Šime LučinOvog će tjedna Sabor raspravljati i najvjerojatnije, po hitnom postupku, usvojiti Zakon o policiji. Predlagatelj se odlučio za čudnu koncepciju, da policijsko zakonodavstvo podijeli u dva zakona: Zakon o policijskim poslovima i ovlastima, koji je već na snazi, i Zakon o policiji koji je upravo u saborskoj proceduri. Čudno je da se represivne mjere, koje su bit policijskog posla, razdvajaju od prava i obveza ljudi i organizacije koji bi trebali provoditi te mjere. Demokratskom društvu primjerenije je da su i policijski poslovi i njihova prava na jednom mjestu kako bi bilo jasno da dobar dio tih prava proizlazi iz posla koji rade. Prijedlog koji smo dobili u Sabor konfuzan je, pun nejasnoća i nedefiniranih rješenja, a njegovo donošenje bez javne rasprave i po hitnom postupku u izbornoj godini moglo bi se shvatiti kao politizacija.

Osnovni cilj novog Zakona o policiji je izbor i imenovanje novog rukovodećeg policijskog kadra - da se zacementira kadrovska struktura policije koju će postaviti HDZ, kako bi se nakon izbora, za koje ni HDZ ne vjeruje da će ih dobiti, osigurao utjecaj u policiji. Ovim modelom osiguranja utjecaja na vlast i nakon gubitka izbora HDZ je pribjegao i u nedavno donesenom Zakonu o sukobu interesa u kojem nije htio prihvatiti da se članovi povjerenstva biraju dvotrećinskom većinom, time zadržavajući monopol izbora povjerenstva. Prijedlog Zakona o policiji uvodi dva načina popunjavanja radnih mjesta u policiji. Radna mjesta nižih i viših policijskih službenika (ravnatelja) popunjavaju se javnim natječajem, a rukovodećih službenika internim natječajem. Predlagatelj želi zaštititi rukovodeća mjesta od propisanih procedura, pa umjesto transparentnog sustava ”obične” policajce javno oglašava, dok rukovoditelje štiti internom procedurom. Tako se policajci izdvajaju iz Zakona o državnim službenicima i dobivaju poseban status.

Zakonom se uvode i dvije vrste policijskih službenika: policijski službenik prema Zakonu o policijskim poslovima i ovlastima i policijski službenik Ministarstva koji obavlja poslove usko povezane s policijskim poslom. Nejasno je kakve ovlasti ima taj drugi službenik i koji su to poslovi usko povezani s policijskim ovlastima, a koji to nisu i po čemu se to oni razlikuju od onih prvih. Ako se već pribjeglo dvostrukom definiranju policijskih službenika onda je ove druge trebalo u cijelosti definirati. Također policijska zvanja postaju temelj napredovanja i zadržavanja radnog mjesta, kao i visine plaća. Tako se odustaje od načela isplata plaća kao naknade za rad odnosno za složenost posla radnog mjesta, a uvodi se plaćanje zvanja, koja Zakon ne definira jasno.

Teško je predvidjeti koliko će ovaj Zakon koštati porezne obveznike jer omogućava proizvoljnost i subjektivnost dodjele zvanja te nemogućnost planiranja sredstava za plaće. Radne ocjene (rezultati rada) ovim Zakonom su marginalizirane, tako da i uzastopne negativne radne ocjene ne znače gubitak određenog radnog mjesta. U javnosti je Zakon predstavljan kao zakon o depolitizaciji policije kroz inauguriranje zabrane članstva u političkim strankama. Nejasno je kakav je smisao odredbe o zabrani članstva, ako se ispunjenost ovog uvjeta ne provjeri kao što se provjerava ispunjenost drugih uvjeta za prijem na radno mjesto. Hoće li političke stranke uz pristupnice uvesti i brisovnice ili potvrde o nečlanstvu, i tko će provjeravati točnost podataka iz tih potvrda i na koji način? Zakon nije konzekventan ni u vezi sa sankcijama koje propisuje za nepoštivanje ove odredbe. Tako se u članku 120. propisuje da će dobiti otkaz, a u članku 38. da će dobiti premještaj. Depolitizacija policije neće biti ni veća ni manja prestankom članstva policajaca u političkim strankama, jer bi tom logikom mogli reći da je i hrvatsko pravosuđe depolitizirano, a valjda je i malom djetetu jasno da netko može biti politička osoba, a da ne bude član političke stranke. Depolitizacija policije ima sasvim drugo značenje, a to je da se od premijerke preko ministra unutarnjih poslova do načelnika najmanje općine u Hrvatskoj nitko ne smije upletati u neposredan rad policije nalaganjem što da se radi a što da se ne radi.

Dok zastupnici u Hrvatskom saboru od ministra unutarnjih poslova zahtijevaju da treba provesti istragu prema nekim političkim neistomišljenicima, a ministar javno izjavljuje da će se to napraviti, dotle će hrvatska policija biti politizirana. Na žalost, mnogo je primjera politizacije policije, u kojoj policija ne radi isključivo po zakonu već po naredbi. Ukoliko bude prihvaćen ovaj prijedlog Zakona, kojim se policija izdvaja od državnih službenika i kojim se zabranjuje članstvo u političkim strankama moglo bi se govoriti o novoj militarizaciji policije. Hrvatska policija jedna je od rijetkih koja nema civilni nadzo koji bi, između ostalog, trebao nadzirati i njenu politizaciju. Na žalost, rješenja Zakona nisu vrijedna spomena, jer je riječ o tri osobe, dva člana nevladinog sektora i jednom policajcu koje imenuje ministar. Civilni nadzor je nešto mnogo opsežnije i ozbiljnije od zadovoljavanja puke forme. I kad bi sva tri nadzornika bili supermeni ne bi mogli nadzirati rad policije, a o tome da ih ne bi trebao imenovati ministar valjda ne treba ni govoriti.

Zakonom se predviđa i zasebna policijska postrojba, a njezino djelovanje i uporabu određuje ravnatelj. Zakonom bi trebalo definirati u čemu je način njenog djelovanja različit od drugih postrojbi i koje su njene ovlasti, jer nedopustivo je da se u policijskim poslovima uvodi diskrecijsko pravo. Ustrojava se i pričuvna policija za obavljanje određenih poslova, međutim ne propisuje se koji su to određeni poslovi za obavljanje kojih se može ustrojiti pričuvna policija. Ne može se dopustiti da vlada uredbom propiše njenu organizaciju, brojnost, ovlasti i prava. Usvajanjem i stupanjem na snagu ovog Zakona o policiji u cijelosti će prestati važiti Zakon o policiji usvojen u Saboru 2000. godine u kojem su na jednom mjestu regulirani i organizacija, prava i obveze policajaca, kao i ovlasti i poslovi policije. Taj Zakon donesen je u Hrvatskom saboru u dva čitanja, sa svega nekoliko ruku protiv, i bio je na snazi deset godina. Na žalost, i samo površnim iščitavanjem budućeg zakona o policiji svakome je jasno da neće imati istu sudbinu, zbog čega mi je neizmjerno žao.