Jozo RadošJozo Radoš, donedavno ministar obrane, dvije i pol godine upravljao je resorom koji čini najmračniju zaostavštinu HDZ-ove epohe: u mirnodopskim uvjetima HV i MORH pokazali su se kao neučinkovite, vrlo skupe i politički problematične institucije o čijim temeljitim reformama u bitnome ovisi hoće li aktualna koalicijska vlada Hrvatsku transformirati u stabilnu demokratsku državu. Nasuprot tome, stekao se dojam da su protekle dvije i pol godine potrošene, mnogo manje na reforme HV-a i MORH-a, a mnogo više na okršaj Joze Radoša i Stipe Mesića, predsjednika Republike i Vrhovnog zapovjednika Oružanih snaga, oko njihove kontrole.
Jozo Radoš više nije ministar obrane. Nije ušao u sastav tzv. nove vlade. Ali nije više ni član HSLS-a. Kako je javnosti poznato, iz HSLS-a je istupio pošto se, za razliku od svog stranačkog predsjednika Dražena Budiše, solidarizirao s premijerom Ivicom Račanom. Javnosti je, međutim, manje poznat dodatni razlog njegova napuštanje ministarske funkcije. U sukobu između Radoša i Mesića, premijer Račan je ovaj put stao na Mesićevu stranu.
NACIONAL: Na konferenciji za novinare, kojom ste se oprostili od ministarske funkcije, rekli ste, između ostalog, da su vas sprečavali u provođenju reformi MORH-a i HV-a. Tko vas je, imenom i prezimenom, sprečavao? – Vi govorite onako kako je moja izjava interpretirana u medijima. Želio sam reći da smo ušli u novu fazu reforme MORH-a. Do sada smo radili na političkom usklađivanja zakona i ustavnih rješenja. I tu me nitko nije sprečavao. No, za provedbu tih zakona, nisam imao podršku.
NACIONAL: Čija je podrška izostala? Račanova? – Prije svega riječ je o kriterijima Ureda predsjednika – o čemu su predsjednikovi savjetnici vrlo otvoreno govorili – a suprotni su koncepciji za koju se ja zalažem. Na drugoj strani, premjer nije želio da Vlada ulazi u sukob s institucijom predsjednika Republike, što je, mene, kao ministra obrane, dovelo u delikatnu poziciju.
NACIONAL: Govorite o vašem najnovijem sukobu s predsjednikom Republike oko kriterija po kojima treba smanjiti broj zaposlenih u vojsci? – To je svakako najdelikatniji korak u reformi kojoj je cilj zadržavanje postojećih izdvajanja za vojsku, ali uz kvalitetnije naoružanje i modernizaciju. Ja sam zahtijevao da se oni otpuštaju na osnovi bodovanja, a Ured predsjednika je tražio da presudnu ulogu u tome imaju zapovjednici.
NACIONAL: Zar dvije i pol godine nisu bile dovoljne da se u MORH-u i HV-u već smanji broj ljudi za tih 12.000? – U dvije i pol godine polupredsjednički sustav transformirali smo u parlamentarni. Dva puta smo mijenjali Ustav. To je krupna stvar. A onda smo morali donijeti zakone u skladu s tim Ustavom. Definirali smo i svoje strateške ciljeve. Ni jedna zemlja nije tako brzo u tako kratkom razdoblju provela tako težak proces. U tim okolnostima ujedno smo sređivali zatečeno stanje. Primjerice, riješili smo pitanja bolovanja koja su jako opterećivali MORH i vojsku. Gotovo da i nema više dugih bolovanja, a skoro smo u potpunosti proveli odluku Vlade o zabrani zapošljavanja novih djelatnika. Tako smo smanjili broj djelatnika za 5000., što nije malo. Time smo samo na plaćama u proračunu uštedjeli 300 milijuna kuna godišnje. Funkcionirali smo uz proračun koji je za milijardu kuna manji od onog iz 1999. Državi smo, dakle, u tri godine, uštedjeli tri milijarde kuna. U drugom koraku, koji je pred nama, treba smanjiti broj djelatnika za dodatnih 12.000., kako bi se troškovi za obranu sveli ispod 60 posto ukupnih troškova MORH-a, odnosno oko dva posto bruto proizvoda. Kada sam preuzeo ministarstvo, na vojsku se trošilo četiri posto bruto nacionalnog proizvoda.
NACIONAL: Vojska u Hrvatskoj nije samo financijski, već i prvorazredni politički problem: iz nje se stalno generira desnica koja prijeti nasiljem, pučevima, blokadom cesta. – Kako to mislite?
NACIONAL: Primjerice, jedan od glavnih personalaca MORH-a je brat onog Čondića koji je u ime obrane Digniteta Domovinskog rata agitirao za nasilnu smjenu izabranog predsjednika države i vlade. – Kakve veze Mirko Čondić ima sa svojim bratom, koji dobro radi svoj posao. Kada bih vidio da on ne radi dobro svoj posao, smijenio bih ga. Neću smjenjivati Vladu Čondića samo zato što je nečiji brat.
NACIONAL: Matu Laušića, šefa Vojne policije, zadržali ste na istoj funkciji, premda su njegovi vojni policajci zataškavali ili čak izravno sudjelovali u ratnim zločinima. – Politički linč medija i novinara kojemu je izložen Mate Laušić, žestoki i neargumentirani napadi – samo zato jer je bio u dobrim odnosima s obitelji Tuđman – nije razlog za smjenu.
NACIONAL: Za vas “slučaj Lora” nije dovoljan argument? – Ne postoji ni jedna presuda koja bi Vojnu policiju prokazala kao sudionika krupnog zločina koji bi teretio njezina šefa. Meni je, osim toga, važno kako vojna policija danas funkcionira. Ona funkcionira dobro.
NACIONAL: Prije nekoliko mjeseci naslijeđenu kadrovsku i tehnološku strukturu HV-a sami ste opisali najcrnjim atributima. Zašto ne kažete tko je kriv za takvo stanje? – Ja sam samo htio reći da naša vojska nije moderna vojska. Nakon rata ona je naslijedila zastarjelu tehnologiju u koju se nije ulagalo. Vojnici su stariji nego što je to uobičajeno u modernim vojskama. Profesionalni vojnik ne bi smio biti stariji od 27 ili 28 godina. Naši vojnici u prosjeku su 35-godišnjaci. To je bila moja ocjena. No, uspjeli smo barem sačuvati razinu tehnike, ne ulazeći u nove troškove.
NACIONAL: Vaš odgovor nameće dva pitanja. Prvo: zašto ste u MORH-u držali naslijeđene HDZ-ove kadrove koji su stvarali tehnološki zaostalu i staru vojsku? I drugo: na što je potrošen onaj silni novac koji su hrvatski građani, i osobno i preko države izdvajali, navodno, za obranu i oružje? – Nije istina da sam zadržao naslijeđene kadrove. Kao ministar obrane promijenio sam gotovo sve svoje pomoćnike. Umjesto vojnih osoba, generala, sada su na tim mjestima civilne osobe. Na drugoj razini – to su načelnici Uprava – mislim da ih je promijenjeno više od polovice. Na isti način se kadrovska promjena dogodila u Glavnom stožeru i oružanim snagama. Mislim, dakle, da vaša ocjena nije točna. U pogledu otkrivanja kriminalnih radnji u MORH-u, mi smo u potpunosti otvorili sustav za istražna civilna tijela. MORH nema vlastiti pravosudni sustav, no podnijeli smo više od 2000 krivičnih prijava s inkriminiranim iznosima koji zajedno čine više od 100 milijuna kuna. Ja govorim samo o prijavama za gospodarski kriminal. Koliko je od toga procesuirano – nemam podatke. Ni jedan sudski epilog ne postoji. Čak u nekim slučajevima koji su, po mom laičkom mišljenju, evidentni kriminal, ne postoje odgovarajuće reakcije državnog odvjetništva i suda. Doduše, oko kupnje oružja ne postoji nikakva dokumentacija, pa je to teško istraživati. Oružje se nabavljalo u uvjetima embarga, po neusporedivo višoj cijeni od tržišne. Indikativan je slučaj nabavka nekompletnog raketnog sustava S-300. Nigdje nije evidentiran, nemamo nikakvih dokaza da je plaćen, a isto tako, nema dokaza ni da nije plaćen.
NACIONAL: No, za “Kameleon”, operaciju u kojoj su SIS-ovci provaljivali u urede nevladinih, civilnih, organizacija i špijunirali aktiviste HHO-a i Glasa 99, vojna policija nije podnijela ni kaznenu prijavu. – Kako se raščišćavala afera “Kameleon” – to je farsa. Nije bilo volje da se kazneno gone najodgovorniji, premda se zna koji su čelnici ondašnjih službi odobrili tu akciju uz suglasnost najviših političkih ličnosti: Miroslav Tuđman, Markica Rebić, Ivan Brzović… Sve se, međutim, svelo na stegovni postupak protiv nekolicine operativaca. Ja nisam bio zadovoljan takvim rješenjem. Taj je proces toliko zahtjevan da stegovni sudovi MORH-a nisu u stanju to razmrsiti. Mi smo državnom odvjetništvu o tome podnijeli posebno izvješće. Ako smo pogriješili, državno odvjetništvo je moglo inicirati novu istragu. Ponavljam, odgovornost operativaca koji su izvršavali naloge, sekundarna je, pa bio jedan od njih i Josip Trogrlić.
NACIONAL: Ipak, od svih tih operativaca jedino je Trogrlić, štićenik i blizak prijatelj vaše bivše stranačke kolegice Đurđe Adlešić, napredovao u SIS-ovoj hijerarhiji uz vaš osobni blagoslov. – Nije baš tako. I neki drugi ljudi iz iste priče zauzeli su pozicije u sustavu koje su primjerene njihovu činu i naobrazbi. U svakom slučaju, “Kameleon” je minoran.
NACIONAL: Minoran? Pa to je bila prva šansa da koalicijska vlada raskrinka HDZ-ovo podzemlje koje vam i danas radi o glavi. – Mislim, minoran je ovakav kako je rješavan. Nije bilo političke volje da se dovede do kraja, pa se slučaj sveo na stegovni sud MORH-a koji za to nije osposobljen.
NACIONAL: Opet vas moram pitati: tko, imenom i prezimenom, nije pokazao političku volju? – To se odlučivalo na razini onoga što je nekoć bio SONS.
NACIONAL: Tko čini taj današnji SONS?
-Predstojnik UNS-a, ministar unutarnjih poslova, ministar obrane i još neki ministri koje se u ovom trenutku ne mogu sjetiti.
NACIONAL: Dakle, Karamarko, Lučin, vi? – Na toj razini je odlučeno da se “Kameleon” zadrži u okviru vojno-stegovnog postupka MORH-a. Ja sam inzistirao da se istraga proširi na sve aktere “Kameleona” i na sve službe. Ali moj stav nije prihvaćen.
NACIONAL: Kada ste saznali da je Đurđa Adlešić u SIS-u zavedena kao suradnik “Tom”? – Time se bavila Nadzorna služba UNS-a. Utvrdila je, kao neosporno, da su u bjelovarskom SIS-u početkom 2000. uništavani dokumenti. Međutim, taj je nalaz stegovni sud odbacio kao pravno nedostatan dokaz. Prema tome, nema službenih dokaza da je Đurđa Adlešić bila SIS-ov suradnik “Tom”.
NACIONAL: Kako će ih biti kada je njezin prijatelj Trogrlić uništio izvješća suradnika “Toma”? A vi ste istog Trogrlića poslije postavili za šefa zagrebačkog SIS-a, premda je uništavanje bilo kakvih SIS-ovih dokumenata nezakonito. – Mogu dopustiti da je to bila pogreška. Ali njegovo imenovanje je bilo u sklopu cijeloga seta imenovanja i smjena svih načelnika centara SIS-a. Suglasio sam se s rješenjem zajedno s cijelim nizom prijedloga. Dopuštam da je trebalo više budnosti. No, u tom slučaju, problematično je nešto drugo: da je predsjednica saborskog Odbora za nacionalnu sigurnost Nacionalu dala dokumente koje nije smjela imati, da se miješala u stegovni postupak i, prema izjavi za vaš tjednik, o “Kameleonu” razgovarala s viceadmiralom Kajićem. To nipošto ne spada u njenu nadležnost.
NACIONAL: Uzgred rečeno, pronose se priče da ćete postati njezin nasljednik na toj funkciji? – Iskreno rečeno, ja bih rado bio predsjednik Odbora za nacionalnu sigurnost.
NACIONAL: Koji je razlog tomu što više niste ministar obrane? – Preuzeo sam ministarstvo obrane uz podršku svoje stranke, HSLS-a. Nakon krize u kojoj se HSLS našao, i odvajanja naše grupacije neovisnih liberala, moja pozicija postala je bitno drukčija. Kao dio te grupacije, meni treba puna sloboda političkog djelovanja i sloboda govora. Kao ministar obrane, po definiciji, nemam tu slobodu. Drugi, važniji razlog – procijenio sam da nemam dovoljnu političku podršku u provedbi reformi, a ni vlastite izvorne političke snage.
NACIONAL: I prije je bilo sukoba s Budišom, no uvijek je između njega i vas na kraju prevladalo osobno prijateljstvo. Zašto je sporazum oko Krškog postao fatalan? – HSLS se očito nije snašao u ulozi vladajuće stranke. Godinu i pol dana Stranka pokazuje veliku nervozu. Najprije se dogodio slučaj optužnica iz Haaga, kad je Budiša, po mom mišljenju, reagirao krajnje loše. Postupno se gubila vjera da Vlada ostvaruje HSLS-ov program i zato HSLS pokušava oslabiti njezinu pozicija. Nasuprot tome, ja mislim da Vlada radi na dobrom projektu i dobro činimo zemlji. Činjenica da smo, unatoč Budiši, podržali Vladu, i ipak iz nje izašli, demantira tvrdnje da smo foteljaši i da nam je stalo samo do ministarskih funkcija.
NACIONAL: Je li Budiša ikada postavljao neke specifične političke ili kadrovske zahtjeve HSLS-ovim ministrima? – Nije. Naravno da je stranka pokušavala postaviti neke svoje ljude u ministarstvima. Ali Budiša je u tome bio vrlo nenasilan. On osobno nije imao nikakvih zahtjeva čak ni prema Goranu Graniću kojeg je, nakon svega, onako oštro optužio za izdaju.
NACIONAL: Je li vaš odlazak s ministarske funkcije tražio Račan, ili je to bila vaša osobna odluka? – Ja sam Račanu rekao da bi možda bilo bolje da napustim ministarku poziciju. Rekao sam, također, da postoje određeni uvjeti pod kojima bih ostao ministar: da se pravilnici o standardima profesionalnog razvoja striktno poštuju, da se, dakle, djelatnici MORH-a i vojske otpuštaju po kriterijima za koje se ja zalažem. Taj uvjet premijer nije bio spreman u potpunosti ispuniti, tražio je previše izuzetaka koji bi bili u skladu sa zahtjevima iz Ureda predsjednika. Ja na to nisam mogao pristati. Teško bih mogao podnijeti odgovornost za otpuštanje djelatnika po kriterijima iza kojih ne stojim.
NACIONAL: Tko je Globusu dao transkripte Miloševićevih razgovora s oznakom državne tajne? Vi osobno, ili vaš pomoćnik Ružman. – Ja. I nisam dao dokumente s oznakom državna tajna, već sam, u skladu sa svojim ministarskim ovlastima, skinuo oznaku tajnosti. I te sam transkripte dostavio Globusu. Naš sigurnosni sustav ionako je gotovo u potpunosti razbijen, između ostalog, zahvaljujući i vašem listu.
NACIONAL: Mislite da je isti rang odgovornosti kada tajni vojnoobavještajni dokument objavi ministar obrane i novinar? – Vi ste zadnjih deset godina izravno ulazili u sigurnosni sustav. Ne samo na stranicama vaših novina, objavljena je kompletna sruktura NSEI-a koji je snimio Milševićeve razgovore, svih postaja, tehničke mogućnosti. Pa kako je hrvatska javnost o svemu već bila detaljno informirana, ja sam se usudio skinuti oznaku tajnosti. Mislim da su zahtjevi Nacionala za mojom smjenom zapravo motivirani samo jednim razlogom: da to nije objavljeno u Nacionalnu, nego u Globusu.
NACIONAL: Zašto iste zakonske ovlasti niste upotrijebili da se skine oznaka tajnosti sa SIS-ovih dosjea o novinarima i političarima koji pokazuju zlouporabu sustava koji ste naslijedili? – To su materijali minornoga značaja. Usto, skidanje oznake tajnosti s tih dosjea vezano je uz osobne sudbine operativaca i informatora. U transkriptima Miloševićevih tajno snimljenih razgovora nije bilo tog tipa ugrožavanja.

Račan je tražio da napustim svoju i prihvatim Mesićevu koncepciju otpuštanja ljudi, a ja nisam mogao pristati da ponesem odgovornost za otpuštanje po kriterijima iza kojih ne stojim Činjenica je da smo unatoč Budišinu zahtjevu podržali Vladu, i nakon toga iz nje izišli: to demantira tvrdnje da smo foteljaši i da nam je stalo samo do ministarskih funkcija Volio bih biti predsjednik saborskog Odbora za nacionalnu sigurnost Da se istraga o aferi 'Kameleon' ne širi na sve odgovorne odlučila je koordinacija koja je zamijenila prijašnji SONS: predstojnik UNS-a Karamarko, ministar Lučin, ministar obrane i još neki ministri Problematično je to što je presjednica saborskog odbora za nacionalnu sigurnost Nacionalu dala dokumente koje nije smjela imati, da se miješala u stegovni postupak i da je o 'Kameleonu' razgovarala s vice-admiralom Kajićem: to nipošto ne spada u njenu nadležnost Svi skandali Joze Radoša
Afere u MORH-u kontinuirano su destabilizirale državu