Moamer GadafiNakon što je Moamer Gadafi prije nekoliko dana na televiziji pripadnike opozicije nazvao narkomanima i štakorima, sada je promijenio ton. Ponovno se obratio naciji preko televizije, ovaj put samo telefonski, tvrdeći da mladim demonstrantima zapravo manipulira Al Kaida. A zatim je u stilu pravog „oca nacije" pozvao i roditelje da zadrže svoju djecu kod kuće kako ne bi bila izložena opasnim utjecajima.

Riječi „vođe revolucije" svakako ukazuju na to da je on doveden pred zid, iako njegove snage sigurnosti prema demonstrantima i dalje postupaju krajnje brutalno. Kraj tih sukoba se ne može predvidjeti, baš kao ni njihov ishod. Da li je Gadafi svojom primjedbom želio nagovijestiti što bi moglo doći nakon njega? I to je nejasno, kao, uostalom, i mnogo drugih stvari u njegovom ponašanju.

Jedno je sigurno: ako ne dođe do raspada države, Gadafi neće preživjeti prijelaz u novu, drugačiju, Libiju. Pobjeći - ne može: nitko ga ne želi primiti. A u samoj Libiji će nastati novi odnos snaga: u Bengaziju, na sjeveroistoku zemlje, kao i u drugim „oslobođenim" mjestima, formirani su odbori u kojima sjede ugledne osobe. Među njima su pravnici, suci, akademici. Oni odlučuju o neophodnim mjerama koje treba provesti nakon nestanka državne vlasti iz njihovih mjesta.

Narodni odbori su inače nekada bili Gadafijeva ideja, doduše, njegova namjera je bila da narodu stvori iluziju demokracije. No, ta demokracija će, ukoliko Gadafi bude svrgnut, vjerojatno ukinuti sve što podsjeća na njegovu eru.

Klanovi i dalje dominiraju

Ono što se neće moći ukinuti, jer je postojalo i mnogo prije Gadafija, su klanovi i plemena, koji u Libiji imaju važniju ulogu nego u drugim arapskim zemljama. Tko god bude došao na vlast, morati će da sklapati koalicije i saveze među tim grupama. Loše karte u rukama trenutno imaju libijski političari u egzilu, jer oni koji trenutno predvode ustanak protiv Gadafija, sigurno smatraju sebe zaslužnijim za promene, pa tako i prirodnijim kandidatima za vlast, od političara u inozemstvu.

Otvoreno je i pitanje u kojem pravcu ovaj ustanak zapravo vodi. Bengazi i sjeveristok zemlje su tradicionalna uporišta konzervativnog islama, pa odatle može poteći inicijativa da se državi da strogo islamski pečat. Ali, u drugim dijelovima države to neće biti bezrezervno prihvaćeno.

Do sada se nije izdvojio jedan prepoznatljivi vođa protesta. Nejasno je i kako će izgledati buduća unutrašnja struktura Libije kao i njeni vanjski odnosi. Čak i ako sada o tome ne razmišljaju, pobunjenici će se morati suočiti sa činjenicom da budući razvoj Libije zavisi od korištenja njenog naftnog bogatstva - a za to je potrebno imati uređene odnose s inozemstvom, prije svega sa Europom.