Ni godinu dana nakon snimaka koje su potresle svijet stanje nije ništa boljePrije godinu dana potres je na Haitiju ostavio pustoš. 60 posto zgrada je uništeno, milijun i 300 tisuća ljudi ostalo je bez krova nad glavom. Poginulo je 230.000 osoba. Međunarodna je zajednica obećala pomoć od 10 milijardi dolara, a humantirane su organizacije diljem svijeta dobile donacija u vrijednosti od stotinu milijuna dolara.

Još ništa nije kako treba

Koleru bi liječnici trebali pod kontrolu dovesti tek za neka četiri mjeseca, a u mnogim mjestima još uvijek vladaju poplave nakon obilnih kiša. Obnova je u tijeku, ali isuviše sporo. Voditelj njemačkog odjela Humantiarne organizacija "Liječnici bez granica" Frank Dörner žali se da su se mnoge, prije godinu dana spontano pokrentue akcije, u međuvremenu ugasile. "Ali ima ih još uvijek mnogo, to se mora reći. Mnogo ih je još registriano u koordinacijskim skupinama, ali malo je njih zapravo praktično aktivno."

Broj humanitarnih organizacija koje su još ostale na Haitiju, može se samo procjenjivati. Navodno ih ima više stotina iz cijelog svijeta. One se pri obnovi moraju mučiti pitanjima kao što su vlasnički odnosi, nejasna građevinska pravila, korupcija te dostava pomoći koja se svako malo na granici između Dominikanske Republike i Haitija blokira. Politički odnosi u zemlji su nejasni. Dörner kaže kako humanitrani radinci često ne mogu puno učiniti: "Veliku ulogu u svemu igra činjenica da međunarodna zajednica, ali i UN, imaju vrlo malo pouzdanih partnera s kojima mogu razgovarati. Ako na primjer razgovarate o tome kako obnoviti infrastrukturu, onda naravno morate moći pričati s nekim iz odgovornog ministarstva za to."

Teški uvijeti

Nemiri koji su se razvili iz nezadovoljstva Haićana zbog sporog napretka u njihovoj zemlji, uglavnom su se smirili, ali zemlja nije daleko odmakla. Elmar Frank je voditelj akcije "Njemačka pomaže" i objašnjava zbog čega je tako. "Glavni razlog leži u tomu da se gomila građevisnkog otpada, iz kojeg bi se mogao izgraditi cijeli brijeg, gotovo nikako ne može ukloniti. Imate male ulice, uske ulice, pa onda brdovito područje, kud ne možete proći s bagerom. Prije no što počnete graditi nešto novo, sav se taj otpad mora ukloniti. A to tu ide samo ručno. Posvuda po gradovima vidite kolone ljudi koji rukama tovare građevinski otpad na tačke i odvoze ga na za to posebno označena mjesta s kojih se on potom noću odvozi velikim bagerima."

U međuvremenu prije svega njemačke humantiarne organizacije svoj su interes usmjerile na seoska područja, jer se tamo ipak poštuju neka pravila. Organizira se podjela sjemenja, grade se vodovodi, Nicole Bergmann iz organizacije "Njemačka pomaže" zadužena je za obrazovanje i higijenu.

"Vidimo i rezultate. U mnogim kampovima ljudi su puno osvješteniji kad se radi o higijeni. To prije nije bilo tako. Tako smo spriječili zarazu tisuća ljudi, pad stope oboljenja je sada očit."

U većini škola ponovno je organizirana nastava a i bolesni i ozlijeđeni se oporavljaju. "Deseci tisuća Haićana su zbog potresa ostali bez dijelova tijela. Odjednom su se morali suočiti s time da nemaju više noge ili ruke. Humanitarne organizacije se trude osakaćenima nabaviti proteze, obučiti ljude ne samo kako izraditi te proteze već i kako pogođenima pružiti psihološku pomoć da tu traumu lakše prebrode", kaže Elmar Frank.

Zapravo humanitarne organizacije koje u svoj rad uključuju i domaće stanovništvo osjećaju se na Haitiju najprihvaćenijima. Ipak, brojni Haićani su razočarani. Mogi su još i prije potresa 12. siječanja prošle godine bili siromašni i nezaposleni. Više od dvije trećine stanovništva živi s manje od 2 dolara dnevno. A i dalje u zemlji nedostaje čiste vode i sanitarnih čvorova.