Objavljeno u Nacionalu br. 795, 2011-02-08
Interview
Daria Lorenci - energična Sarajka u vrhu hrvatskog teatra
Jedna od najuspješnijih mladih zagrebačkih glumica, koja upravo glumi Mariju Jurić Zagorku u velikoj predstavi u HNK, govori o svojoj filmskoj i kazališnoj karijeri
Svestrana i uspješna Daria Lorenci dobila je Zlatnu arenu za uogu u filmu 'Oprosti za kung-fu', a Zagrepčani ju poznaju po ulogama u kazalištima Trešnja, Mala scena i Teatar ExitKad se potkraj 90-ih na zagrebačkoj kazališnoj sceni pojavila nova mlada glumica Daria Lorenci, podrijetlom Sarajka, odmah je osvojila i publiku i kritiku kao “jedno od najenergičnijih i najmarkantnijih glumačkih lica u zemlji”. Otad je prošlo više od deset godina i ona je stasala u izvrsnu glumicu, koja osvaja temperamentom, spontanošću i uvjerljivošću. A takva je i privatno – brbljava, neposredna, jednostavna. Promijenila je nekoliko kazališta, od Male scene preko istraživačkog Teatra Exit, gdje je ostvarila značajne uloge u “To samo Bog zna” i “Noževi u kokošima”, pa do današnjeg prvog stalnog angažmana u dječjem kazalištu Trešnja, glumila u osam hrvatskih filmova i dobila deset važnih nagrada, među ostalim i Zlatnu arenu za ulogu trudne žene u Sviličićevu filmu “Oprosti za kung-fu”. Nedavno je zablistala u praizvedbi “Zagorke” Ivice Boban u zagrebačkom HNK, gdje glumi zahtjevnu glavnu ulogu prve hrvatske feministice, političke aktivistice i novinarke Marije Jurić Zagorke, dočaravajući njezin život od djetinjstva do kraja života.
NACIONAL: Uloga Zagorke zahtjevna je i tjelesno, a imate i puno teksta i na pozornici ste više od tri sata. Otkud crpite snagu?
- Ovisi o izvedbi. Nakon sinoćnje izvedbe toliko sam bila puna energije da sam ostala s kolegicama u bircu do jedan sat, a kod kuće nisam mogla zaspati. Činilo mi se da imam energije za još jednu predstavu. To je bilo čudo, jer predstava jako iscrpljuje. A kako nas je publika na svim dosadašnjim izvedbama ispratila ovacijama, i to mi daje snagu.
NACIONAL: Kako majčinstvo – imate blizance od 20 mjeseci, Maka i Frana – usklađujete s napornim probama?
- Radili smo 7-8 sati dnevno, gotovo bez predaha, i predstavu završili za samo šest tjedana. Bila sam neispavana jer se moje bebe noću bude pa prosječno spavam u komadu samo tri sata. Jako me dirnula Zagorkina sudbina, kolege su me podržavali, a mašinerija HNK vrlo je inspirativna pa sam lako i brzo učila tekst. Zbog vremenskog pritiska i stresa iz cijelog ansambla isijavala je čudesna energija. Bilo mi je i teško i lako, cijelo sam vrijeme bila u adrenalinskoj atmosferi, kao da letim.
NACIONAL: Zagorka je bila prva hrvatska feministica, angažirana politička aktivistica i vrsna novinarka. Koliko ste joj nalik?
- Slične smo i po karakteri i po temperamentu. Muž mi je stalno govorio: “Evo naše Zagorke, to je pravi izbor!” Imam auru buntovnice, stalno dižem glas i istjerujem pravdu, doduše, ne javno, nego kod kuće. Iskreno, ne bih se usudila javno izložiti, jer sam sazrela i shvatila da to nema smisla. Ako dižeš glas, ne uspiješ puno promijeniti, a sebi otežaš život. Ali često idem težim putem, kao i Zagorka, uvijek me zanimalo pravo, veliko kazalište u kojem treba puno kopati i orati. Ali ne doživljavam sebe kao žrtvu niti u svom izboru vidim problem. Niti mislim da je Zagorka bila žrtva. Zagorku sam doživjela kao jaku žena, koja je, unatoč teškim okolnostima, imala veliku želju za životom. Bila je nezaustavljiva. Da nije bila takva, vjerojatno ne bi napisala toliko romana niti bi doživjela više od 80 godina. I ja osjećam veliku energiju koju najviše crpim iz rada, koji mi donosi radost. U tome sam otkrila ključ za izgradnju njezina lika.
NACIONAL: Rođeni ste u Sarajevu, a početkom rata, kao 16-godišnjakinja, preselili ste se s djedom i bakom u Zagreb. Kakvo vam je bilo djetinjstvo?
- Imala sam divno djetinjstvo, puno veselja, neobuzdanosti i širine. Potječem iz miješanoga braka – majka mi je Hrvatica, otac Musliman, upoznala sam ljepotu različitih kultura. Moja nana nosila je maramu i klanjala se Bogu, a za Božić smo kitili bor i farbali jaja za Uskrs. Jednako vremena provodila sam i kod nane i kod bake, svi smo se posjećivali i ta druženja jako su me obogatila. Moji su se roditelji rastali godinu dana prije rata, ali pomagali su jedno drugomu. Rasap naše obitelji prouzročio je rat. Mama danas živi u Belgiji, ja u Zagrebu, a otac je ostao u Sarajevu, gdje ima novu obitelj i trogodišnju kćer. Svi smo u dobrim odnosima i posjećujemo se.
NACIONAL: Tada ste oboljeli od anoreksije?
- Anoreksija je složena bolest i psihijatri smatraju da neki od nas imaju genetske predispozicije za nju, ali okidač je sigurno bio rat i promjena sredine i cijelog života. Oko mene se sve srušilo, život je postao neizvjestan. Kad je počeo rat, bila sam apsolutno šokirana. Dotad sam mislila da rat pripada povijesti civilizacije, kao i neandertalci, da se to više ne može dogoditi. Srećom, nismo tada shvaćali opseg strahote i stalno smo mislili da će rat brzo završiti. Kod mene se strah manifestirao kao problem s hranom, koji sam vukla sve do Akademije, a pomogli su mi tečajevi makrobiotike i kuhanja.
NACIONAL: Jeste li već u Sarajevu glumili u dječjem kazalištu?
- Moj prvi kontakt s kazalištem bio je kroz ples. Bavila sam se klasičnim baletom, pa suvremenim plesom kod Gordane Magaš, danas profesorice scenskog pokreta na sarajevskoj Akademiji, u njezinu studiju. Glumom se nisam bavila, iako sam uvijek dječje sanjala da budem glumica. Bilo me strah da će se otkriti kako nisam nadarena za glumu i zato nisam htjela glumiti. Ni u Zagrebu u gimnaziji nisam imala doticaja s glumom, jedino sam malo surađivala s lutkarskom skupinom u Tkalčićevoj. Do prijemnog na ADU ništa nisam napamet naučila.
NACIONAL: Vaš otac Emir Saltagić televizijski je redatelj, a majka Danijela Turkalj dokumentaristica na sarajevskoj televiziji. Koliko su utjecali na vašu sklonost glumi?
U Grlićevu filmu 'Neka ostane među nama', gdje glumi prevarenu, trudnu ženu- Televizija mi je bliska i zvanja mojih roditelja sigurno su utjecala na moj izbor. Kao dijete jako puno vremena provodila sam na televiziji. Bilo mi je normalno tramvajem doći k tati i mami na posao i sresti poznate ljude s televizije, od spikera do glumaca. Kako sam se bavila plesom, često sam snimala dječje emisije. Tu se dogodio i moj prvi susret s kazalištem. Kad je tata snimao predstavu u Narodnom pozorištu, gledala sam kako radi i zapitala se: “Kako ću ja biti glumica kad je kazalište tako dosadno?”
NACIONAL: Kad ste došli na zagrebačku Akademiju, tko je najviše utjecao na vas?
- Tomislav Rališ, fenomenalan profesor scenskog govora, od kojeg sam puno naučila o glumi i sebi. On nas je poticao da osvijestimo svoj glasovni aparat, disanje i tijelo i pomagao nam u glumačkom razvoju. Dao mi je ogromnu podršku i osposobio me da postanem glumica. Na mene je jako utjecala i Ivica Boban, koja je radila maske, otvorivši mi novi svijet, kao i profesorica glume Neva Rošić. Za razliku od nekih drugih kolega, bila sam jako zadovoljna Akademijom, premda sam se kao buntovnica svađala s nekim profesorima. Akademija i Zagreb bili su moj veliki san i zato sam jako cijenila pruženu šansu da se školujem.
NACIONAL: Kako je teklo vaše glumačko sazrijevanje od Teatra Exit, gdje ste se potvrdili kao jedna od najmarkantnijih glumica, do današnjeg angažmana u kazalištu Trešnja?
- Već sam kao studentica treće godine glumila Gweny u predstavi “O sutra” na Maloj sceni, a iste godine radila sam sa svojim prvim mužem, slovenskim redateljem Jernejem Lorencijem Strindbergovu “Gospođicu Juliju” u koprodukciji njegova kazališta Mrtvo gledališče i Gavelle. Ta je predstava bila nadobudna, mladenačka i napredna, a imala je i uspjeha. Na kraju četvrte godine dobila sam priliku u Exitu, gdje sam ostala na paušalu četiri godine i odigrala neke vrlo intrigantne predstave, “50 posto”, “Eva Braun”, “Noževi u kokošima”, “To samo Bog zna”, koja je i danas na repertoaru. Nakon toga sam otišla u Teatar ITD gdje sam ostvarila i meni jako dragu ulogu Terze u predstavi “Božanska glad”, spoju jakog glumačkog izraza, fizičkog teatra i specifičnog redateljskog rukopisa Damira Zlatara Freya. To je za mene najbolja kombinacija: jak redateljski rukopis unutar kojeg ja mogu izraziti sebe. Zatim sam radila na Akademiji, gdje sam ostala nekoliko godina. Sada sam u Trešnji.
NACIONAL: Kako ste nakon svih avangardnih projekata i filmskih uloga odabrali baš Trešnju za stalni angažman?
- Htjela sam biti na plaći, nije mi više godilo biti slobodnjak. Jako se trošim ulogama i postalo mi je naporno glumiti u pet predstava u sezoni da mogu preživjeti. Čovjek može raditi takvim tempom do 30. godine, ali poslije je dobrodošao stalan angažman, osobito u Hrvatskoj, gdje je teško biti slobodnjak. Stalni angažman nije samo put manjeg otpora, on umjetniku pruža zaštitu i sigurnost i omogućuje mu da se regenerira i pruži više. Kad sam odlazila s Akademije, ravnatelj Trešnje Roman Šušković ponudio mi je stalni angažman i rado sam prihvatila njegov poziv. U Trešnji se tada okupljala ekipa ljudi s kojima sam i prije odlično surađivala u Exitu – Saša Anočić, Rakan Rushaidat, Jerko Marčić, Darija Knez, Radovan Ruždjak i drugi. Za mene je kazalište – kazalište, ali ipak ne vidim sebe kao glumicu koja radi samo dječje predstave. Svoj angažman u Trešnji ne vidim kao problem i ne mislim da ću zapeti u dječjem repertoaru, evo, već sam ove godine imala četiri ponude za predstave izvan matične kuće.
NACIONAL: Je li razdoblje provedeno u Exitu bilo prijelomno za vašu glumačku karijeru?
- Mladom glumcu ne može se dogoditi ništa bolje i ljepše od Exita, tu se njeguje glumački teatar i glumac je primoran razviti kreativnost do maksimuma. Beskrajno sam zahvalna Matku Ragužu, umjetničkom ravnatelju Exita, na prilici koju je pružio mladim glumcima. Tada se u Exitu okupila ekipa mladih glumaca, Franjo Dijak, Rakan Rushaidat, Janko Rakoš, Hrvoje Kečkeš i drugi, mi smo pune četiri godine nosili cijeli repertoar. Glumili smo glavne uloge i igrali u 20 predstava mjesečno, što je za mladog glumca neprocjenjivo iskustvo.
NACIONAL: Koliko je na vaše glumačko formiranje utjecalo slovensko kazalište, s kojim ste se susreli u prvoj fazi svoga razvoja?
U Sviličićevu filmu 'Oprosti za kungfu', za koji je dobila Zlatnu arenu- S Jernejem Lorencijem izbrusila sam poglede na kazalište, kazališnu estetiku i život glumca. Na mene je jako utjecalo i slovensko kazalište. Upoznali smo se u Zagrebu kad je on gostovao na Eurokazu, pet dana prije mog prijemnog na Akademiji. On mi je dao drugi monolog za prijemni. Prvi me put nisu primili na Akademiju, mislila sam da opet neću proći i spremala sam se da odem s majkom u Belgiju i ondje se bavim plesom. Kad sam prošla na prijemnom, otišla sam u Sloveniju da zajedno proslavimo moj uspjeh. Zaljubili smo se i nakon nekoliko godina vjenčali. U Sloveniji sam gledala puno predstava koje su utjecale na mene. Slovensko kazalište je redateljsko, a hrvatsko glumačko i puno glumaca odlazi u redatelje i radi uspješne predstave. Slovenski redatelji imaju jake koncepte i prepoznatljive rukopise, a predstave su po senzibilitetu sličnije njemačkom kazalištu. Ja sam pak otišla u glumački teatar, u kojem nema mogućnosti za spektakl.
NACIONAL: Snimili ste osam filmova, od prvog Jurićeva “Onaj koji će ostati neprimijećen” iz 2003. do posljednjeg Grlićeva “Neka ostane među nama”. Koji je bio ključan za vas?
- To je bio film “Oprosti za kung-fu” Ognjena Sviličića, u kojem sam igrala trudnicu. Otvorio mi je vrata filma. Za njega sam dobila Zlatnu arenu u Puli. Uslijedili su “Armin”, “Ničiji sin”, “Iza stakla” i “Neka ostane među nama”, u kojem sam igrala Mirjanu, prevarenu trudnu ženu. Imala sam dvije filmske trudnoće i valjda sam zato dobila blizance. Još sam u Bosni snimila “Teško je biti fin”. Uživala sam u snimanju “Oprosti za kung-fu”, napravila sam dobru ulogu. Najviše me ljudi i prepoznaje po toj ulozi.
NACIONAL: Grlićev film neki su napali zbog navodno razvratnih scena eksplicitnog seksa. Koji je vaš stav?
- Smiješno mi je da netko kritizira i optužuje umjetničko djelo koje pokazuje spolni odnos dvoje ljudi, nešto prirodno i lijepo. A toleriraju se kojekakvi reality-showovi, vulgarni i skandalozni. Zar je normalno da se mladi ljudi javno seksaju u Big Brotheru? Meni nije. Njih iskorištavaju na najvulgarniji način da zarade velik novac. Kritiziranje Grlićeva filma nama je dobro došlo, bila je to dobra reklama.
NACIONAL: Kako doživljavate filmske festivale?
- S “Oprosti za kung-fu” bila sam na festivalima u Berlinu i Sarajevu. Srećom, glamur i zvjezdanu prašinu ne doživljavam preozbiljno. Zgodno je to doživjeti, ali sutra se probudite u haljini ili trenirci i kuhate si kavu. Prije 6-7 godina odlazak na velike filmske festivale nije mogao bitno utjecati na karijeru, ali danas je drukčije. Zrinka Cvitešić i Marija Škaričić prepoznate su u Europi kao dobre glumice i možda će dobiti priliku da postignu nešto na međunarodnoj sceni. Ja sam već prestara za proboj u Europu, ali zadovoljna sam sobom i onim što sam postigla. Naravno, bilo bi mi drago da mi se takvo što dogodi, ali ne brijem na to.
NACIONAL: Što preferirate – film ili kazalište?
- Film je u Hrvatskoj još egzotika. Godišnje se snimi samo nekoliko filmova i zbog toga je smiješno reći da preferirate film, iako je film mnogim glumcima san. Snimanje filma je puno komotnije. Navečer naučiš tekst i drugi dan to snimiš, a na premijeru dođeš uređen, ni znojan ni prljav, sjedneš kao gospodin čovjek i gledaš sebe na platnu, a ljudi ti čestitaju i ti uživaš. A teatar je rudarski posao, za beneficirani staž. Teatar je kao sport – način života, shvatiš ga kao instrument. Teatar je glumcu kao pijanistu klavir. Glumac se svakog dana kali u teatru, on se ne može kaliti kod kuće. Film je šlag na torti i bilo bi fenomenalno kad bi glumac mogao godišnje snimiti jedan film ili barem jedan kvalitetan televizijski projekt. Mene smatraju traženom filmskom glumicom i snimila sam u relativno kratkom razdoblju dosta filmova, ali to se na kraju svodi na jedan film u 2-3 godine. A to je smiješno. Bilo bi fenomenalno kad bi se više snimali ozbiljni TV filmovi i serije, a ne samo telenovele. Jako bih voljela snimati ozbiljnu i glumački kvalitetnu seriju u 12 nastavaka kakve se rade u Engleskoj. To je moja ambicija – da me kroz takve serije upozna šira publika i zatim poželi otići u teatar i pogledati moje predstave.
NACIONAL: Koliko vaš suprug Emil Flatz ima razumijevanja za vaš umjetnički posao?
DARIA LORENCI SA SUPRUGOM Emilom Flatzom, koji je nedavno otvorio studio grafičkog dizajna- On je grafički dizajner. Donedavno je radio kao menadžer u HT-u, ali je napustio taj posao kada su nam se rodili blizanci. Kako se htio vratiti struci, osnovao je s kolegicom tvrtku za web design. Nekim kolegama, primjerice, Réneu Bitorajcu, radio je web stranicu, a nadam se da će se i ostali javiti. Ima umjetnički senzibilitet, jako voli film i kazalište i gledao me u kazalištu dok se još nismo poznavali. Bio je netipični menadžer, no ipak je čovjek iz druge branše i to me opušta i oslobađa, jer posao treba biti posao, a ne život. Njemu sigurno nije lako, osobito pred premijeru, kad dođem kući kao krpa, no vjerojatno bih u tom stanju dolazila i s drugog posla. Moj posao ima i neke prednosti, iduća tri mjeseca imat ću puno više slobodnog vremena.
NACIONAL: Koliko vas je promijenilo majčinstvo?
- To je najveća promjena u mom životu. Nabolje. Majčinstvo me prizemljilo i pribralo, u velikoj sam mjeri odrasla, više ne trošim riječi i živce na gluposti, sve je sjelo na svoje mjesto, a naporno je da poludiš. Imati blizance, konja bi ubilo. Ali, kako rastu, sve je lakše. Majčinstvo me jako troši, ali i itekako hrani. Dok sam s djecom, odmaram se od posla, a kad radim, odmaram se od djece. Ništa ne bih mijenjala.
Vezane vijesti
Glumica Gwyneth Paltrow napisala kuharicu a sad planira snimiti i album
37-godišnja Oscarom nagrađena glumica Gwyneth Paltrow ovih dana promovira svoju kuharicu "Tatina kći" u kojoj je objedinila recepte koje je naučila… Više
- Korak do oltara: Zaručila se američka glumica Reese Witherspoon
- Koje hollywoodske zvijezde izgledaju bolje nego prije 20 godina?
- Glumica Jean Simmons umrla u 81. godini od raka pluća
Komentari
Ovaj članak nema komentara.
Nije moguće komentirati članke starije od tri mjeseca.
Najnovije
-
05.07.2012. / 10:38
Hrvatski gospodarstvenici u pohodu na rusko tržište
-
29.06.2012. / 16:26
Šokantna i provokativna modna predstava
-
29.06.2012. / 16:20
'Nakon pravomoćne presude moći ćemo razgovarati o Čačiću'
-
29.06.2012. / 16:09
Uživajte u sekundu dužem vikendu