"Na faksu moramo napisati tri pjesme tjedno. Dobiješ temu na koju moraš napisati i tekst i glazbu. Svaku notu pišeš sam, rukom", ispričala je Franka Batelić o svom studiju u Americi Uvijek nasmijana, opuštena, spontana i vrlo ambiciozna, sve je to mlada 19-godišnja pjevačica Franka Batelić koja se ovih dana odmara u Hrvatskoj. Naime, u kolovozu se preselila u Ameriku, točnije Boston, gdje je upisala studij pjevanja na Berklee College of Music. Nakon vrlo naporna četiri mjeseca školovanja, Franka se nakratko vratila u svoj rodni Rabac i s obitelji proslavila Božić, nakon čega je požurila u Zagreb kako bi, prije no što sredinom mjeseca opet spakira kofere, dočekala Novu godinu i posvetila se snimanju novog albuma, prijateljima te, naravno, dečku, pjevaču Luki Tomašu s kojim ljubavna veza, unatoč razdvojenosti, i dalje cvate.

EXTRA: Za blagdane ste se vratili iz Amerike, kako je bilo?

- Bilo je genijalno! Vratila sam se nakon četiri mjeseca i sredinom siječnja ponovno odlazim na još jedan semestar, a možda i na dva, tko zna... Bilo mi je odlično, potpuno sam se nekako odmakla od sebe kakva sam inače kada sam u Hrvatskoj. Tamo sam se vratila na sam početak, nitko me ne poznaje i ne prepoznaje. Sve sam morala ponovno izgraditi sama, a to nije nimalo lako.

EXTRA: Otišli ste u Ameriku zbog studija, jeste li zadovoljni?

- To nije tipičan fakultet, već studenti, pa tako i ja, tamo provode gotovo cijeli dan. Znam doći u osam ujutro i otići kući tek u ponoć. Studiram pjevanje, smjer produkcija i pisanje pjesama, odnosno glazbe. Vrlo je teško i zahtjevno, moraš se potpuno posvetiti školovanju. Primjerice, moramo napisati tri pjesme tjedno. Dobiješ temu na koju moraš napisati i tekst i glazbu. Svaku notu pišeš sam, rukom.

EXTRA: Kako je izgledao vaš uobičajeni dan?

- Nije ga bilo. Svaki je bio različit. Uglavnom sam bila na fakultetu jer ako ti promakne neko predavanje, teško to nadoknadiš. Međutim, predavanja su toliko zanimljiva da ih ni ne želiš propustiti, a o predavačima da ne govorim. Recimo, jedno nam je predavanje držao Stevie Wonder, jedno Bruce Springsteen... Generalno su profesori sjajni, razvijaju blizak i prijateljski odnos sa studentima. Rado odgovaraju na bilo koje pitanje, javljaju se na poziv i odgovaraju na mail.

EXTRA: Jeste li iskusili noćni život?

- Budući da još uvijek nemam 21 godinu, to je jako limitiralo moje izlaske. Jedna prijateljica iz Seattlea mi je ponudila lažnu osobnu iskaznicu za Božić, to je tamo normalna pojava. Ipak, ne izlazim puno. Doživjela sam pravi američki studentski život i moram priznati da mi se nije naročito svidio. Oduvijek sam mislila da u filmovima pretjeruju kada pokazuju raskalašene, pijane američke studente na tulumima, ali vjerujte mi, još je i gore od toga. Jako je dekadentno, nemaju mjeru ni u čemu. U 11 navečer već svi leže po kaučima, ne znaju gdje su... Ipak, moji prijatelji i ja smo organizirali “international parties” na kojima se ekipa zabavljala, svirala, plesala i pjevala - i to je bilo sjajno.

EXTRA: Četiri mjeseca bili ste odvojeni od dečka Luke Tomaša, kako ste održavali vezu na daljinu?

Cijeli intervju pročitajte u tiskanom izdanju Extre!