IlustracijaTeorije evolucije govore da je čovjek koristoljubivo biće, koje nešto daje samo ako će dobiti nešto za uzvrat, no novo otkriće znanstvenika predstavlja čovjeka u drugom svijetlu i otkriva da je čovjeku velikodušnost prirođena i da ima evolucijskog smisla, prenosi Daily Mail.

Znanstvenici su otkrili da je evolucija kod ljudi razvila razmišljanje da je bolje biti velikodušan i riskirati da se ništa ne dobije za uzvrat, nego biti škrtac i tako uništiti veze od kojih bi u budućnosti mogli imati koristi. Znanstvenici sa Kalifornijskoga Sveučilišta u Santa Barbari tvrde da životinje prilikom suradnje sa drugim životinjama mogu napraviti dve pogreške, od kojih će jedna uzrokovati veći gubitak nego druga.

Jedna pogreška je kada životinja misli kako neće više nikada sresti drugu životinju pa se prema njoj odnosi loše i tako uništi mogućnost da s njom ostvari trajnu vezu. Ovom pogreškom životinja gubi sve potencijalne koristi koje je mogla imati od ove veze. Druga pogreška je pretpostavka da će sa drugom životinjom imati trajni odnos pa je zato velikodušna, da bi se u budućnosti pokazalo da trajnog odnosa nema. U ovom slučaju životinja je doživjela gubitak jer je bila velikodušna, od toga nije imala korist, ali manji gubitak nego u prvom slučaju.

Zbog ovoga znanstvenici tvrde da je čovjek evolucijski naučen da bude velikodušan kako bi stvorio i zadržao vrijedne veze sa drugim osobama. No, zananstvenici su utvrdili i da su ljudi tijekom istraživanja pokazali velikodušnost i onda kada je bilo jasno da tu osobu više neće sresti.

Ovo otkriće je drugačije od dosadašnjeg poimanja čovjekove velikodušnosti, jer se do sada smatralo da su ljudi velikodušni zato da bi ostavili dobar dojam na druge osobe i tako povećali šanse da pronađu partnera i prijatelje koji će im pomoći da prežive ili da je velikodušnost posljedica socijalnog pritiska.