Uragan Katrina uništio je mnoge životeI pet godina nakon uragana Katrina građani New Orleansa pokušavaju izaći na kraj sa svojim traumama. Glasnogovornica Muzeja južnjačke umjetnosti Ogden Sue Strachan pokazuje na uramljenu sliku na podu i kaže da ona mnoge i dalje ispunjava bijesom. Na slici je prikazan bivši predsjednik George Bush kako kroz prozor zrakoplova gleda poplavljeni New Orleans. Sue Strachan zaključuje: "Ova fotografija pokazuje kako nas je Vlada ostavila na cjedilu."

Ta je fotografija dio izložbe "Njihove priče", zbirke novinskih fotografija koje su snimljene u New Orleansu za vrijeme i nakon uragana Katrina. To su slike razaranja, smrti, bijede i bespomoćnosti u rujanskim danima 2005. godine. Sue Strachan kaže da neki žitelji grada nisu u stanju suočiti se s ovim fotografijama: "Jedna prijateljica tada je izgubila kuću. Ne želi vidjeti izložbu, jer bi se previše uzbudila."

Život prije i poslije uragana

Za ljude u New Orleansu život se dijeli na prije i poslije uragana. Bez obzira s kim se razgovara, svi su jedinstveni: ovaj grad više nikada neće biti kao što je bio prije Katrine. Tisuće njegovih stanovnika do danas se nisu vratile, povijesne građevine nepovratno su izgubljene. New Orleans su uvijek nazivali "Velika lakoća" - no ta tipična lakoća pretvorila se u neizvjesnost.

Ali, barem je grad sada spremniji za neku novu veliku oluju, tješi se Britanac Peter Verhoeven koji već tri desetljeća živi ovdje. On sa suprugom ima mali pansion. Nakon Katrine bilo je potrebna godina dana za obnovu pansiona i Verhoeven se s užasom prisjeća vremena nakon uragana: "Vidjelo se najbolje i najgore u ljudima. Bilo je heroja i kriminalaca. U našem susjedstvu upadali su u kuće i pljačkali ih i tada nam je bilo jasno kako se brzo čovjek može pretvoriti u zvijer."

Građani su vezaniji uz grad

S druge strane, katastrofa je zbližila ljude i potakla novi duh zajedništva, kaže arhitekt Scott Bernhard: "Mislim da smo naučili više voditi računa jedni o drugima i povećao se broj onih koji su spremni učiniti nešto dobro za zajednicu." Bernhard kaže da se ljudi više zanimaju jedni za druge, a i sam je potpuno promijenio život. Umjesto projektiranja kuća za bogate klijente potpuno se posvetio radu za opću dobrobit. Sada planira kuće koje se podižu donacijama i smatra da je to dobro za grad. On zaključuje: "Vezanost za grad koji su njegovi građani sami obnovili veća je nego ako je grad obnovila Vlada."