Turku: foto: WikipediaKako Finci mogu iskoristiti ovu priliku? Njihov grad Turku ove godine s estonskim glavnim gradom Tallinom dijeli naslov europske kulturne prijestolnice. Finci su poznati po saunama ili heavy metal glazbi. Po ovom potonjem u najmanju ruku barem nakon što je njihov band Lordi 2006. pobijedio na natjecanju za pjesmu Eurovizije. No velik broj ljudi Finsku više od svega povezuje s mrakom. Na sjeveru zemlje se zimi tjednima ne može vidjeti zraka sunca, a čak i na jugu, dakle i u Turkuu, danje se svjetlo pojavljuje tek na nekoliko sati dnevno. Kao Finci izlaze na kraj s njihovom tamom? Ponekad i uz pomoć male doze kulture.

U mraku su boje drugačije

Opuštena atmosfera. Desetak posjetitelja iz Njemačke razgovara, smije se i pleše uz živu glazbu s harmonike. Odnosno, navodno se pleše i navodno je glazba uživo. Nitko ne može biti skroz siguran, jer je u prostoriji potpuno tamno. Ne polutamno, kao u nekom discu, nego stvarno jako tamno, apsolutno tamno. Mračno kao u tunelu.

Ovaj projekt umjetnice Paule Väinämö zove se "Potpuno mračna noć" i sve je kao i inače u nekom discu: Tu je glazba, tu su bar, stolovi i stolice, veliki plesni podij, ali nema svjetla: "Zbog toga što je stvarno tamno, otvori vam se potpuno drugačiji svijet. Kulturu otkrivate na sasvim drugačiji način. Jer ova tama nije prazna, ima mnogo boja, i to su drugačije boje."

Paula Väinämö, koja sama ima jako loš vid, misli pri tome na boje iz mašte. Ona je svoj plesni projekt postavila kao eksperiment. Što tama čini s onima koju u nju zakorače? Kako reagiraju ljudi kad na sat i pol postanu sliijepci među slijepcima? Svi se nalaze u istim uvijetima, ali potpuno drugačije reagiraju. "Neki misle da više neće postojati ako budu tiho. Stoga su vrlo glasni i pričaju cijelo vrijeme. Drugi se u mraku osjećaju sigurno i zaštićeno i uživaju u tome. Treći se pak boje i žele što prije van iz tog mraka. Imali smo već 1.000 posjetitelja i svi imaju drugačija iskustva."

Skoro pola milijuna na antidepresivima

Ljudi pričaju koliko god mogu kako bi se obranili od mraka. To je Fincima poznata stvar. Kako zima postaje sve duža i duža, i svjetlo nikako da dođe, to može postati teret za ljudsku psihu. Za višetjednu polarnu noć na sjeveru postoji u Finskoj poseban izraz: "Kaamos". A po njemu je poznata i Kaamos depresija. Psiholog Simo Saarijärvi bavi se baš tim problemom. "Procjenjuje se da u Finskoj oko 400.000 ljudi uzima antidepresive. Mi smo sisavci. Naš mozak reagira na mijene između svjetla i tame. Životinje se jednostavno tomu prilagođavaju."

A ljudi u Finskoj to često ne rade, smatra ovaj psiholog. Prije svega oni na jugu. Ljudi ignoriraju razdoblje dugog mraka i drže se uobičajenog ritma kao kad se normalno smjenjuju dan i noć. Puno rade i ne prave pauze. To ih na dulje staze čini bolesnima. Kod dva posto stanovništa razvila se ozbiljna zimska depresija, a kod 30 posto postoje depresivne tendencije. Savjet psihologa je imitirati ostale sisavce. Uzmite si pauzu kad je vani mrak i ponašajte se kao vaši zemljaci na sjeveru zemlje. "Kaamos simptomi se puno češće pojavljuju na jugu zemlje. U Laponiji, na sjeveru, ljudi se lakše nose s tim. Nazivaju to razdoblje "Luppo vremenom". Jednostavno si uzmu "Luppo pauzu". To je vrijeme za opuštanje."

Jednostavno se ubaciti u manju brzinu. To je, prema tvrdnjama ovog psihologa najbolji lijek protiv zimske depresije. Ali budući da si Finci ne mogu priuštiti previše pauzi, pokušavaju naći i alternativno rješenje. Uzimaju puno vitamina D, koji se sve češće pojavljuje umiješan kao dodatak u brojnim finskim namirnicma. Ili za podizanje rasploženja koriste fototerapijske lampe.

A turistima koji budu posjetili kulturnu prijestolnicu Turku u vrijeme dana bez svjetla, prepušta se na izbor hoće li u borbi protiv depresije izabrati zamračeni disco ili ipak fototerapijske lampe.