakva jesam" Vesne Krmpotić, pokušavala je tumačiti, kaže, neke svoje svjetonazore, a tekstove je birala kao da je bila vođena. "Kad govorite introspektivni, meditativni tekst Vesne Krmpotić, ne možete ga izreći ako nije prošao kroz vaš organizam, sjećanje, emocije i misao", objašnjava Marija Sekelez. "Publika vas neće slušati ako joj direktno u dušu ne ulijevate taj nektar. A to sam mogla zato što sam u privatnom životu svjedočila takvim emotivnim iskustvima da sam ih mogla prenijeti na scenu." Zatim je u doba plaćanja depozita na carini i nestašica kave i toaletnog papira s lutkarskim "Hamletom" Zlatka Boureka i Toma Stopparda obišla više od 50 festivala širom svijeta.
Na pitanje kada je osvijestila feministički odnos prema životu, Marija Sekelez je odgovorila da je takva bila oduvijek. "Feminizam je za mene osviještenost mog ženstva, koje ne dopušta da ga se gazi. To se ženstvo mora afirmirati i ispuniti u svojoj cjelovitoj misiji i biti spremno podnijeti žrtvu zbog samorealizacije. Muškarci u mom životu teško su prihvaćali te moje stavove, a možda je to rezultiralo time što sam ostala neudana. No to ne znači da nisam voljela i bila voljena. I još više patila. Ali nisam frustrirana jer sam uvijek slijedila svoj put."