David PetraeusOdluka američkog predsjednika Baracka Obame o imenovanju šefa obavještajne službe na čelo Pentagona a generala s četiri zvjezdice za direktora Središnje obavještajne agencije (CIA), najnoviji je dokaz značajnog pomaka u proteklom desetljeću u načinu na koji SAD vodi svoje bitke - brišući podjelu na vojnike i špijune u tajnim američkim misijama u inozemstvu, piše u četvrtak The New York Times.

Najavljeno je kako će Obama u četvrtak objaviti da će direktor CIA-e Leon Panetta, postati ministar obrane i zamijeniti Roberta Gatesa koji krajem lipnja odlazi u mirovinu, te da će se general David Petraeus vratiti iz Afganistana i zamijeniti Panettu na čelu CIA-e, što je potez koji će vjerojatno nastaviti opisani trend.

Kao direktor CIA-e, Panetta je ubrzao transformaciju špijunske agencije u paravojnu organizaciju, znatno proširujući CIA-inu kampanju zračnih udara bespilotnim letjelicama u Pakistanu, te povećavajući broj tajnih baza i tajnih operativaca agencije u udaljenim dijelovima Afganistana.

General Petraeus je u međuvremenu agresivno gurao vojsku dublje na teren CIA-e, koristeći Snage za specijalne operacije i honorarne djelatnike sigurnosti za izvođenje tajnih obavještajnih misija. Kao zapovjednik američke Središnje komande (CENTCOM) u rujnu 2009. potpisao je povjerljivu zapovijed kojom je američke Snage za specijalne operacije ovlastio da prikupljaju obavještajne informacije u Saudijskoj Arabiji, Jordanu, Iranu i drugim mjestima izvan tradicionalnih ratnih zona, piše list.

Rezultat toga je da se američki vojni i obavještajni operativci ponekad gotovo ne razlikuju jedni od drugih dok izvode tajne operacije na Bliskom istoku i u središnjoj Aziji.

Neki članovi Kongresa su se žalili da ovaj novi način ratovanja ostavlja oskudan prostor za rasprave o opsegu i razini vojnih operacija. U stvari, američke špijunske i vojne agencije sada djeluju u takvoj tajnosti, da je često teško doći do konkretne informacije o američkoj ulozi u glavnim misijama u Iraku, Afganistanu, Pakistanu te sada u Libiji i Jemenu, ističe NY Times.

Te su operacije također stvorile napetost s važnim saveznicima poput Pakistana, te otvorile pitanja o tome zaslužuju li špijuni i vojnici istu pravnu zaštitu.

Dužnosnici priznaju da je crta podjele između vojničkog ratovanja i špijuniranja zamućena. "Stvarno je nevažno zovu li to tajnom akcijom ili specijalnom vojnom operacijom. Ja stvarno ne mislim da postoji neka razlika", izjavio je Dennis Blair, umirovljeni admiral i bivši nacionalni obavještajni direktor.

Fenomen da CIA postaje sve više poput Pentagona, i obratno, ima kritičare unutar obje te organizacije. Neki unutar tajne službe CIA-e vjeruju da njihova kampanja bombardiranja u Pakistanu, koja je postala kamen temeljac protuterorističke strategije Obamine administracije, iskrivljava povijesnu misiju agencije kao civilne špijunske službe i pretvara je u ogranak ministarstva obrane, navodi list.

Henry Crumpton, karijerni časnik CIA-e i bivši najviši dužnosnik State Departmenta za protuterorizam, upozorava na "militarizaciju obavještajnih službi" kroz imenovanje sadašnjih ili bivših vojnih časnika na vodeće dužnosti u američkom obavještajnom aparatu.

Primjerice, umirovljeni zrakoplovni general James Clapper je nacionalni obavještajni direktor, najviši obavještajni savjetnik predsjednika Obame a jedan od njegovih zamjenika uskoro bi trebao postati general Michael Flynn, bivši visoki obavještajni časnik iz Afganistana.

U Pentagonu nove uloge izazivaju zabrinutost s aspekta međunarodnog prava. Što se više vojnika koristi u špijunskim operacijama u inozemstvu, veći je rizik da im kod uhićenja neprijateljske vlade uskrate zaštitu iz Ženevskih konvencija.

No, malo tko vjeruje da će se taj trend preokrenuti. Nastavak ratova napregnuo je redove i Pentagona i CIA-e, a Sjedinjene Države su došle do uvjerenja da se protiv mnogih od trenutnih neprijatelja bolje boriti s pravodobnim obavještajnim informacijama nego s premoćnom vatrenom moći vojske. Svi su ti faktori nagnali vojne i obavještajne operativce da više surađuju u godinama nakon terorističkih napada na SAD 11. rujna 2001., zaključuje NY Times.