Alex Salmond, vođa Škotske nacionalne stranke"Dani kad je torijevski premijer mogao bilo što narediti Škotskoj, odavno su prošli", poručio je Alex Salmond, vođa Škotske nacionalne stranke (SNP) i tek četvrti relativno autonomni premijer Škotske, svom britanskom kolegi Davidu Cameronu. Salmond je u svibnju na izborima za škotski parlament postigao dosad najveći uspjeh i obećao biračima referendum o statusu Škotske. Nije precizirao kad će se referendum održati niti kako će glasiti referendumsko pitanje. Decentralizacija Britanije relativna je novost u otočnom političkom životu: počela je dolaskom laburista na vlast 1997. Kao jedno od predizbornih obećanja Tony Blair naveo je i decentralizaciju države, što je vrlo brzo i ispunio.

I Škotska i Wales dobili su svoje parlamente i ovlasti nad brojnim političkim i svakodnevnim odlukama, pri čemu vlada Walesa ima nešto manje ovlasti od škotske vlade. Novo političko uređenje dovelo je i do svojevrsnog apsurda. Škotski zastupnici u britanskom parlamentu glasaju za zakone koji se neće primjenjivati u njihovu dijelu države, nego samo u Engleskoj i Walesu. To znači da imaju moć odlučivanja o stvarima zbog kojih ne moraju odgovarati biračima u svojim izbornim okruzima. Posljednji takav veliki slučaj bilo je pitanje povećanja školarina na sveučilištima. Iako je zakon donesen u državnom parlamentu, obuhvatio je samo univerzitete u južnim dijelovima Otoka. Škotska je za svoj teritorij donijela sličnu, ali samostalnu odluku.
U nedavnom intervjuu za list Guardian, Salmond je napokon otkrio što mu je na pameti: referendum s dva pitanja, među kojima će jedno biti prihvaćanje financijske autonomije u okviru Ujedinjenog Kraljevstva. Intervju je bio odgovor na višetjedni pritisak vođa stranaka vladajuće koalicije. David Cameron, premijer iz Konzervativne stranke, optužio ga je da ništa o referendumu ne otkriva jer se boji birača, svjestan da neovisnost nema podršku većine Škota. Nick Clegg, zamjenik premijera iz redova Liberalnih demokrata, Salmondu je poručio slično. SNP je stranka koja već godinama sudjeluje u vlasti i mnogi su je doživljavali kao stranku s jednom jedinom točkom programa - neovisnost Škotske. Problem za SNP je, međutim, što već godinama Škoti žele biti samostalniji, ali se ne žele odcijepiti. Iskorištavajući pad popularnosti konzervativno-liberalne koalicije samo godinu dana nakon izbora, Salmond i SNP su na ovosvibanjskim izborima pomeli opoziciju, a na drugom mjestu su bili laburisti. Upravo je zbog tih izbornih rezultata Salmond na Cameronove i Cleggove prozivke da se boji izići pred birače s jasnim - jednim - referendumskim pitanjem samo odmahnuo rukom, poručujući im da ih za Škotsku u Škotskoj nitko ništa nije pitao jer su ondje politički preslabi.
Nakon Salmondove izjave malo tko u Britaniji sumnja da će biti referenduma. Taj će referendum svakako ući u anale britanske političke povijesti jer će na njemu prvi put pravo glasa imati i 16-godišnjaci. Većina analitičara očekuje da će referendum biti proveden nešto prije ili čak neposredno uoči idućih britanskih parlamentarnih izbora u svibnju 2015. Iako mnogi vjeruju da bi sam SNP najradije na tom referendumu birače pitao da se izjasne o potpunom odcjepljenju Škotske, zadnje ankete pokazuju da to nije realna opcija. Trenutačno 38 posto Škota podupire potpunu neovisnost, a sve analize otkrivaju da je upravo fiskalna autonomija unutar Britanije - poznatija pod nazivom "devo max" - najpopularnija opcija. Odluče li se Škoti za takvo rješenje, njihova bi vlada sama prikupljala poreze i vodila vlastiti sustav socijalne pomoći, ali bi Škoti i dalje sudjelovali u financiranju obrane, vanjske politike i međunarodne pomoći. Škotski parlament, od milja zvani Holyrood, trenutačno kontrolira obrazovanje, zdravstvo, policiju, lokalne poreze, brigu o okolišu i unutarškotski prijevoz.
Ali ni Cameron nije bez ideja kako pomrsiti Salmondove planove. Koalicijska vlada upravo kroz parlament gura novi Zakon o Škotskoj, koji bi Holyroodu prepustio odluku o visini poreza na prihod unutar granica Škotske, što bi dodatno ubrzalo decentralizaciju. Vlade Walesa i Sjeverne Irske također će dobiti dodatne manje porezne i fiskalne ovlasti. Stormont, sjevernoirski parlament, prije mjesec dana od Londona je preuzeo naplatu poreza za zračni promet. Iako ne planiraju Edinburghu prepustiti ikakve značajne ovlasti, u Downing Streetu se nadaju da će ovakvim mjerama ublažiti želju Škota za dodatnom neovisnošću. Britanska vlada uvjerava Škote da im novi Zakon o Škotskoj nudi "najveću promjenu u financijskim ovlastima unutar Velike Britanije u zadnjih 300 godina".
I dok vladajući političari Salmonda optužuju da se ne usudi postaviti samo jedno referendumsko pitanje, on ih podsjeća da je dvostruko pitanje bilo postavljeno i na zadnjem referendumu - onom koji su proveli laburisti 1997. Tada su Škote pitali žele li a) decentralizaciju i b) dati Holyroodu veće porezne ovlasti. Odgovor na oba pitanja bio je "da" i zato Salmond ne vidi problem da se ovoga puta birače pita žele li a) neovisnost ili status quo i b) fiskalnu autonomiju ili status quo. Unatoč svim primjedbama, Cameron je javno priznao da je Salmond na izborima zaradio mandat da samostalno provede referendum, bez ikakva uplitanja britanske vlade, ali još uvijek pokušava naći načina da ga nadgleda ili na njega utječe. Vladajući strahuju da bi škotska vlada mogla utjecati na rezultate referenduma postavljajući nejasno pitanje ili pak igrajući se s postojećim zakonom.
Cameronova vlada nema problem samo sa Škotima, nego i s identitetom Britanaca. Pitanje što je to "britansko", tko se izjašnjava Britancem te tko pridjev "britanski" doživljava kao svoj opis, često se pojavi u debatama. Prošlotjedno istraživanje otkrilo je da britanstvo nije u osobito dobrom stanju. Otkrilo je da se manje od pola britanskih stanovnika naziva Britancima. Među njima najviše je Engleza, dok su se Škoti, Velšani i (sjeverni) Irci puno češće izjasnili upravo tako - usko nacionalno. Paradoksalno, dobar dio svijeta sve njih zove Englezima, na što oni ne pristaju, a sami Englezi radije sebe nazivaju Britancima. Britaniju bi ispred svoje nacije izabralo 52 posto Engleza, 30 posto Velšana i samo 19 posto Škota. Gotovo 10 posto ispitanika nije izabralo ništa od ponuđenog, zaokruživši kategoriju "ostali", a među njima je najviše bilo ljudi iz Cornwalla. U tom jugozapadnom kutku Engleske jaka je stranka Mebyon Kernow, koja se zalaže za snažniju samoupravu i već neko vrijeme ima određeni broj mjesta u lokalnim skupštinama. I nisu jedini. Na samom sjeveru Škotske - na Shetlandskim otocima - postoji grupa koja traži neovisnost od Edinburgha jer se žele pridružiti sebi najbližem kopnu i tradicionalnim vladarima - Norveškoj.
Posljednje ankete otkrile su još jednu zanimljivost. Otkad su Velšani početkom godine dobili više ovlasti u upravljanju svojim dijelom Britanije - više njih se počelo osjećati Britancima. Tako se danas 16 posto stanovnika Walesa osjeća Britancima a ne Velšanima, dok je takvih 2007. bilo devet posto. I Škoti su se počeli osjećati sigurnije unutar Britanije otkad su Alex Salmond i SNP preuzeli vlast 2007.
Nakon Salmondove najave da će se referendum svakako održati, članovi Odbora za Škotsku u britanskom parlamentu odlučili su provesti hitnu istragu koja treba utvrditi kako bi neovisnost utjecala na škotski bankarski i mirovinski sustav, mogućnosti škotskog članstva u EU te na euro i vojne snage. Odbor će provesti i dužu istragu o pravnim i moralnim temeljima za predloženi referendum, kad bi ga bilo najbolje održati, koja će pritom biti potencijalna uloga britanske vlade i izborne komisije (koja nadgleda sve izbore i referendume u državi) te mogu li 16-godišnjaci zaista glasati. U Britaniji malo tko misli da će Salmond i SNP sudjelovati u toj analizi. Većina analitičara vjeruje da će je SNP potpuno bojkotirati. Time će Edinburgh još jednom pokazati Londonu da može misliti što hoće, ali da je lopta na škotskom terenu. I da će SNP i Salmond učiniti sve da ondje i ostane.