BIVŠI TENISAČ projekt Hotela Novi počeo je s partnerom Goranom Širolom 2004., ali su se posvađali zbog strategije spašavanja tvrtke, a u sporu su i s radnicima, gradom i Hypo bankom kao financijeromJe li normalno da turistička zajednica u nekom gradu gurne u stečaj jedino veliko hotelsko poduzeće koje taj grad ima? Je li normalno da taj turistički objekt, u koji je uloženo više od 180 milijuna eura, toj turističkoj zajednici mjesecima ne može isplatiti dug od 700 tisuća kuna? Je li normalno da tako vrijedan hotelski kompleks tijekom 2008. ostvari samo 20 milijuna kuna prihoda, a samo na ime kamata mora otplatiti 70 milijuna? Je li, na kraju, normalno da su dva ulagača u taj projekt u sporu s radnicima, predstavnicima lokalne samouprave, bankom koja je financirala projekt, ali i istovremeno i posvađani međusobno? Ništa od toga što se proteklih mjeseci događalo u Novom Vinodolskom nije normalno. No početak stečaja nad tvrtkom Hoteli Novi može se smatrati i konačnim krahom projekta koji su 2004. pokrenuli nekadašnji tenisač Bruno Orešar i njegov poslovni partner Goran Širola.

Luksuzni hotelski kompleks ostat će tamo gdje jest i nastaviti poslovati, no teško je vjerovati kako će Novi ikad više biti centar za okupljanje regionalne elite kao što je bio proteklih godina. U Novom su tenis igrali John McEnroe i Goran Ivanišević, nogomet Diego Armando Maradona, violinu svirala Vanessa-Mae uz klavirsku pratnju Maksima Mrvice, a pjevao Zdravko Čolić, sve to za odabranu skupinu poslovno-estradnih celebrityja s područja bivše Jugoslavije, valjda uz ideju da će se tvrtka tako profilirati kao lokacija za elitni turizam.

TAJ PLAN, POKAZUJE se danas, nije uspio, a stečaj je zapravo samo posljednja faza u dugotrajnom procesu propadanja Hotela Novi. Sudbina hotelskog projekta u Novom Vinodolskom zapravo je metafora strukturnih problema u domaćem turizmu, gdje su se pod krinkom navodnih ulaganja godinama razvijali spekulativni nekretninski projekti, zanemarujući osnovna načela struke i tržišnog okruženja. Takvi projekti, postalo je očito izbijanjem ekonomske krize, dugoročno teško mogu samostalno rentabilno poslovati, a kriza u Hotelima Novi, kao i njihova konačna sudbina bit će samo dio već vrlo vidljivog trenda okrupnjavanja domaćih hotelijera. Oni koji nemaju dovoljno vlastitog znanja i kapitala ispast će iz igre. Stečaj Hotela Novi stoga u kontekstu tržišnih trendova možda nije neuobičajen, ali je zato neuobičajeno kako je do njega došlo. Teško je naći tržišnu logiku u odluci gradonačelnika Novog Vinodolskog Olega Butkovića da pokrene stečaj nad tim poduzećem. Osim što dug od 700 tisuća kuna za taj grad nije osobito opterećenje - zadnjih godina samo su od Hotela Novi inkasirali oko sedam milijuna kuna na temelju boravišne pristojbe, naplatu tog duga Butković je mogao mnogo kvalitetnije osigurati nekom drugom metodom. Zna li se da se u hrvatskom turizmu 68 posto prometa odvija tijekom dva mjeseca - srpnja i kolovoza, a čak 84 posto tijekom četiri mjeseca, logična je pretpostavka da bi svakome za pokretanje bilo kakve mjere prisilne naplate protiv nekog turističkog subjekta bilo najbolje pričekati kraj rujna, jer je tada poduzeće u najboljoj financijskoj situaciji. Butković je odlučio suprotno i pokrenuo stečaj, od kojeg će najviše koristi imati Hypo banka, glavni financijer projekta, koja je već dulje vrijeme u sporu s Orešarom i Širolom i čija potraživanja čine najveći dio dugovanja Hotela Novi koji trenutačno iznose 152 milijuna kuna.

ALI DA NIJE BILO Hypo banke, vjerojatno ne bi bilo ni projekta u Vinodolskom. Banka je početkom prošlog desetljeća bila redovni partner poduzetničkih projekata Brune Orešara, a u medijima se spekuliralo da je temelj tog odnosa njegovo prijateljstvo s Erwinom Truskallerom, bratom Heinza Truskallera, tadašnjeg šefa Hypo banke u Hrvatskoj. Glasine su dodatno osnažene nakon što je Orešar Erwina Truskallera postavio na poziciju direktora druge svoje tvrtke - Jadrankamena iz Pučišća, koji će se, igrom sudbine, godinama kasnije također naći na rubu propasti zbog ogromnih dugovanja Hotela Novi koji Jadrankamenu nisu platili isporučenu robu. Hypo banka obvezala se kreditirati golemi projekt koji je obuhvaćao gradnju 36 apartmana u 35 apartmanskih zgrada kategorije četiri i pet zvjezdica, hotel s pet zvjezdica sa 130 soba, najveći wellness i spa centar u Europi, kompleks dječjeg vodenog grada, osam bazena, osam restorana, garažu za smještaj vozila, polikliniku, polivalentnu sportsku dvoranu te još jedan hotel s pet zvjezdica i 200 soba, i još 45 luksuznih vila s vlastitim bazenima, ukupne vrijednosti veće od 200 milijuna eura. U vrijeme kad je najavljen ovaj raskošni projekt, a Hrvatska bila u fazi ekonomskog procvata s turističkim prometom koji je rastao iz godine u godinu, stručnjaci su upozoravali da takva investicija teško može biti isplativa s obzirom na relativno kratku sezonu u kojoj su prihodi još uvijek nedovoljno veliki da bi se vraćale velike rate kredita.

KAKO KAŽE hotelski stručnjak Ivica Čačić, postoji nekoliko ključnih elemenata o kojima ovisi rentabilnost nekog turističkog projekta: “Prvi je svakako cijena turističko-građevinskog zemljišta, koja je u Hrvatskoj do krize 2008. kontinuirano bila nerealno visoka uzme li se u obzir prihodni potencijal hotela i koja zapravo može biti nenadoknadiv gubitak za profitabilnost cijele investicije. Drugi je cijena fizičke gradnje objekata koja je uglavnom stabilna. Treći je usklađenost osnovnog idejnog koncepta turističkog proizvoda, odnosno koliko sadržaji i usluge zamišljene u projektu odgovaraju željama ciljanog tržišta i profila gostiju. Četvrti važan faktor je profesionalni menadžment, koji je kod nas još uvijek često po znanju nedostatan, a peti faktor je vrijeme koje prođe od trenutka kad je investicija odobrena i prva sredstva investirana do onog trenutka kad projekt počne poslovati u punom obliku, odnosno zarađivati u skladu s planom. Gledajući izvana, čini mi se kako su u projektu Hotela Novi najproblematičniji faktori bili vrijeme trajanja izvođenja projekta te preoptimistična procjena tržišne vrijednosti proizvoda. Dakle, izgradnja je trajala predugo, a kad su novi kapaciteti i bili dovršeni, njihova postignuta prodajna cijena vjerojatno nije bila u skladu s projiciranim očekivanjima. Zapravo, projektima koji se dominantno financiraju iz kredita cijena kapitala uvijek je izrazito visoka stavka u ukupnim troškovima investicije i upravo to je razlog što su vlasnici turističkih nekretnina u svijetu dominantno dvije skupine investitora – institucionalni investitori - investicijski fondovi i osiguravajuće tvrtke, te natprosječno bogati pojedinci koji u turizam ulažu novac zarađen u nekim drugim sektorima.” Čačićev stav dijelom je i potvrda tvrdnji Orešara i Širole koji su početkom travnja podnijeli tužbu vrijednu 170 milijuna eura protiv Hypo banke tvrdeći kako je banka opstruiranjem i kašnjenjem s dogovorenim financiranjem ugrozila plan i stabilno poslovanje projekta. Dapače, prema tvrdnjama Orešara, cijeli spor zapravo je pokušaj Hypo banke da se domogne vrijednih nekretnina, sličan onome koji je Hypo primijenio kod nekih drugih hotelskih poduzeća na jadranskoj obali, kao što su zadarski Falkensteiner i Rezidencija Skiper u Savudriji.

ANALIZIRAJUĆI POSLOVANJE Hotela Novi teško se oteti dojmu da su problemi te tvrtke mnogo dublji od neredovitog financiranja. Naime, nije jasno zašto je tvrtka 2008. poslovala s gubitkom od 446 milijuna kuna, od čega je 280 milijuna kuna nastalo zbog prodaje udjela u povezanim poduzećima. Prema podacima objavljenim na T-portalu, udio u tvrtki Lir, vrijedan oko 140 milijuna kuna, prodan je dvjema fizičkim osobama za jednu kunu, a udio u tvrtki Bijela kuća, također vrijedan oko 140 milijuna kuna, prodan je Liru za tisuću kuna. Vlasnik Lira je Goran Širola, a tvrtke Bijela kuća - opet Lir, baš kao i Hotela Novi, pa je cijela transakcija okarakterizirana kao moguće namjerno napuhavanje gubitaka s ciljem da se tako izbjegne plaćanje poreza na dobit u budućnosti. Moguće je da su takve čudne računovodstvene makinacije i razlog što tvrtka nije uspjela naći strateškog partnera i ulagača koji bi kroz dokapitalizaciju popravio financijsko stanje u kompaniji. U javnosti se spekuliralo o nekoliko zainteresiranih kompanija, najviše o poznatoj hotelskoj tvrtki Radisson, no razgovori nikad nisu rezultirali ničim konkretnim.

GORDIJSKI ČVOR zvan Hoteli Novi presjekao je Oleg Butković pokretanjem stečaja. Neizvjesno je koje će posljedice imati njegova odluka, no može se pretpostaviti da će vlasništvo nad Hotelima Novi preuzeti Hypo banka kao najveći vjerovnik. To vlasništvo, po svemu sudeći, bit će dosta kratko, jer je u vrhu banke još prije godinu dana donesena odluka da se izađe iz svih nekretninskih projekata u regiji. Utoliko je moguće da će Hypo tražiti novog investitora koji bi pristao nadoknaditi makar veći dio potraživanja, a nije isključeno da bi jedan od mogućih interesenata mogla biti spomenuta hotelska grupacija Falkensteiner. Također, moguće je da će banka pokušati ostvariti izvorni plan Orešara i prodati apartmane. Ipak, bez obzira na to tko postane njegov novi vlasnik, golemi luksuzni turistički kompleks u Novom Vinodolskom ostat će trajan podsjetnik na to da je za razvoj ozbiljnih turističkih projekata potrebno veliko znanje i velik kapital, dvije vrijednosti s kojima je Hrvatska u deficitu.