Objavljeno u Nacionalu br. 838, 2011-12-05

Autor: Robert Bajruši

Koalicijska 'idila'

'Teškaši' neskloni kompromisima

Pobijedi li na izborima, Zoran Milanović kao premijer teško će moći udovoljiti svim zahtjevima svojih političkih saveznika, što će biti izvor potencijalnih sukoba

Slavko Linić, mogući ministar financija, teško će se podčinjavati autoritetu Radimira Čačića kao potpredsjednika VladeSlavko Linić, mogući ministar financija, teško će se podčinjavati autoritetu Radimira Čačića kao potpredsjednika VladeVesna Pusić i Neven Mimica održali su sredinom prošlog tjedna dug i ozbiljan razgovor o tome tko će od njih voditi vanjsku politiku iduće četiri godine. Nacionalov izvor kojem je u tančine poznat sadržaj razgovora potvrdio je da su se Mimica i Vesna Pusić do najsitnijih pojedinosti dogovorili o budućim nadležnostima u odnosima s Europskom unijom i ostalim važnim partnerima kao što su Sjedinjene Američke Države, Kina, Rusija i zemlje u regiji. Sudeći po optimizmu sudionika, između dvije ključne stranke nove vladine koalicije ozbiljnijih problema na ovom području ne bi trebalo biti.

ZORAN MILANOVIĆ i Radimir Čačić posljednje dvije godine također imaju vrlo kvalitetan međusobni odnos. Još od proljeća 2010. sastaju se skoro svakog tjedna i razgovaraju o najvažnijim političkim temama. Kao predsjednici SDP-a i HNS-a moraju zastupati interese svojih stranaka, ali u bitnom smislu između Milanovića i Čačića postoji izrazito visoka suglasnost o strateškim smjernicama iduće vlasti. U najopćenitijem smislu, slična stajališta koja u bitnim političkim pitanjima dijele Milanović i Čačić, baš kao i Vesna Pusić i Mimica, nagovještaj su da bi vlada SDP-HNSIDS- HSU, barem na početku mandata, morala funkcionirati bez većih unutarnjih podjela i napetosti.


Za to su ispunjena dva uvjeta: dobri personalni odnosi između glavnih ljudi u dvjema vodećim strankama, ali i suglasnost o važnim odlukama koje se moraju donijeti kao preduvjet izlaska iz krize. Osim toga, vlada koju treba sastaviti Milanović u velikoj se mjeri razlikuje od kabineta koji je poslije 3. siječnja 2000. predvodio Ivica Račan, tadašnji premijer. Milanovićeva pozicija objektivno jest lakša jer je današnji SDP kudikamo snažniji nego što je bio kad je 2000. opozicija prvi put došla na vlast. Račan je morao pristati na uvjete koje su nametali najprije HSLS, a potom i HSS, i stvoren je dojam da su koalicijski partneri de facto moćniji od SDP-a. Današnja stuacija bitno je drukčija i SDP je izrazito najjača stranka unutar vladajuće koalicije, a to znači da neće biti podložan ucjenama, barem ne onoliko kao prije jednog desetljeća. HNS također ima vrlo dobru poziciju jer se nalazi u ulozi strateškog partnera bez čije podrške izvršna vlast ne može uspješno djelovati.

No HNS je manja stranka (podrška mu je približno četiri puta slabija nego SDP-u) sa samo nekoliko etabliranih članova koji mogu kompetentno obavljati važne poslove u Vladi ili javnim tvrtkama. Razumije se da se uskoro može očekivati novi val novih učlanjenja u Čačićevu stranku, ali barem do lokalnih izbora 2013. HNS će imati ulogu bitno slabijeg dijela u vladajućoj koaliciji, a time i manje utjecajnog pri odlučivanju. Sve to ipak ne znači da vladi Zorana Milanovića ne prijete, možda i ozbiljni, unutarnji problemi. Ponajviše upravo između SDP-a i HNS-a, ali i manjih stranaka, u prvom redu Istarskog demokratskog sabora. Hrvatska je u iznimno teškim okolnostima i, prije ili poslije, Milanović će zbog ušteda biti prisiljen odbiti pojedine zahtjeve, što, bez obzira na sadašnju idilu, vrlo vjerojatno može otvoriti frontu prema koalicijskim partnerima. Svojevrsna uvertira bio je nedavni Čačićev prijedlog da ministar financija bude Damir Kuštrak, član uprave koncerna Agrokor, koji je u trećesiječanjskoj vladi bio zamjenik tadašnjem ministru Mati Crkvencu.

Milanović nije htio započinjati sukob u završnici kampanje, ali odlučno je odbacio Čačićev zahtjev. Prije svega, bio je to unfair prijedlog šefa HNS-a jer se znalo da ministarstvo financija pripada SDP-u, u kojem Kuštrak nikad nije slovio kao kandidat. Čačićevo guranje Kuštraka relativno je brzo eliminirano kao ozbiljna opcija, ali, budu li se takvi slučajevi ponavljali, mogli bi izazivati ozbiljne probleme unutar vladajuće koalicije. Uostalom, unutar SDP-a prilično nezadovoljstvo izazvao je i ultimativni zahtjev HNSova vodstva da Ivan Vrdoljak uđe u novu vladu. Još od 1993. i abdikacije Savke Dabčević- Kučar kao predsjednici HNS-a smjenjuju se Radimir Čačić i Vesna Pusić pa je u javnosti stvoren opći dojam da se ta stranka sastoji od njih dvoje, dok su ostali, uz poneku iznimku, politički anonimci. Ivan Vrdoljak jedini je ozbiljniji HNS-ov političar nove generacije i ulaskom u Vladu stekao bi i nacionalnu afirmaciju i tako se etablirao kao budući predvodnik Hrvatske narodne stranke. Problem je to što u vrhu SDP-a o Vrdoljaku vlada jako loše mišljenje jer je u Osijeku koalirao s Glavaševim HDSSB-om, strankom koja se nije odrekla svog lidera ni nakon što je osuđen kao ratni zločinac.

Uz to, za Vrdoljaka se traži neki od važnijih gospdarskih resora, a u SDPu smatraju da je HNS ionako dobio jako puno – Čačića kao glavnog kreatora Vladine ekonomske politike i Vesnu Pusić na mjestu šefice diplomacije. HNS-u pripadaju tri ministarska položaja, no Milanović je skloniji tome da taj posljednji bude neko malo manje važno ministarstvo, kao što je Ministarstvo kulture. Problem je to što se Čačiću fućka za taj resor (koji istinski želi HNS-ovka Andrea Zlatar) i odlučio je inzistirati na Vrdoljakovu ulasku u Vladu. Čačić je znatno utjecao i na to da Branko Grčić ispadne iz kombinacija za ministra financija. Doduše, ni Grčiću se baš nije dalo preuzeti Ministarstvo financija, iako ga je početkom studenoga ozbiljno nagovarao upravo Zoran Milanović, a Čačić je od početka tvrdio da dekan Ekonomskog fakulteta u Splitu nema dovoljno energije za rješavanje svakodnevnih problema s nezadovoljnim radnicima, poljoprivrednicima i sindikatima. Pritom je pokušao progurati Kuštraka, što je Milanovića natjeralo da se ipak odluči za Slavka Linića.

NO LINIĆ kao rješenje za ministra financija mogao bi postati problem za Čačića. I Linić i Čačić "teškaši" su u visokoj politici, neskloni kompromisima, a kamoli podčinjavanju tuđem autoritetu. To bi moglo akumulirati poprilične poteškoće, jer kako će Čačić pokušavati biti autonoman u odnosu na Milanovića kao premijera, tako će i Linić htjeti biti samostalan u odnosu na Čačića, koji kao potpredsjednik Vlade namjerava upravljati svim ministarstvima koja u djelokrugu imaju financije i gospodarstvo. U takvoj situaciji Milanović će imati dvostruk posao, najprije će trebati potvrditi vlastiti autoritet, a onda i spriječiti potencijalne konflikte između Čačića i Linića.

Vezane vijesti

Vlast nije nenarodna već demokratska

Vlast nije nenarodna već demokratska

U Hrvatskoj nikada na vlasti nije bila nenarodna vlast, ma kako loša bila, već uvijek demokratska vlast koja ima izbornu legitimaciju, izjavio je na… Više

Komentari

Ovaj članak nema komentara.

Nije moguće komentirati članke starije od tri mjeseca.

Najnovije

Izbor urednika