Čini se da je organizator dolaska marokanskog iscjelitelja Mekkija Torabija, Zagrepčanin iračkog podrijetla Asad Sabo Ajel, ovih dana malo nervozan jer im je biznis s “čudotvornim liječenjem” u teškoćama budući da ljudi više ne dolaze Mekkiju u onako velikom broju kao ranije. Sa svojim “seansama” krenuo je s dva dana zakašnjenja jer je nekome u Gradskom poglavarstvu ipak postalo sumnjivo zašto neki Marokanac opet dobiva besplatnu velesajamsku halu sa svim uslugama, pa je dozvola s Velesajma malo kasnila i umjesto 11. svibnja, kako je najavljeno na hrvatskoj internet stranici Mekkija Torabija, on je sa svojim “seansama” mogao započeti tek 13. svibnja.

Drugo, osim Nove TV i Večernjeg lista, nitko od medija nije izvijestio o Mekkijevu dolasku, što je vjerojatno samo jedan od razloga zašto je ovaj put na Velesajmu bilo neusporedivo manje ljudi nego za prošlog Mekkijeva dolaska. Ljudi više jednostavno ne vjeruju toliko Mekkiju. Koliko god oni sami sebe reklamirali i širili priče o tome kako je Mekki izliječio ljude od raka, kako su neki ustali iz invalidskih kolica i slično, činjenica je da za to nema nikakvih relevantnih dokaza i da su se ljudi koji su već ranije bili kod Mekkija na vlastitoj koži mogli uvjeriti da im se zdravstveno stanje nije popravilo, da nekih bolesnika koji su imali smrtonosne bolesti više i nema među živima te da im se na Velesajmu prodaju samo prazne tlapnje.

Uostalom, većina ljudi i ide onamo samo zato što je besplatno, odnosno sve što potroše je nekoliko desetaka kuna na nekoliko flaša “energizirane” vode koja nikome ne može štetiti budući da je riječ o flaširanoj, tvornički zapakiranoj običnoj vodi Jana. Kao što nam je ispričala žena koja je zajedno sa suprugom čekala u redu za čudotvoran dodir Mekkija Torabija u petak, prošli put kad je Mekki boravio u Zagrebu organizatori su se hvalili da je samo u jednom danu Mekkija obišlo 24 tisuće ljudi. Ovaj put, barem prva dva dana, jedva da je došlo dvije tisuće ljudi. Da je Asad Sabo Ajel pomalo nervozan već zbog same činjenice da su stvari krenule puno lošije nego lani, bilo je posve očito i kad je u petak poslije podne fizički nasrnuo na fotoreportera Nacionala Krasnodara Peršuna koji je mirno sjedio u automobilu izvan službenog dijela parkinga Zagrebačkog velesajma i s pristojne udaljenosti fotografirao što se događa oko Paviljona 2. Tragično je da je nakon što je Nacional prošli put argumentirano i kritički pisao o djelovanju Mekkija Torabija, Globus objavio reportažu iz Maroka s pričama o čudotvornim izlječenjima brojnih ljudi te su bez imalo kritičnosti objavili izjave Mekkija Torabija kako je od raka izliječio više ljudi nego liječnici te da liječi čak i sidu.

U Maroku su snimili i mnoge Hrvate koji su ondje teško bolesni išli po izlječenje, a među njima je bio i poznati vizažist Tomo Vrban koji je bolovao od karcinoma mozga. U nadi da mu Mekki Torabi može pomoći, najprije ga je u studenome prošle godine posjetio u Zagrebu, a potom se uputio na naporan put u Maroko. Globus je u veljači ove godine objavio i fotografiju Tome Vrbana s Mekkijem Torabijem i Asadom Sabom Ajelom u Maroku. Dva mjeseca poslije toga Tomo Vrban na žalost podlegao je zloćudnoj bolesti, ali više nikoga nije zanimalo kako to da ga “čudotovorac” Mekki nije uspio izliječiti iako je on osobno vjerovao u njegove moći. Na žalost, osim ljudi nepoznatih javnosti, a o čemu je Nacional već pisao, u posljednje vrijeme umrle su još dvije poznate osobe koje su kod Mekkija potražile pomoć, slikarica Izabela Šimunović i mlada voditeljica Iva Bagić. No još u prosincu 2009. Večernji list objavio je izjave Mekkija Torabija, koji je uvrijeđen člankom koji je Nacional objavio o njemu, rekao kako više neće doći u Hrvatsku, ali da će primati Hrvate u Maroku te je naveo kako su ga već posjetili slikarica Izabela Šimunović i vizažist Tomo Vrban.

“Kada je Goran Ivanišević prvi put doveo k meni u Mlinove teško bolesnog prijatelja Tomu Vrbana, doslovce ga je donio na rukama. Tomo je nakon prvih tretmana također doputovao u Maroko kako bismo nastavili s liječenjem. Odsjeo je u hotelu Lamphite i osjeća se izvrsno. Karcinom se povlači, a Tomo će se uskoro vratiti kući, pa će poslije Nove godine opet doći u Maroko kako bismo nastavili s tretmanima” izjavio je u prosincu 2009. za Večernji list Mekki Torabi. On je za Večernji ispričao i detalje o liječenju slikarice Izabele Šimunović: “Za mojeg posljednjeg boravka u Zagrebu posjetila me gospođica Severina s teško bolesnom prijateljicom Izabelom Šimunović i njezinim roditeljima, koji su mi tada rekli da su liječnici prognozirali kako će Izabela umrijeti u roku od 48 sati ako joj ne pomognem. Već nakon nekoliko tretmana Izabela, koja boluje od karcinoma kostiju, osjetila se bolje. Kako sam tada morao otputovati službeno u Kinu, nazvala me gospođica Severina i zamolila da se nađemo radi nastavka Izabelina liječenja. Izabela je na novi tretman ponovo došla u Mlinove 28. studenoga, a 10. prosinca doputovala je u Maroko kako bismo nastavili s jednomjesečnim liječenjem. Tom prilikom dočekao ju je u zračnoj luci hrvatski veleposlanik Bekić, a odsjela je u hotelu Kasbah. Ona se danas osjeća odlično i pije samo kafetine po potrebi.”

Mekki Torabi tada je za Večernji otkrio i da je RTL-ovoj voditeljici Ivi Bagić u Zagrebu napravio dvadesetak tretmana, nakon čega se ona, kako je rekao, osjetila puno bolje te je naveo i kako bi ona, nakon što obavi određene liječničke pretrage, trebala stići u Maroko da nastavi sa započetim liječenjem. Večernji list tada je bez imalo kritičnosti prenio sve njegove izjave. Mekki je tada najavio i kako će koncem travnja, umjesto u Zagreb, budući da je bio uvrijeđen činjenicom da ga je Nacional prozvao šarlatanom, otići u Sarajevo. Međutim, u Sarajevu nije bio i umjesto toga opet je stigao u Zagreb, možda računajući kako su Zagrepčani lakovjerniji od Sarajlija. Međutim, da su svi mediji objektivno i kritički pisali o djelovanju Mekkija Torabija, on bi vjerojatno bio prisiljen održati svoje obećanje koje je dao nakon prvog takvog teksta u Nacionalu, a to je da više neće doći u Hrvatsku. Nacional se obratio i policiji s upitom namjeravaju li išta poduzeti kako bi provjerili što se događa na Zagrebačkom velesajmu. Naime, kad smo im pisali u studenome prošle godine, rekli su da oni protiv Mekkija Torabija nisu dobili prijavu, a bez prijave ne mogu djelovati. Slično su odgovorile i brojne druge institucije kojima smo se obratili, od Državnog odvjetništva do Inspekcije Ministarstva zdravstva, Državnog inspektorata i Porezne inspekcije.

POZNATE OSOBE poput Severine Vučković i Ankice Dobrić rado su se družile s Mekkijem TorabijemIako nitko iz tih institucija nije poduzeo nikakve konkretne mjere, činjenica je da se raspoloženje prema Mekkiju Torabiju u javnosti promijenilo. Ovaj put o pitanju besplatnog davanja Paviljona na Zagrebačkom velesajmu na korištenje Mekkiju Torabiju, raspravljalo se i u Gradskoj skupštini. Zastupnik SDP-a u Gradskoj skupštini Marin Knezović, koji je to pitanje postavio na sjednici Skupštine, dobio je odgovor od Milana Bandića kako će Mekki Torabi i dalje dobivati besplatan prostor. Marin Knezović je za Nacional rekao: “Po meni je krajnje neprimjereno da se javni novac troši na tretmane, blago rečeno, sumnjive naravi. Tu postoji ozbiljna sumnja da se radi o nadriliječništvu. Iako su razni iscjelitelji nešto što je praktički nemoguće iskorijeniti, jer uvijek je postojala ta želja kod ljudi da uz pomoć nekih baba vračara i sličnih riješe sve svoje probleme, nedopustivo je da se takvim osobama daje podrška gradskih vlasti. To je nešto što je bilo na rubu i na rubu bi trebalo ostati, a trošenjem javnog novca na takve iscjelitelje stavljaju se u sumnju dostignuća ovog društva. Da se paviljon na Zagrebačkom velesajmu iznajmljuje u komercijalne svrhe, bila bi riječ o milijunskom iznosu, a čak i da se radi o društveno-korisnim stvarima, najam bi bio sigurno barem 1 euro po kvadratu.

Za takve i slične priredbe Grad godišnje troši oko 6 milijuna kuna, a pritom je Velesajam kronični gubitaš. S tim da za prethodne Mekkijeve dolaske ne postoje čak ni ugovori između Velesajma i Grada. Takve se stvari događaju u društvima koja prolaze moralnu krizu jer je riječ o anticivilizacijskom činu, to je nedopustivo.“ Tako nešto nedopustivo je i u svim civiliziranim zemljama, posebno članicama Europske unije. To pitanje posebno je strogo regulirano u Francuskoj gdje zakon sprečava sva djelovanja koja predstavljaju napad na ljudska prava, temeljne slobode ili koja ugrožavaju javni red, a počinjena su u okviru mentalnog djelovanja. Riječ je o zakonu About/ Picard iz 2001. koji bolje definira delikt svjesne zloporabe stanja slabosti. Zakonom je šire obuhvaćena definicija stanja fizičkog ili psihološkog podčinjavanja. U Francuskoj je apsolutno nezamislivo da netko poput Mekkija Torabija dobiva javne pohvale i k tomu još i gradske prostore, a da nitko od mjerodavnih institucija ne reagira. U obrazloženju francuskog veleposlanstva u Zagrebu stoji: “Nije osobito važno dolazi li devijacija od sljedbeničkog pokreta, novog vjerskog pokreta, religije iz Knjige postanka (kršćanstvo, islam, judaizam) ili samozvanih medicinskih iscjelitelja.

Čim je ispunjen određeni broj uvjeta, prije svega kad je došlo do nečijeg podčinjavanja, država poseže za represivnim djelovanjem.” Djelovanje države posebno se odnosi na primjenu mjera nadzora i odgovarajuće prevencije, osim zaštite slobode savjesti i zaštite individualnih sloboda, naglasak je stavljen na zaštitu najslabijih pojedinaca kao što su djeca. Pri francuskoj vladi postoji i Međuresorna misija za praćenje i borbu protiv devijacija sekti - MIVILUDES, koja je u ovlasti predsjednika francuske vlade. Predsjednik MIVILUDES-a Georges Fenech za Nacional je izjavio kako je francuski parlament regulirao pitanje psihoterapeuta kako bi se spriječilo da razni šarlatani varaju bolesne ljude i time dodatno ugrožavaju njihovo fizičko i psihičko stanje. “Grupa stručnjaka u suradnji s francuskim Ministarstvom zdravstva radila je na prijedlogu zakona kako bi se definiralo nekonvencionalnu terapeutsku praksu i obavijestilo građane o opasnostima takvog djelovanja. S druge strane, pokrenuto je nekoliko sudskih postupaka zbog ubojstava i ne pružanja pomoći osobama koje su bile u opasnosti. Tu su i odredbe zakona About-Picard iz 2001. za mentalnu manipulaciju sa psihičkim pritiskom i izvrnutim moralnim normama.

Na Plesu su 9. svibnja Mekkija Torabija dočekali i Hrvoje Vojković te Vesna Škare-OžboltZbog kršenja tog zakona ispituje se već na stotine slučajeva. MIVILUDES također u suradnji s drugim službama javnim upozorenjima na primjere takvog djelovanja predstavlja svojevrsnu kočnicu za ekspanziju tog fenomena, a u mnogome zahvaljući prijavama samih građana”, rekao je Georges Fenech. K Mekkiju Torabiju dolazi i velik broj roditelja s teško bolesnom djecom. Poštujući bezizlaznost situacije u kojoj se nalaze roditelji teško bolesne djece, ipak treba postaviti pitanje da li takvoj djeci povlačenje po paviljonu s tisućama drugih bolesnih ljudi može još više štetiti i dodatno narušiti njihovo ionako narušeno zdravlje. Pravobraniteljica za djecu Mila Jelavić, međutim, nema odgovor na pitanje da li bi i na koji način takvu djecu trebalo zaštititi od podčinjavanja lažnim čudotvorcima. “Tragom drugih sličnih obavijesti o primjeni nekonvencionalnih/alternativnih metoda liječenja djece, prošle godine obratili smo se Ministarstvu zdravstva i socijalne skrbi s upitom o tome kako se provodi nadzor nad radom terapeuta koji primjenjuju takve metode liječenja. Pitali smo i kakav je postupak predviđen u slučaju sumnje na nesavjesno obavljanje djelatnosti terapeuta koji primjenjuje nekonvencionalne metode liječenja.

Od Ministarstva smo dobili odgovor da izdavanje rješenja za rad uz primjenu metoda alternativne medicine pa samim tim ni nadzor nad takvim radom nije u njihovoj ovlasti. Izvijestili su nas da predstavke u kojima ih građani upozoravaju na pojedine oblike 'alternativnog' liječenja prosljeđuju na mjerodavno postupanje Državnom odvjetništvu, ako postoji sumnja na kaznena djela protiv zdravlja ljudi, opisana u Kaznenom zakonu, ili ih prosljeđuju Državnom inspektoratu, Odsjeku za nadzor u području prometa robe, obrta i usluga. Takvu uputu je stoga i Ured pravobraniteljice za djecu davao svima koji su mu se obratili sa sličnim upitima”, stoji u njezinu odgovoru. Nije objasnila da li je njihov najveći domet to što su poslali upit Ministarstvu zdravstva i nisu iskoristili druge mogućnosti djelovanja, a posebno svoj utjecaj koji imaju u javnosti. Zašto se ona nije direktno obratila Državnom odvjetništvu? U takvim slučajevima sami roditelji se rijetko direktno obraćaju državnim službama. Pedijatrica iz Čakovca Verica Jačmenica-Jazbec, međutim, objasnila je kako roditelji ne žele prihvatiti realne postavke suvremene medicine prema kojima još uvijek ima neizlječivih i fatalnih bolesti.

“Alternativac uvijek nudi čvrstu nadu. No ako se nada ne ostvari, onda je uvijek kriv pacijent koji nije dosta vjerovao u metodu ili nije išao na tretmane dosta često. Nikada, zaista nikada nije greška u terapeutovoj procjeni ishoda bolesti. Današnji roditelji ne žele čuti medicinska objašnjenja. Njih ne zanima što je to placebo efekt. Oni su opijeni informacijama o tzv. trenutačnim ozdravljenjima na pojedinim skupovima iscjelitelja ili na vjerskim seminarima koji se odvijajaju i u Hrvatskoj. Alternativac koji obećava vječnu mladost, snagu, zdravlje, beskrajni život itekako je bolji sugovornik za bolesnika i njegovu obitelj jer liječnik koji donosi loše vijesti o zdravlju djeteta je već u startu negativac. Samim tim roditelji lakše prihvaćaju razne new-age ‘majstore’ iz čijih usta čuju ono što žele čuti, najčešće kako ni jedna bolest nije neizlječiva. Od terapeuta ilegalne medicine pomoć zatraži oko 70 posto roditelja djece s teškim bolestima”, navela je doktorica Verica Jačmenica-Jazbec. Ona upozorava da se konvencionalna medicina bazira na dokazima, a ilegalna na dojmovima. Branka Dujmić-Delcourt, Hrvatica angažirana u Radnom odboru za sekte u Vijeću Europe u Strasbourgu te u Bruxellesu kao član izvršnog odbora Europske federacije centara za istraživanje i informiranje o sektarizmu (FECRIS) te predsjednica Centra za informiranje o sektama i kultovima - CISK Hrvatska, kaže kako je Vijeće Europe poslalo svojim zemljama članicama tri preporuke između 1992. i 2001. godine o tome kako rješavati i zaštititi građane od ilegalnih aktivnosti sekti.

ASAD SABO AJEL Zagrepčanin iračkog podrijetla je Mekkijev pokrovitelj i domaćin u Zagrebu, a tvrdi da ga je Mekki izliječio od raka gušteračeSektaškim ponašanjem smatra se i primjena ezoterije te ilegalne medicinske prakse koja je u Hrvatskoj dosegla široke razmjere zahvaljujući njihovim plaćenim propagandistima, političkoj podršci koja se pokazala pristranom te tužbama sektaškog profila. FECRIS je u suradnji s državnim institucijama u Francuskoj, Belgiji, Njemačkoj, Italiji, Rusiji, Španjolskoj i šire, stavio Hrvatsku kao temu daljnje rasprave.