Ako EPH ostane pri ponudi i ukupnom ulaganju od 535 milijuna kuna, Vlada potpiše ugovor o prodaji državnih udjela a Agencija za kontrolu tržišne utakmice da zeleno svjetlo za tu transakciju, EPH će premašiti 40 posto tržišnog udjela dnevnih novinaIz izvora bliskih vrhu SDP-a Nacional doznaje kako se unutar Biškupićeva Ministarstva kulture sprema novi zakon o medijima u kojem više ne bi postojalo ograničenje od 40 posto tržišnog udjela u dnevnim novinama. Tu klauzulu sadašnji zakon propisuje kao barijeru stvaranju tržišnog monopola. Ukidanjem ograničenja širom bi se otvorila vrata EPH-u, odnosno WAZ-u, da preuzme Slobodnu Dalmaciju.

Ako EPH ostane pri ponudi i ukupnom ulaganju od 535 milijuna kuna, Vlada potpiše ugovor o prodaji državnih udjela a Agencija za kontrolu tržišne utakmice da zeleno svjetlo za tu transakciju, EPH će premašiti 40 posto tržišnog udjela dnevnih novina. Sveukupnu bi sa svim svojim izdanjima kontrolirao oko 80 posto tržišta. Nakon toga EPH-u treba još dvije do tri godine da iskorištavajući svoju lidersku poziciju prisili manje izdavače, uključujući i Večernji list, da im se prodaju. Toga trenutka ostvario bi se najgori mogući model ? da Hrvatska postane WAZland a kontrolu nad cijelom državom preuzme jedna medijska kuća. Nakon toga hrvatske predsjednike, parlamente i vlade birat će birokrati iz WAZ-a a ne hrvatski birači. O tome bi trebala razmisliti Sanaderova vlada, kad već jasnu strategiju o tome nije imala Račanova, koja je na sulud način vodila medijsku politiku.

U takvoj situaciji presudna će biti odluka Olgice Spevec i njene Agencije za zaštitu tržišnog natjecanja, bez čije suglasnosti mogući ugovor o prodaji Slobodne Dalmacije i njenom preuzimanju od EPH-a nije pravno valjan. Prema podacima dobivenim u službama Slobodne Dalmacije, u ovom trenutku, gledano prema broju prodanih primjeraka, EPH sa svoja tri dnevna izdanja (Jutarnji list, Sportske novosti i Dnevnik) i dodanom Slobodnom Dalmacijom ima više od 40 posto udjela na tržištu hrvatskih dnevnika. Ali, ovisno o kretanju i prijavljivanju tiraže, koja stalno varira, taj iznos može dosegnuti i do 46 posto. U opoziciji smatraju da će se EPH potruditi da u vrijeme kupnje Slobodne Dalmacije udio te grupacije na tržištu dnevnih novina bude manji od 40 posto, kako se ne bi izložio mjerama zakonske zabrane ili uvjetnog dopuštanja koncentracije na tržištu kojima raspolaže Agencija za zaštitu tržišnog natjecanja.

Poznavatelji prilika unutar EPH smatraju da će Pavić i društvo pred javnošću izvesti igrokaz u kojem će nastojati pokazati da poštuju zakon i da su zbog toga žrtve. Bude li trebalo zadovoljiti Agenciju, oni će “smanjiti” tržišni udjel ukidanjem nedavno bombastično najavljivanog i pokrenutog Dnevnika koji se prodaje u nekoliko tisuća primjeraka. Dnevnik se u izdavačkom smislu pokazao potpunim promašajem, kao i njegov prethodnik Poslovni tjednik koji je EPH-u donio veliki gubitak. Dnevnik prijeti još većom katastrofom te bi EPH-u bilo zgodno da nađe dobru izliku za njegovo ukidanje.

Uspostavom monopola na pisane medije ne uvodi se samo monopol na plasiranje i obradu informacija, što je važno u političkom smislu, nego se uvodi monopol i na tržište oglašavanja. Sve marketinške agencije i njihovi klijenti naći će se u raljama EPH-a, koji će diktirati cijene i ostale uvjete kako želi.

Otvoreno je pitanje kako će se utvrđivati zakonski predviđena granica od 40 posto udjela na tržištu dnevnih novinskih izdanja ? s obzirom na broj izdanja, s obzirom na broj prodanih primjeraka ili s obzirom na oba ta elementa. Ako je riječ samo o broju izdanja, u Hrvatskoj izlazi 12 dnevnih novina, a četiri dnevna lista (Jutarnji list, Sportske novosti, Dnevnik i Slobodna Dalmacija) u grupaciji EPH činile bi 33 posto. Međutim, tiražom se uvijek može manipulirati, bila ona veća ili manja. Nitko ne mora znati kolika je stvarna remitenda pa se sa udjelom oko 40 posto uvijek može baratati kako bi se izbjegla labava zakonska barijera kojom je država odredila spriječiti monopolizaciju tržišta. Dakle, ni prodana naklada sama za sebe nije pouzdan pokazatelj jesu li preuzimanje i koncentracija premašili zakonom predviđen udio.

Činjenica je da Slobodnu Dalmaciju ne namjerava preuzeti grupacija s najjačim dnevnim listom u Hrvatskoj, Večernjim listom, nego grupacija koja izdaje drugi najtiražniji dnevni list. Činjenica je, međutim, i da se Jutarnji list u Dalmaciji, glavnom tržištu Slobodne Dalmacije, prodaje u 13.000 primjeraka dnevno, a Večernji list samo u 2000 primjeraka dnevno. Prema tome, stvarna konkurencija Slobodnoj Dalmaciji nije Večernji list, kako ističe Pavić, nego upravo Jutarnji list. Činjenica je, također, da se izrazito manjinski dio zaposlenika Slobodne Dalmacije suprotstavlja ulasku u grupaciju EPH, ističući kao razloge gubitak tiraže, zarade ili identiteta lista. Raspoloženje u Slobodnoj Dalmaciji je takvo da se podržava dolazak Ninoslava Pavića. Vjeruje se da će EPH, kao najbolji ponuđač, razvijati Slobodnu radi vlastite koristi. Iz perspektive zaposlenika sasvim je razumljivo da se između najbolje ponude i dugotrajne agonije u vlasništvu države nije teško odlučiti. Ali zaposlenici su naivni ako smatraju da će ih EPH-a sve zadržati na poslu u sljedećih pet godina.

Zakon o zaštiti tržišnog natjecanja, ističe Olgica Spevec, ravnateljica Agencije za zaštitu tržišnog natjecanja, koji je stupio na snagu u listopadu prošle godine, ni na koji način ne previđa djelovanje Agencije u ovoj fazi prodaje Slobodne Dalmacije. Kupoprodajni ugovor mora sadržavati klauzulu po kojoj ugovor ima pravni učinak u trenutku kad se u Agenciji donese odluka o koncentraciji. Zakonski rok predviđa da se ugovor dostavi Agenciji na ocjenu u roku od osam dana nakon potpisivanja, uz prijavu namjere kupca o koncentraciji. Tek kad je ponesena prijava prema Pravilniku o koncentraciji, može početi postupak ocjene preuzimanja, odnosno koncentracije udjela kako bi se utvrdilo pogoduje li prijavljeni udio stvaranju monopola na tržištu. Zakonski rok u kojem Agencija mora donijeti svoje rješenje jest tri mjeseca. “Agencija u ovom trenutku ne raspolaže nikakvim podacima o tiražama, tiskanim ili prodanim primjercima ili bilo kakvim drugim pokazateljima na temelju kojih bi se moglo i neslužbeno reći koliki bi bio udio EPH u slučaju preuzimanja Slobodne Dalmacije. Zakon Agenciju na to ne obvezuje”, ističe Olgica Spevec. U Agenciji postoje djelomični podaci za 2002. godinu , ali o koncentraciji u 2003. a kamoli 2004. u Agenciji nemaju pojma.

“Nakon potpisivanja ugovora EPH je dužan dostaviti podatke, a mi zatražiti sve dodatne i relevantne informacije u vezi s medijskim tržištem, tržištem distribucije, tržištem oglašavanja, kako bi Vijeće Agencije moglo donijeti odluku kojom zabranjuje, dopušta ili uvjetno dopušta predloženu koncentraciju.” Zakon o medijima postavlja pred kupca velik broj uvjeta i obveza koje mora ispuniti kako se ne bi narušilo tržišno natjecanje. U ovom trenutku takvo narušavanje ne postoji, jer nitko ne može reći da, primjerice, riječkom Novom listu itko brani da se tiska u 100.000 primjeraka.

Međutim, zakonska odredba o pravu na 40 posto udjela u medijskom tržištu dovoljno je nejasna da je moguće njeno vrlo rastezljivo tumačenje. Stoga će praksa vrlo brzo pokazati, možda baš na primjeru Slobodne Dalmacije, da će tumačenje te zakonske obveze morati dati upravo saborski Odbor za zakonodavstvo. Jer ako EPH-a raspolaže s 33 posto udjela, a pokaže se da bi, s preuzimanjem Slobodne Dalmacije, nakon legalno provedenog natječaja i kupnje državnih udjela, imao 45 posto udjela na tržištu dnevnih novina, postavlja se pitanje treba li zabraniti svako daljnje stjecanje kupcu koji nije došao do zakonski dopustivih 40 posto. Postavlja se pitanje smije li se i u kojim uvjetima prijeći 40 posto? Ako smije, tko će odrediti koji su to uvjeti? Ako se nekome onemogući dosezanje 40 posto, kako ne bi prešao taj postotak, znači li to da je na djelu kršenje Zakona, na temelju kojeg se može tražiti i zaštita zakonitosti. Može li Vlada potpisati ugovor i država prodati udio javno oglašen na natječaju, a onda državna Agencija zabraniti takvu prodaju? Ili se unaprijed mora znati kolikim će udjelom na tržištu raspolagati zainteresirana stranka, pa u slučaju da se novom kupnjom prijeđe 40 posto, stranka mora hitno rasprodati udjele u nekom drugom izdanju. Mnogo pitanja, na koja se teško u Hrvatskoj može naći odgovor. Vlada, odnosno Fond, prije nego se odluči o prodaji i kupcu, morao bi jako dobro proučiti zakone u zapadnim zemljama. Oni koji prodaju Slobodnu Dalmaciju moraju znati kolika je njihova odgovornost. Ta prodaja mogla bi usmjeriti i daljnji razvoj gospodarskih, financijskih i političkih odnosa u Hrvatskoj.

Pavić i Feral Tribune
Prošlotjednu prezentaciju ponude za kupnju Slobodne Dalmacije Ninoslav Pavić, predsjednik Uprave EPH-a, iskoristio je i za susret s dioničarima Feral Tribunea. Kako je list već dugo u krizi, Heni Erceg, Viktor Ivančić, Zoran Erceg i Predrag Lucić, koji su vlasnici po 10 posto dionica (60 posto je vlasnik MDLF ? Media Development Fond), traže utočište pod okriljem EPH-a. Kako Nacional doznaje od jednog od sudionika sastanka, Pavić im je svima obećao da ih neće preseliti kao prilog u Slobodnu, što su nekoć bili. Također im je obećao da će im se plaće izjednačiti s plaćama u EPH-u, da se neće morati seliti u Zagreb, kao i da će i dalje samostalno uređivati novine.

Preko Slobodne WAZ potpuno preuzima EPH?
Više od 500 milijuna kuna za preuzimanje Slobodne Dalmacije, EPH nema niti može dobiti toliki kredit. Kredit može dobiti jedino WAZ koji je 50-postotni vlasnik EPH-a. Ako WAZ daje kredit ili za njega jamči kod banaka, tako će de facto dokapitalizirati cijeli sustav EPH. Tom dokapitalizacijom Paviću i njegovim ortacima iz kartela Grupo mogli bi se znatno smanjiti udjeli. Ako se ostvari taj scenarij, kupnja Slobodne Dalmacije mogla bi biti početak odlaska Pavića s čela EPH-a i tu bi tvrtku potpuno preuzeo njemački izdavač.