IlustracijaKada se stvara tropski ciklon, vrtlozi se spajaju i poprimaju oblik velikog stupa vjetra koji se uzdiže u spiralnim pokretima oko zaštićenog područja. Ne znamo gotovo ništa o uzrocima ovih ciklona, gdje se oblikuju, kako se kreću. Znamo samo da nude predah onima koji se nađu u onome što se obično naziva "okom ciklona", ne znajući ništa o njihovoj putanji, brzini i stabilnosti.

Čudno je vrijeme na tom mjestu: sve je tiho iako svatko zna, iz vremenskih prognoza i onoga što vidimo vani, da zid grmljavinskih oluja i vjetra prijeti poharati sve i da će, ne poduzmu li ljudi odgovarajuće mjere kada se ciklon pokrene, njihovi domovi, automobili, sve što posjeduju, sami njihovi životi biti uništeni.

Upravo se tako ja osjećam danas prateći francusku predsjedničku predizbornu kampanju. Tamo se ne govori ni o čemu osim o sporednim stvarima. Umjesto priprema za ciklon i stvaranja preciznih planova za ono što slijedi, uspostave mreža solidarnosti, pružanja utočišta stanovništvu na najsigurnijim mjestima, zabrana potencijalno štetnih transakcija, naši vođe i najšira javnost zajedno s njima čine se odlučnima da ne poduzimaju ništa, već se samo dive šteti koju je oluja uzrokovala drugdje. Oni ne žele vidjeti da se Francuska većinom našla u oku ciklona. Misle da će zemlja biti pošteđena. Odbijaju priznati da je Francuska okružena olujama koje bi je mogle uništiti ako se za njih ne pripremi; osobito ako kandidati na sljedećim predsjedničkim izborima ne ponude jasne strategije za suočavanje s njima.

Uistinu, pred nama su bezbrojne oluje koje će uskoro početi zahtijevati djelovanje: što ćemo ako sirijska vlada nastavi ubijati svoj narod? Ako Iran postane nuklearna sila s ciljem uništenja nekog od svojih susjeda? Ako Sjeverna Koreja ubrza svoj program testiranja nuklearnog oružja? Što ćemo ako zemlja koja graniči sa Sredozemljem ili subsaharskom Afrikom dođe pod kontrolu islamističkih vođa odlučnih da nametnu šerijat u zemlji i inozemstvu? Što ćemo kada financijska kriza, koja se nakratko umirila, ponovo ojača u Europi? Što ćemo ako Mađarska u veljači postane diktatura, Grčka u ožujku bankrotira, ako Italija ne uspije refinancirati svoje banke, a Francuska nadoknaditi svoj manjak? Što ćemo ako naše financijske ustanove znatno smanje svoje zajmove ekonomiji i povećaju cijene, istodobno pokazujući, kroz dividende i bonuse isplaćene svojim dioničarima i njihovim trgovcima, potpun manjak razumijevanja što je sve na kocki? Što ćemo kada stanje nesigurnosti, otpuštanje visokoobrazovanih ljudi, rast nezaposlenosti, zatvaranje vrata svim inicijativama otjera najsposobniju mladež u očaj i nasilje?

O svemu ovome nitko ne govori; svi su prezaposleni nerazmišljanjem o tome.

Čudna vremena, za koja ćemo platiti visoku cijenu budu li predugo trajala.

Preneseno s portala Attali.com

Prevela Diana Robaš