Jovanov je predstavu 'Judita', nastalu po spjevu Marka Marulića, snimao šest dana u zadarskoj crkvi Svetog Donata a prikazat će se na HTV-uDonedavno je Radislav Jovanov Gonzo bio poznat samo kao hrvatski redatelj glazbenih videospotova. I dok je snimanje glazbeno-dokumentarnih filmova očekivan potez - Jovanov sada snima jedan takav film o grupi Gustafi, prilično iznenađujuća bila je vijest da upravo on za HTV snima “Juditu”, predstavu koja se temelji na istoimenom spjevu Marka Marulića. U kazališnoj režiji Sande Hržić predstava je snimana šest dana u crkvi Svetog Donata u Zadru, bit će prikazana na Hrvatskoj televiziji sljedeće godine te potom objavljena i na DVD-u.

Radislav Jovanov Gonzo, snimatelj koji još uvijek nije diplomirao na zagrebačkoj Akademiji dramske umjetnosti, počeo je snimati videospotove potkraj osamdesetih godina, kada je za grupu Psihomodo pop snimio videospot za pjesmu Leteći odred. Najveću slavu doživio je u drugoj polovini devedesetih, kada se ulagalo dosta novca u snimanje videospotova. Iako je prije svega radio i još uvijek radi s grupama s rokerskim pedigreom, zbog njegova rada angažirali su ga i pop pjevači, pa je tako snimio i koncert Olivera Dragojevića u londonskom Royal Albert Hallu, videospot za eurovizijsku pjesmu grupe Feminem te je surađivao sa Severinom. Koliko vrijedi pokazuje i činjenica da je do sada šest puta osvojio nagradu Porin za najbolji videospot.

NACIONAL: Otkud vi u HTV-ovu projektu “Judita” i kakvu specifičnu verziju predstave možemo očekivati od vas?

- Mi smo, zapravo, snimali audio u prostoru koji odgovara pjevačici Katarini Livljanić i glazbenicima Albrechtu Maureru i Norbertu Rodenkirchenu. Njima je taj prostor u zadarskoj crkvi Sv. Donata odgovarao akustički a nama vizualno, kao i ljudima s HTV-a. To je bio početak s ciljem da se napravi DVD koji će prikazati drugačiju sliku te predstave koja je, inače, intimna i minimalistička, nema scenografiju, čak ni puno pokreta, prilično je komorna i mračna. Započeo sam taj projekt nakon snimanja s Edom Maajkom i bilo mi je teško kameleonski se transformirati u nešto deseto, ali sam s vremenom uspio. Kada sam pogledao predstavu i kada mi je redateljica predstave Sandra Hržić, zajedno s Katarinom Livljanić, objasnila neke stvari, shvatio sam da je to dobra podloga da napravim ono što se tražilo od mene, a to je da prenesem u projekt svoj vizualni rukopis i tako napravim drugačiju verziju te predstave. Predstava bi trebala biti prikazana na HTV-u u prvoj polovini sljedeće godine.

NACIONAL: Pitao sam vas “otkud vi” jer ste etablirani redatelj glazbenih videospotova koji je već 20 godina najpoznatiji takav redatelj u Hrvatskoj. Kako je došlo do toga da videospot koji ste vi režirali ima posebnu važnost?

JOVANOV KAŽE da još uvijek radi spotove u malim produkcijama jer 'sam duboko u sebi ostao glazbenik i bez glazbe i filma ne bih mogao živjeti i uvijek ću uživati u totalno suludoj novoj pjesmi grupe Let 3 ili TBF-a nego se mučiti s nekim uredskim sastancima koji sa mnom nemaju nikakve veze'- Kao prvo, u to vrijeme je bio rat, na televiziji osim ratnog programa i domovinskih spotova nije bilo mnogo toga drugoga. Ja svoj prvi videospot nisam napravio za vrijeme rata, nego u osamdesetima, meni najdražem dobu, odnosno s 1987. na 1988. godinu, kada je Psihomodo pop nakon godina i godina rada objavio svoj prvi album. Tada sam vidio videospot grupe The The za pjesmu “Infected”, što je užasno utjecalo na mene i jednostavno sam poželio raditi spotove. Davor Gobac i ja smo se znali od prije, on je pripadao alternativnoj sceni, ja ne, ja sam slušao grupe kao što su The Smiths, The Cure, Violent Femmes, što je njemu bilo “tak, tak”. Našli smo se oko Ramonesa, napravili omot za njihov prvi album, i tako je nastao videospot za pjesmu “Leteći odred” Psihomodo popa kojim sam se proslavio. To mi je bila odskočna daska za dalje i sve bi se normalno razvijalo, možda bih radio u Beogradu i vani, ali dogodio se rat. Nešto sam snimao po ratištima, snimio sam i domoljubni spot za pjesmu “Hrvatska mora pobijediti” Psihomodo popa. Prvi spotovi koje sam napravio nakon rata bili su za pjesmu “Drive my Car” Soulfingersa, “Jako dobar dan” Sandija Cenova i “Mala fufica” Pips, Chips & Videoclipsa.

NACIONAL: Tada ste se potpuno posvetili snimanju videospotova zbog čega još niste diplomirali na Akademiji dramske umjetnosti.

- Još uvijek pišem diplomski rad, kolege koji su mi mentori mojih su godina. To mi ne stvara nikakvu frustraciju, oni su uviđavni i korektni prema meni. Ja sam u devedesetima želio pomaknuti granice produkcije videospotova, ali nakon 2000. godine to više nije išlo, nego je sve više padalo u produkcijskom smislu. Nekada su proračuni pojedinih videospotova iznosili od četiri, pet tisuća pa do deset tisuća njemačkih maraka, čak i više u slučaju izvođača kao što je bio ET koji je radio s jako puno sponzora. Ne znam je li se to nekome tada isplatilo, ali bilo je više novca i više motivacije nego danas kada proračun videospota iznosi jedva tri tisuće eura, a s totalno drugim cijenama i manjim ambicijama.

KAMELEONSKI RASPOLOŽEN

Televizija je nekad imala interesa prikazivati videospotove. Danas toga interesa nema, videospot služi samo kao popratna vizualizacija na plazmama postavljenim u trgovačkim centrima. Prošlo je 20 godina, ljudi su zasićeni, gledaju spotove na YouTubeu, na mobitelima, tako da forma videospota polako nestaje. Otkud onda meni volja da to i dalje radim? Zato što sam duboko u sebi ostao glazbenik, zato što mi je glazba hrana, bez glazbe i filma ne bih mogao živjeti i zato pristajem raditi čak i u tako malim produkcijama. Recesija nas sve stišće i zašto bih ja bio iznimka? Moram prehraniti svoju obitelj, a nemam 20 godina pa da budem buntovnik. Ipak, uvijek ću više uživati u totalno suludom novom uratku grupe Let 3 ili TBF-a nego da se mučim s nekim uredskim sastancima koji sa mnom nemaju nikakve veze.

NACIONAL: Kako to da u devedesetima nije bilo previše redatelja videospotova tako da ste vi, s rokerskim backgroundom, snimali spotove i za pop-dance izvođače Zorana Škugora i Zrinka Tutića?

LET 3 JE GRUPA za koju je Jovanov radio brojne spotove poput 'Nafte', a za njihov album 'Jedina' iz 2000. snimio je spotove za pjesme 'Profesor Jakov' i 'Tazi-tazi'- Na neku čudnu foru tako je bilo u početku. Na mom čelu nije pisalo da snimam spotove alternativnih ili rock izvođača. U početku sam i ja radio po principu “Ajde, traže te, pa probaj”, a i trebao mi je novac. Nekada mi je dobro došlo da napravim spot nekog komercijalnijeg izvođača kako bih se mogao u potpunosti posvetiti recimo spotu grupe Let 3. Tada bih mjesec dana proveo s njima, ne razmišljajući o novcu kojeg sam imao dovoljno. Nisam ja radio puno za Škugora i Tutića. Nevjerojatno, ali istinito, visoko proračunske videospotove financirali su Emil Tedeschi i Jabukaton za Pips, Chips & Videoclips. Njihov “Seks u školi” bio je jedan od najskupljih videospotova a bilo ih je još jako puno s obzirom na to da Pipsi imaju dosta spotova, a tu su i “Apokalipso” Darka Rundeka (Jabukaton) i “Odlučio sam da te volim” Damira Urbana. Danas si rijetko tko može priuštiti nekoliko dana snimanja videospota, danas se, nažalost, spotovi više ne snimaju filmskom kamerom nego digitalnom. A meni je uvijek bitna bila pjesma jer nikada nisam sebično mislio kako je moj uradak najvažniji a pjesma je tu tek toliko. Recimo “Hirošima” Damira Urbana, koju je režirao Andrej Korovljev, sigurno nije bila jeftina jer se vidi da je u to uloženo previše ljudi i truda i entuzijazma koji ti sigurno nijedna izdavačka kuća neće platiti, a takvih projekata sam se i sam naradio i nije mi žao.

SURADNJA SA SEVERINOM

NACIONAL: Ako je pjesma najvažnija, što vas je onda privuklo Severini s kojom ste također radili?

- Što me može privući Severini? Ona je, kao prvo, zgodna žena, ima neku karizmu, zvijezda je i glupo je reći da ne želim raditi s njom. Da sam je odbio, ona bi to poštovala. Nitko ne radi samo s određenom vrstom glazbenika, nitko ne nosi, da tako kažem, samo crnu boju. Ja sam vrlo šaren i glazbeno mogu biti vrlo kameleonski raspoložen, ali ne prelazim granicu dobra ukusa. To ovisi o tome s kim radim; kad radim, bitan mi je ekipni dio, osobito montažer koji mi na kraju pomogne složiti kockice da vidim što sam dobro napravio a što ćemo baciti. Montažerka je najčešće moja supruga Anita.

NACIONAL: Tko je spojio Severinu i članove grupe Let 3 za videospot pjesme “Moja štikla” koji ste također režirali?

- To nije bila direktno moja ideja nego je proizišla iz razgovora s Damirom Martinovićem Mrletom. Bili smo na piću kad mi je rekao kako mu je ta pjesma super. Ja sam to spomenuo u razgovoru sa Severinom i njezinim menadžerom Tomicom Petrovićem pa je ona rekla da ih se stavi u videospot. Ja sam rekao “zašto ne, meni je to super ideja”, tako da mislim da je to bila njezina i Petrovićeva ideja.

NACIONAL: Vi ste brzo došli na glas kao najskuplji redatelj videospotova. Što znači biti najskuplji redatelj videospotova u Hrvatskoj?

- To znači da si u iluziji. Ta priča oko novca uopće ne postoji, da sam imao previše novca, vjerojatno bih otišao u inozemstvo.

NACIONAL: Jeste li mogli otići u inozemstvo?

- Da nije bilo rata, mogao sam otići u Amsterdam i London. Nije bila u pitanju ni činjenica da sam tada konačno bio upisao Akademiju dramske umjetnosti, ni to što sam radio na HTV-u, nego sam jednostavno tako prelomio. Mislio sam tada da sam prestar a danas mislim da sam i dalje dobar i blesav i naivan jer da nisam, onda ovo ne bih radio, kako kažem, jer mi je gušt.

VAŽNOST NAGRADA

NACIONAL: Osim novca, koliko su vam važne nagrade? Gotovo svake godine ste nominirani za nagradu Porin za najbolji videospot.

S DOMAĆIM glazbenicima poput Gorana Bareta i Davora Gopca na snimanju spota 'Novo vrijeme'; Gonzo je autor mnogih nagrađenih videobrojeva domaćih rock glazbenika, od Majki, Bambi Molestersa, Leta 3 do Vatre i TBF-a- Tu se slažem s Damirom Urbanom koji je nedavno rekao kako je lijepo dobiti Porina, ali to nije kraj svijeta. Staviš ih u neki ormar; meni stoje na ormaru jer ih nemam gdje držati, ali to nije razlog zbog čega radim videospotove, lijepo ih je dobiti kao priznanje za trud i rad.

NACIONAL: U svijetu već više od 15 godina postoji trend u kojem uspješni redatelji videospotova postaju redatelji igranih filmova. Zašto nikada niste odlučili režirati igrani film?

- Nisam se okrenuo režiji igranog filma jer previše respektiram film. Mislim da je i Krešo Dolenčić rekao nešto slično. S druge strane, morao bih biti redatelj koji bi kroz film rekao nešto, ne novo, nego na drugačiji način. Ja nemam šanse reći nešto novo, možda mogu reći nešto na svoj način. Volim mnoge redatelje, Martina Scorseseja, Jima Jarmuscha, Pedra Almodóvara, ali teško je reći što bih ja rekao u svom stilu, možda se previše podcjenjujem, to je ful zajebano početi raditi, poslije je sigurno lakše. Zato nikad ne pljujem po našim redateljima sve dok sam ne probam biti u njhovoj koži. Meni su bitni scenariji a ja nikada nisam dobio scenarij od nekoga. Prije šest, sedam godina probao sam ga napisati i nije mi išlo. Režirat ću kratku priču po scenariju mlade scenaristice Jasne Žmak. To mi je prilika da napravim ljubavnu priču o dvije djevojke i jako mi je drago što sam je dobio. Dosta dobro poznajem kompleksnost produkcije, a život me jednostavno nosio tako da se nisam posvetio igranom filmu. Da bi radio film, moraš se odmaknuti od obiteljskog života, bar na neko vrijeme. Nisam želio biti sebičan prema obitelji, iako mi je supruga rekla da to nije baš tako, i da ću, ako doista želim, i napraviti taj film.

NACIONAL: Ipak, bili ste snimatelj na filmu “Rezervni dijelovi” slovenskog redatelja Damjana Kozolea i to je vaše jedino iskustvo rada na dugometražnom filmu.

- To je nešto što sam mogao kontrolirati, bez obzira na to što se film snimao u Sloveniji. Bio je to tromjesečni posao i tada moraš maknuti od sebe egotrip, nisam bio redatelj nego dio redateljeva tima kao direktor fotografije. Hrvatski redatelji nikada nisu tražili da im budem snimatelj na njihovim filmovima. Jedini hrvatski redatelj s kojim sam radio bio je Hrvoje Hribar, napravili smo nekoliko reklama, recimo prošle godine za Hrvatsku turističku zajednicu. Hribar mi je jako drag redatelj, volim njegov način rada a i to što je gurman i voli putovati. Svaki je redatelj kompleksna osoba, i ja sam zeznut na neku foru, ali što sad? Hrvatski redatelji možda misle da ne želim raditi na filmu, možda nisu ni gledali taj slovenski film, valjda misle da sam pun sebe i ne želim biti snimatelj. To je greška. Puno redatelja ima svoje snimatelje.

NACIONAL: S obzirom na to da je zanimanje za domaće videospotove u padu, čime se sada primarno bavite?

- Snimio sam puno materijala s Gustafima širom Italije, na Sardinij i po francuskoj obali i sad slijede montaže nekoliko novih spotova, “Judita”, Zagrebačke priče, a u pripremi je jedan scenarij za kratki igrani film u produkciji Dima.

ZA TOMA WAITSA

NACIONAL: Kako izgleda vaš odnos spram glazbenika? Jesu li oni ekscentrici koje vi kao redatelj držite pod kontrolom?

- Da, na neku foru. Kada neki glazbenik na snimanju spota jednostavno bez opravdanog razloga zajebava, onda mu to i kažem bez ustručavanja. Let 3 su majstori, oni ne kenjaju, i ako im kažem da moraju visjeti na drvetu, onda će oni to i napraviti ako im objasnim zašto to moraju napraviti. S vremenom to ide sve teže. Kada smo snimali spot za pjesmu “Dijete u vremenu” gdje smo morali provesti šest sati u avionu, bilo mi je jasno da Zoran Prodanović Prlja želi izići kako bi zapalio cigaretu. Ako poštuješ pjevača i cijelu grupu kao što redatelj poštuje glumca, onda je sve u redu. Na kraju, to je njihov videospot, ne moj. Ja ne mogu biti sebičan, ali moram biti kolegijalan. Možda je to razlog zbog kojeg ljudi žele raditi sa mnom. Ja, iskreno rečeno, ne radim genijalne videospotove. To su dobri spotovi koji imaju neki šarm koji je dovoljan. Neki su bolji, neki su lošiji.

NACIONAL: Koje vi videospotove gledate kod kuće?

- Ja ne gledam Lady Gagu, meni je to deplasirano i dosadno, super su mi spotovi sastava OK Go, to me veseli. Došlo je do toga da je limun iscijeđen do kraja, koštice su davno pobacane, ostale su samo nove tehnologije. Mene, našu generaciju, mnogo više veseli vidjeti videospot za pjesmu Toma Waitsa koji je napravljen s kamerom i dva psa u krntiji od automobila nego Lady Gagu koja je samo novi nastavak Madonne.