Objavljeno u Nacionalu br. 831, 2011-10-18

Autor: Iva Krtalić

Na sajmu industrije književnosti

Ne znaju računati, ali znaju pisati

Island je u Frankfurtu prikazan kao država koja je nakon bankarskog kraha postala zemlja umjetnosti

U Frankfurtu je bilo više od 7000 izlagača, no prave su zvijezde bili pisci U Frankfurtu je bilo više od 7000 izlagača, no prave su zvijezde bili pisci Najveće svjetsko sastajalište izdavača, književnih agenata, pisaca i svih drugih uključenih u "industriju književnosti", Frankfurtski sajam knjige uvijek je test izdržljivosti. U pet dana ondje se okupi cijela branša - od pisaca, preko izdavača, agenata, knjižara, svakakvih funkcionera, pa sve do političara. Posljednjeg vikenda sajma, kad je on otvoren publici, sliku upotpune stotine tinejdžera odjevenih u kostime stripova Manga, koji su Sajam odabrali za svoje godišnje sastajalište, te deseci tisuća "običnih" posjetitelja koji mile halama pod teretom poklon paketa i vrećica velikih izdavača ili vukući naročito omiljena mala kartonska kolica koja je ove godine dijelila turska trgovinska komora.
Uz više od sedam tisuća izlagača iz stotinjak zemalja i skoro 280.000 posjetitelja, ni ovaj sajam nije bio iznimka.


I dok organizatori i sudionici još uvijek zbrajaju sklopljene poslove, dogovorene suradnje, naslove i prijevode, od početka su sajmom u tematskom smislu dominirale dvije stvari. Prva je skoro euforično primljeno predstavljanje zemlje gosta Islanda i pitanje kakva je to zemlja u kojoj ljudi još uvijek vole sjediti u fotelji i čitati. S druge strane, bilo je pitanje kako će se klasična književna produkcija nositi s uznapredovalom digitalizacijom kulture. Sajam je prošao u duhu konstatacije koju je na samom otvorenju izrekao direktor Sajma Juergen Boos, da se svijet knjige nalazi usred radikalnih promjena. I dok se općenito u Frankfurtu već godinama pojavljuje sve više ljudi koji nisu direktno vezani uz knjigu, od redatelja do autora kompjutorskih igara, ove godine on je i eksplicitno opisan manje kao izložba knjige (uz popratno pitanje kako danas knjigu uopće definirati), a više kao "content burza".

No, kao za inat transmedijalnom pripovijedanju, zvijezde sajma su opet bili sami pisci. U Frankfurt ih je došlo preko tisuću, od velikih poput Umberta Eca i Maria Vargasa Llose, ili dobitnika Mirovne nagrade njemačkih knjižara, Alžirca Boualema Sansala, pa sve do bivših manekenki i ostarjelih sportaša koji svoje memoare ili prehrambene savjetnike odluče staviti među korice pa hodočaste u Frankfurt predstaviti ih zainteresiranom čitateljstvu, a i njega ima.

U međuvremenu, u paviljonu zemlje gosta knjiga nije bila nikakva posuda za "content", Islanđani su bez ikakvih hemunga i propitivanja slavili - čitanje. Skoro potpuno mračna hala islandskog paviljona bila je osvijetljena jedino projekcijama filmova prirodnih sila vulkanskog otoka i onih na kojima obični građani svih generacija pred svojim policama s knjigama sjede i čitaju (tiskanu) knjigu, u sebi i naizmjence naglas. Stotine fotografija i video portreta ljudi u dnevnim sobama, Islanđani su slali poštom ili preko Facebooka u sklopu kampanje "Dođi u Frankfurt" koordinacijskom uredu u Rejkjaviku. "Većina islandskih domaćinstava ima malu biblioteku, a bez tog živog interesa za književnost izdavaštvo od oko 30 poduzeća ne bi moglo preživjeti u tako maloj zemlji", rekao je voditelj islandskog nastupa Halldór Guðmundsson. I zaista, paviljon uređen poput bakine primaće sobe dizao je u nebesa knjigu u svim njezinim funkcijama: kao sredstvo komunikacije autora i čitatelja, čitatelja međusobno, ljepilo identiteta jedne zajednice i mnogim drugima.

Što se očekivalo od Islanda kao gosta najvećeg svjetskog sajma knjige? Kao prvo, bio je to povratak politički nekompliciranom gostu, nakon, recimo, Kine, oko čijeg se nastupa 2009. godine vodilo više političkih nego književnih diskusija. Nakon lanjske velike Argentine, to je bilo i okretanje jednom minijaturnom književnom tržištu, ali kako se pokazalo, "književnom divu". Pri tome prigodni slogan "Mali otok za velike priče" nekog možda i može podsjetiti na neku malu zemlju za veliki odmor, no islandskom je timu u Frankfurtu uspjelo nešto sjajno: prikazati Island kao zemlju koja se nakon katastrofalnog ekonomskog sloma prije tri godine vlastitim snagama obnovila kao zemlja umjetnosti, koja se definira preko jezika i književnosti i vlastitu kreativnost vidi kao svoj najvažniji ekonomski faktor. Nastup je obistinio ono što je na otvorenju najavio gradonačelnik Rejkjavika Jón Gnarr: "Mi, doduše, ne znamo računati, ali vidjet ćete da znamo pisati."
Islandska je književnost u Njemačkoj, inače naklonjenoj skandinavskoj produkciji, prije svega poznata po krimićima, neki su je registrirali kad je 1955. godine Halldór Laxness dobio Nobelovu nagradu, ali za većinu je Island još uvijek crna mrlja na književnoj karti.

U Frankfurtu se to temeljito promijenilo: zemlja od 318.000 stanovnika u Frankfurt je dovela skoro četrdeset pisaca - otprilike koliko ih je prije dvije godine dovela i Kina (stanovništvo 1,5 milijardi). Stigli su autori poznati njemačkoj publici, autori krimića Arnaldur Indriðason i Yrsa Sigurðardóttir, zatim Sjón, poznat po suradnji s Björk i Larsom von Trierom, Gyrðir Elíasson, dobitnik ovogodišnje Nordijske književne nagrade, Hallgrímur Helgason, autor romana "101 Rejkjavik", po kojemu je snimljen i istoimeni filmski hit, "mladi divljak" Steinar Bragi i brojni drugi. "Ove godine otvoren je jedan velik prozor kroz koji su u svijet izletjela islandska djela", rekla je povlačeći bilancu predsjednica islandske Udruge književnika Kristín Steinsdóttir, podsjećajući što za tako malo tržište znači ovakav nastup, za koji je napravljeno i 230 novih prijevoda islandskih romana i priča, kao i novi prijevod Islandskih saga. "U cijelome svijetu ni pola milijuna ljudi ne govori islandski jezik, jezična zajednica je mala. To za pisce ima prednosti, na Islandu nije teško objaviti knjigu i postati poznat, ali i mane, jer je čitateljstvo malo. Važno nam je da naše knjige pređu jezične granice, a to se dogodilo u Frankfurtu", kaže Kristín Steinsdóttir. Za tako malu zemlju, brojke koje se odnose na književnu produkciju nevjerojatne su: udruga književnika broji 400 članova, svaki Islanđanin u prosjeku godišnje kupi (pa valjda i pročita) osam knjiga, a na tisuću stanovnika dođe pet novih izdanja godišnje. Radi usporedbe: njemačka bi književna produkcija morala biti četiri puta veća da bi stajala u sličnom odnosu.
Uspjeh islandskog predstavljanja treba se prije svega zahvaliti osnovnom stavu organizatora. "Nastup se nije koncentrirao na političku poruku, nismo prenosili nekakvu politički poželjnu sliku Islanda, nisu nas mučila pitanja poput toga koji će autor biti, a koji neće biti pozvan u Frankfurt", kaže voditelj književnog programa islandskog nastupa Thomas Böhm. U središtu pažnje, kaže, stajale su samo kultura i književnost. I dok se ostatak sajma bavio pitanjem što je danas "prava" ili "normalna" knjiga i kako će izgledati čitanje budućnosti, islandsko je predstavljanje podsjetilo na jednu činjenicu. Bila knjiga elektronska, tiskana ili tko zna kakva, na kraju se sve svodi na to da je zainteresirani čitatelj uzme, sjedne i - čita.

Premda ne navodi točan budžet koji je potrošen na koncipiranje i organiziranje programa, kaže da je riječ o najmanjim sredstvima utrošenima posljednjih godina na predstavljanje neke zemlje u Frankfurtu. Uostalom, za vrijeme priprema, ako se računaju godine od prve ideje da Island dođe u Frankfurt, u zemlji se dogodio i katastrofalan bankovni krah, što se odrazilo i na financiranje nastupa. Činjenicu da je program odrađen i s ograničenim sredstvima možmo zahvaliti, kaže Böhm, tome što je bilo dovoljno vremena da angažirani islandsko-njemački tim razvije program za koji nije trebalo ništa "na brzinu kupovati". Ono što na kraju Sajma najčešće čuje kao ocjenu islandskog paviljona, jest da je to bilo jedno od - najljepših predstavljanja neke zemlje.

Na pitanje može li se nakon bankovnog sloma 2008. godine Island kao nacija "ponovo otkriti" kroz književnost, Böhm je odgovorio da je to apsolutno šansa te da tako misli i Jón Gnarr, gradonačelnik Reykjavika. "Kreativnost je na Islandu važniji gospodarski faktor od ribarstva, a Island ima ogromnu ribarsku flotu. To je nešto na što se Islanđani i ubuduće žele koncentrirati. To je mali narod koji je prepoznao područja u kojima postoji mala, ali specifična potreba, i na to se koncentriraju, u to ulažu kreativnost. Što se tiče ponovnog otkrivanja, možda je bolje reći da su se sebe 'ponovo sjetili'. Islanđani su početkom 21. stoljeća, u doba ekonomskog booma, izgubili doticaj sa svojim kulturnim vrijednostima, odjednom se samo radilo o materijalnom. Islanđani godinama nisu imali baš ništa, pa treba razumjeti da se s tim nenadanim bogatstvom počelo i neproporcionalno trošiti. Ali u trenutku kad su shvatili da je situacija grozna, Islanđani se okreću svom kulturnom identitetu i u svojoj kreativnosti pronalaze najbolje načine prevladavanja krize. Danas se na Islandu uopće ne može primijetiti kriza jer ljudi nisu izgubili hrabrost i nadu. Opet se sastaju, sjede po knjižarama, piju kavu, razgovaraju. I to je jedna od stvari koju želim stalno propagirati: u Reykjaviku se dućani zatvaraju u 18 sati, ali knjižare su otvorene do 22 sata. To znači da služe kao sastajališta ljudi koji ondje navečer sjede, razgovaraju. U cijelome svijetu bi se to tako trebalo raditi!"
"To je zaista maleno tržište i na Islandu imate bestseller ako prodate 8.000 knjiga", nastavlja Böhm. "Jasno je da nijedan pisac ne bi mogao živjeti od državnih stipendija. Zbog toga oni moraju izaći na međunarodno tržište, ali proboj uspije tek malom broju autora. Zato treba osigurati da pisci u zemlji pronađu čitatelje. To znači da treba podržati pisanje na vlastitom jeziku. To je Islanđanima najvažnije. Kad se potiče najbolje pisanje, najbolje pripovijedanje, sve drugo dolazi kasnije. A u autore se može imati povjerenja, od njih će stići odlične priče", zaključio je Böhm.

Vezane vijesti

Krokodil - Književni festival

Krokodil - Književni festival

Zagreb, 13. lipnja 2012. - Novi veliki ljetni festival Krokodil, regionalni i internacionalni festival čitanja, po prvi put od svog osnivanja održat… Više

Komentari

Ovaj članak nema komentara.

Nije moguće komentirati članke starije od tri mjeseca.

Najnovije

Izbor urednika